Danas slavimo dvojicu Isusovih apostola, svete Šimuna i Judu Tadeja. U novozavjetnim zapisima nalazimo malo podataka o njima. Šimuna spominju sva četiri evanđelista. Matej i Marko nazivaju ga Kanaancem, dok ga Luka naziva Revniteljem (Zelotom). To vjerojatno znači da je Šimun nekoć bio pristaša fanatične proturimske stranke zelota te da je trpio što njegov narod u svojoj zemlji živi pod tuđinskom okupacijom i nema svoje države. Prema legendi širio je kršćanstvo u Egiptu, Armeniji i Perziji, gdje je pretrpio okrutnu mučeničku smrt i bio prepiljen pa ga u likovnoj umjetnosti obično prikazuju s pilom. O točnom mjestu njegova i Tadejeva mučeništva širene su mnogobrojne, posve različite legende. Zaštitnik je drvosječa, pilara, štrojača i učinjalaca kože.

Svetopisamski znalci smatraju da je Juda Tadej ili Juda Lebej zapravo Juda Jakovljev, brat apostola Jakova Mlađeg. Njemu zahvaljujemo i za jednu kratku poslanicu koju on počinje ovako: “Juda, sluga Isusa Krista i brat Jakovljev”. Prozvan je Tadej prema aramejskoj riječi taddaj, odvažan. Jakovljevim ga naziva sveti Luka, a Tadejom sveti Matej i sveti Marko. Sveti Ivan ga naziva Juda „ne onaj Iškariotski“. Taj je Juda postavio Isusu pitanje: “Gospodine, kako to da ćeš se objaviti nama, a ne svijetu?” (14,22). Isus mu je na to pitanje odgovorio: “Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, ne drži mojih riječi. Riječ koju slušate nije moja, već od Oca koji me posla. – Ovo sam vam govorio boraveći s vama. A Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene, naučit će vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh” (Iv 14,23-26). Zahvaljujući pitanju Jude Tadeja dobili smo od Isusa odgovor pun pouke, utjehe i nade. Taj odgovor izriče suštinu nasljedovanja Isusa Krista. Nasljedovanje se očituje u ljubavi, a ljubav se ostvaruje i dokazuje u čuvanju i održavanju svega onoga što nas je Isus učio i što nam je rekao. Prema predaji, Juda Tadej propovijedao je zajedno s apostolom Šimunom Revniteljem u Siriji, Mezopotamiji i Perziji, gdje je mučen i ubijen. Zbog njihovoga mučeničkog zajedništva i slavimo ih istoga dana. Tadeja osobito štuju u sjevernoj Europi i Poljskoj, a umjetnici ga često slikaju s toljagom u ruci. Vjernici ga posebno rado zazivaju u pomoć u očajnim situacijama, bezizlaznim, izgubljenim i zaboravljenim slučajevima. Zaštitnik je Armenije, bolnica, bolničara i brojnih naselja, biskupija, župa i crkava diljem svijeta.