Početkom godine u tiskanom izdanju Večernjeg lista izašao je prilog o materinskom jeziku, koji je pripremio Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. U njemu je među ostalim dotaknuta tema ugroženih jezika i narječja koji se govore na teritoriju Lijepe naše.
Kao primjer jednog takvog narječja, priloženo je pismo u kojem ‘baka Ivka iz doline Neretve‘, piše pismo svome unuku Anti, koji je u Zagrebu. Nije navedeno je li pismo bazirano na nekom koje je zbilja poznato, ali vjerujemo da će mnogima zazvučati poznato.
Brudet babe Ivke
Dragi Ante,
nevjesta mi bila rekla da imadeš curu iz Zagreba pa ti baba šalje didovo vino, dvi duzine žaba, malo jegulje i recept za brudet. Poslat ću ti i teću pa je čuvaj ko oči u glavi.
Brudet ti se pravi ovako, najprva se metne malo ulja, pa se iskriža kapula, što više kapule, bolji brudet. Kad se to zafriži, metni malo konserve, ljute paprike, jegulju i žabe pa posoli.
Ulij kvasine, ako znaš da je ljuta, ne treba puno, ako je blaža, staviš više. Stavi ti po čaše i nalij vode.
Pazi da ne zagori, ne miješaj nego vrti tećon. Kašnje iskidaj petrusima, neko baci lovorov lis, neko ruzmarin, neko kopar, al ja nisan ništa od ti nego pertusim.
Po vrvu metni malo česna. Kad se žaba raspane – gotovo. I to je delikates, delikates.
Ako ona to voli, moreš skuvat i puru. To ti dobro iđe s otin.
Ako joj se ne svidi, dođi ti lijepo doli i nađi neku curu iz Neretve. Ođe ti to svaka voli, a i znade sama skuvat brudet.
Pozdravlja te tvoja baba Ivka!
www.srednja.hr
