Andrija Matijaš Pauk rodio se 31. srpnja 1947. u Marini kod Trogira, gdje je pohađao osnovnu školu. Srednju dočasničku “Školu za oklopno-mehanizirane postrojbe Jugoslavenske narodne armije” (JNA) završio je u Banja Luci. Bio je profesionalni vojnik, stručnjak za tenkove i oklopnu borbu, te izvrstan sportaš u više disciplina.

Na početku Domovinskog rata i stvaranja Hrvatske vojske pridružio se brojnim dragovoljcima u obrani Hrvatske, u čijim je redovima njegovo vojno znanje bilo itekako dobrodošlo. “Vatreno krštenje” doživio je na Banovini, a potom dolazi u 4. gardijsku brigadu, u kojoj je ostao do kraja. Kao zapovjednik jedne od satnija pokazao je iznimno ratničko umijeće i golemu hrabrost, a od prvih zarobljenih tenkova ustrojava oklopnu bojnu i postaje njezinim zapovjednikom.
Nakon uspješnih borbi za Dubrovnik, tijekom kojih je najzapaženiju ulogu odigrao prilikom oslobađanja sela Uskoplje i Golubovog kamena, nastavlja nizati pobjede na šibenskom i zadarskom bojištu, a u operaciji Maslenica biva čak triput ranjen u istom danu, no unatoč tome ne posustaje. Nizale su se akcije i operacije jedna za drugom – Zima ’94., Skok-1, Skok-2, Ljeto ’95. itd. Nakon ranjavanja dozapovjednika Damira Krstičevića kao načelnik stožera uspješno vodi 4. gbr u pripremama za Oluju, a sa svojim tenkistima u Knin je ušao kao zamjenik zapovjednika te čuvene brigade HV-a.

Poginuo je 9. listopada 1995. tijekom akcije Južni potez u sukobu sa srpskim snagama na ulazu u Mrkonjić-Grad u BiH. I toga posljednjeg dana rata bio je u prvim redovima predvodeći Četvrtu. Njemu u spomen ta ratna brigada Hrvatske vojske dobila je naziv Pauci, a njihova kninska vojarna također nosi njegovo ime. Jedno vrijeme je i Mrkonjić-Grad nosio ime po njemu, Matijaševo.

Jedna od izjava Andrije Matijaša Pauka, koja je obilježila njegov ratni put, zabilježena je 1993. godine. Pripremajući se već tada sa svojim oklopnjacima za oslobađanje Knina, Pauk je u svom dnevniku zapisao: “Kad krenemo, gorit će nebo i zemlja”.

Time je prvi nagovijestio Oluju, kojom je dvije godine kasnije od srpskih okupatora oslobođena Hrvatska. Nažalost, Andrija Matijaš Pauk, kao ni mnogi hrvatski branitelji, u njenoj slobodi nije uspio uživati.

Dužnosti:
  • 1991. – zapovjednik samostalne satnije
  • 18. lipnja 1992. – zapovjednik Oklopne satnije 4. gardijske brigade HV-a;
  • 10. studenog 1992. – zapovjednik Oklopne bojne 4. gardijske brigade HV-a;
  • 1. listopada 1993. – načelnik oklopnih postrojbi 4. gardijske brigade HV-a;
  • 1. listopada 1994. – načelnik stožera 4. gardijske brigade HV-a;
  • krajem srpanja 1995. – zamjenik zapovjednika 4. gardijske brigade HV-a;
Činovi:
  • 5. svibnja 1992. – bojnik,
  • stožerni brigadir
  • general bojnik – čin mu je dodjeljen posmrtno
Odlikovanja:

General-bojnik Andrija Matijaš-Pauk odlikovan je:

  • Redom kneza Domagoja,
  • Redom bana Jelačića, (posmrtno)
  • Redom Nikole Šubića Zrinskog
  • Spomenicom domovinskog rata