Nije mu preostalo ništa drugo. Ante Čačić odlučio je osobno razgovarati s Darijem Srnom.

Bivši kapetan mu treba kao nikad jer Vedran Ćorluka je zbog ozljede izgubljen do kraja kvalifikacija, Tin Jedvaj također se ozlijedio, a Šime Vrsaljko tek se vraća nakon višemjesečne pauze i daleko je od optimalne forme.

Kompletna obrana je praktički ostala samo na Domagoju Vidi i Dejanu Lovrenu, budući da je Mitrović u nemilosti u Bešiktašu i uopće ne igra. Ni Pivarić još nije počeo igrati jer je sređivao transfer u kijevski Dinamo, a kvalifikacijska utakmica s Kosovom je već 2. rujna u Zagrebu. Tri dana kasnije putujemo u Tursku…

Čačić jednostavno nema dovoljno vremena čekati ozlijeđene i igrače izvan forme, morat će hitno smisliti “opciju A”. A pričuvna varijanta onda može biti netko od igrača koji nisu u top-formi.

Ako Srna pristane, a Čačić je navodno uvjeren da hoće jer ga “Vatreni” zaista trebaju, bit će to isključivo na izbornikov brk. Naime, bivši kapetan i Ante Čačić imaju fenomenalan odnos. Srna nikad nije zaboravio da je Ante usred prošlog Eura putovao na sprovod njegovu ocu i bio mu velika podrška dok je u suzama čekao početak ključne utakmice protiv Češke na Euru.

Poznavajući Čačića, uvjereni smo da nikad ne bi ni kretao u misiju povratka kapetana, koji je zadnju utakmicu za reprezentaciju odigrao prošloga ljeta protiv Portugala, da između njih ne postoji dana riječ kako će Srna zaigrati ukoliko se Čačić nađe u problemima, ako zaista ne bude imao drugoga rješenja.

Porazom na Islandu situacija u skupini se zakomplicirala, više nemamo pravo na kiks i eventualni poraz u Turskoj gurnuo bi nas na rub ispadanja s popisa reprezentacija koje će nastupiti u Rusiji 2018.

Otići na noge Turskoj, koju sada vodi novi čovjek na klupi, superiskusni Mircea Lucescu, s neuigranom ili načetom obranom, bila bi to pogreška koju Čačić ni u ludilu ne želi napraviti.

Zato je krenuo u “misiju” vraćanja Darija Srne i uspije li u tome – valja mu skinuti šešir. Nema nikakve dvojbe da je Srna za kapetanskoga mandata bio vođa ove reprezentacije, njegova riječ slušala se čak i više nego Modrićeva, Mandžukićeva, Rakitićeva ili Ćorlukina…

On je taj tip vođe kakav je neophodan za velike stvari, čovjek koji je za Hrvatsku igrao i u suzama, shrvan zbog smrti oca, i koji je posebno dobre partije uvijek pružao igrajući u “kockastom” dresu.

Nakon Srne, Čačić mora još razgovarati i s Modrićem. Razočaran je zbog suđenja, svašta mu se mota po glavi. A treba nam…