Malo tko u dolini Nereve nije čuo za Antu Živkovića, maratonca kojega od milja zovu „Metkovska Gazela“. Sa pravom, jer je Žvković do sada nastupio na brojnim „jakim“ maratonima i pobijedio. Ovaj student treće godine kineziološkog fakulteta u Mostaru i aktivni član Atletskog kluba Dubrovnik, kao dječak želio je trenirati nogomet ali sudbina ga je usmjerila ka trčanju u kojem je veoma uspješan.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Svoj prvi maraton Živković je istrčao krajem listopada 2015. godine u Podgorici. Iako su ga svi odgovarali od tog pothvata jer je tada u trčanju bio manje od pola godine pobijedila je njegova upornost i on je nastupio.

– Tada samo bio poprilično neiskusan, premda ni sada nemam nešto puno iskustva ali ono što sebi zacrtam to i ostvarim. Tako sam ispunio cilj i završio prvi maraton do kraja te moje početničke 2015 godine. Rezultat je bio u drugom planu, želja mi je bila samo proći startnu liniju da bi na kraju vrijeme u cilju iznosilo 3 sata, 12 minuta i 8 sekundi, prisjetio se Živković, rođeni Metkovac, koji je iznimno vezan za ovaj grad u kojem je imao i svoje prve kontakte sa sportom.

– Bilo je to u ONK Metković, gdje sam puno toga naučio od svojih trenera, od odnosa prema drugim sportašima, trenerima, obvezama, pristupu treningu. Ipak, ono najvažnije što sam naučio je ljubav prema sportu kojim se baviš.

Bez obzira jesi li uspješan sportaš, ako nemaš istinsku ljubav prema svom sportu nećeš se dugo zadržati u njemu ili da stvar bude gora u njemu ćeš se zadržati dok od njega imaš koristi, govori Živković, kojega je sudbina odnijela u daleki Zagreb ali on živi sa Metkovićem.

Kako je sve počelo-pitamo ga.

– Mislim da je to već dobro znana i na prvi pogled većini ne razumljiva i pomalo nevjerojatna priča. Početkom 2015-e održavala se štafetna utrka u Dubrovniku, štafeta je po pravilima utrke morala biti mješovita, kada sam vidio da su se na utrku prijavili moji šefovi iz hotela u kojem sam tada radio, pomislio sam zašto i ja ne bi trčao te sastavio svoju ekipu.

I tako je sve krenulo.

– U vrlo kratko vrijeme ekipa se oformila, a na dan utrke, na iznenađenje svih, smo pobijedili s prednošću tri minute nad drugoplasiranom ekipom. Dan nakon utrke u Dubrovniku, slijedio je turistički posjet Herceg Novom, koji je završio skalinadom, a na svoje iznenađenje sam završio na četvrtom mjestu. Nakon toga sam definitivno odlučio da bi se mogao okušati u trkačkim vodama, jednostavno da vidim kako mi to ide.

Otkuda tolika ljubav prema trčanju ?

– Ljubav prema trčanju crpim iz različitih izvora; ljubavi prema prirodi, upoznavanju drugih kultura, gradova, drugih trkača. Najdraže su mi utrke u prirodi. Na te utrke odlazim bez obzira na udaljenost i obveze, jedan primjer je utrku u Trakošćanu. Dok sam radio sezonu u Dubrovniku, slobodan dan sam iskoristio za odlazak u Trakošćan, to je pravi maraton, ne sama utrka nego put od Dubrovnika do Trakošćana i povratak nakon utrke na posao. Ne možete ni zamisliti koliko jedan takav put traje u srce turističke sezone, ali kada se nešto voli izgovori ne postoje, priča nam
Metkovska Gazela, kako vole zvati Živkovića ne posustaje. Njegova upornost dovela ga je na tron maratonskih utrka.

– Do sada sam istrčao sedam klasičnih maratona, te jedan planinski maraton u sklopu Svjetskog prvenstva u Sloveniji, ultramaraton 50 kilometara Apatin-Osijek, te Wings for Life 2015.

Prisjetio se Živković istrčanih maratona otkrivši nam koji mu je bio najteži.

– Najteži maraton za mene je Virski maraton jer sam na njega došao s polumaratona tako da se nisam dovoljno uspio oporaviti. Otvorio sam utrku po očekivanom vremenu i prolazima, te sve do 25-og kilometra sam se osjećao super, ali nakon toga tijelo je jednostavno reklo dosta, tako da sam do cilja nastavio trčkarati bolje reći hodati, da bi u cilj stigao nakon 3 sata i 9 minuta, rekao je Živković, koji se osim trčanja ne bavi drugim sportovima.

– Trenutno se ne stignem baviti drugim sportom zbog obveza, ali uz trkačke treninge zasigurno je dobro voziti i bicikl, na žalost u mom slučaju to je malo teže zbog stalnog odlaska na utrke ali nadam se da ću se uskoro moći više posvetiti i biciklizmu. Svoju prvu ljubav, nogomet, sam morao ostaviti sa strane zbog trčanje jer jednostavno te dvije stvari na nekom boljem rekeativnom nivou ne idu zajedno. U nogometu se zadobiju mnoge sitne povrijede koje utječu na trčanje i jednostavno se morate odlučiti.

Ante Živković radi u specijaliziranom dućanu sportske opreme, Running Gate u Zagrebu. Sa nekim članovima iz kluba i prijateljima piše plan i program treninga. Kaže da jednostavno nemam puno slobodnog vremena, pa tako u zadnje vrijeme i ne stigne odraditi svoje treninge ali za nastup na utrkama se uspije prilagoditi. Najduža utrka koju je odradio je ultramaraton Apatin-Osijek ukupne dužine 50 kilometara, dok su mu pak najdraže utrke štafetne.

Živković je ponosan na svoj dosadašnji uspjeh a ponosan je i njegov rodni Metković na svoju gazelu, pred kojom je svijetla maratonska budućnost.

– Ostvario sam preko 70 pobjeda u utrkama od jednoga kilometra do maratona, trail utrkama, brdskim utrkama ali kao najvažnije je možda za spomenuti nastup za reprezentaciju na Svjetskom planinskom prvenstvu na duge staze te maraton 2 sata i 39 minuta, polumaraton 1 sat i 12 minuta, govori Živković, kojemu za sada najviše odgovaraju polumaratonske te kratke brdske utrke.

Što bi poručio mladim trkačima. Kakva je formula za uspjeh ?

– Trebaju istinski voljeti ono što rade jer samo tako će uz sav trud moći uspjeti. Uspjeh u bilo kojem sportu ovisi više o energiji i volji pojedinca nego o samom talentu ili nadarenosti, zaključuje Živković koji u ovoj godini planira nastupe na kraćim utrkama i naravno istrčati će jedan maraton za svoj gušt.

OGLAS