Dok se pišu članci o hrvatskim nogometašima, kojima je nadimak Vatreni prišio Samoborčanin Josip Prudeus, na što me podsjetila prijateljica iz Istre, i Svjetskome nogometnom prvenstvu, hrvatska prva vrsta pobjeđuje, a kako pobjednički put ne trpi promjene, nastavljamo na istovjetan način. Ovoga se puta ponajprije bavimo imenima gradova domaćina u Rusiji, domovini ljudi s rusim, tj. crvenkastim vlasima.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Što se kuha u Kazan(j)u?

O imenu Kazanj postoji više predaja. Po jednoj je od predaja neki bulgarski čarobnjak naložio da se izgradi grad bez paljenja vatre te je na mjesto današnjega Kazanja izlio kotao kipuće vode. Bulgari su inače predci Bugara, turkijskoga naroda koji je obitavao na obalama Volge, a nakon što se dio Bulgara iselio na Balkan i stvorio snažnu državu, poslavenio se i postao Bugarima.

Druga se predaja povezuje s rijekom Kazankom u koju je, po jednoj od inačica predaje, pao kotao princa Hasana. Ime se Kazanj, dakle, uglavnom dovodi u vezu s imenicom kazan, turkijskom riječju kojom se označuje kotao. U hrvatskoj bi mu toponimiji odgovarali odrazi imenice kotlina, a da je u Hrvatskoj, u Kazanju bi se jamačno održavale brudetijade.

Petar i Ekaterina Velika

Sankt-Peterburg po svetomu je Petru prozvao Petar Veliki, obožavatelj nizozemske kulture, koji ga je utemeljio i 1703. nadjenuo mu ime Sankt Pieter Burkh. Tijekom povijesti grad se nazivao Petrogradom (po spomenutome ruskom caru) i Lenjingradom (po osnivaču Komunističke partije).

U hrvatskoj toponimiji odgovarao bi mu toponim Supetar. Ekaterinburg je, pak, prozvan po Katarini I., drugoj ženi Petra Velikoga, a nazivao se i Sverdlovsk po Jakovu Sverdlovsku, jednomu od komunističkih revolucionara, čija je smrt još obavijena tajnom.

Čelebić u Rusiji i kod Livna

Soči je, pak, prozvan po trski te su mu motivacijski srodni hrvatski toponimi Trstenik, Trsteno i sl. Pritom je zgodno pripomenuti kako je tvorac prvih zapisa o Sočiju Evlija Čelebi, putopisac koji je ostavio i mnoge zapise o Bosni i Hercegovini.

Mirno teku rijeke

Najviše je ruskih gradova domaćina prozvano po rijekama uz koje su nastali. Moskva je prozvana po istoimenoj rijeci, čije ime u ruskome i većini ugrofinskih jezika označuje močvarno tlo.

Volgograd ime duguje rijeci Volgi. Hidronim Volga Slaveni povezuju s imenicom vlaga, turkijski narodi istu rijeku često nazivaju Velikom rijekom, a ostali azijatski narodi u Rusiji Žutom rijekom (kako se u Hrvata uglavnom naziva Huang-he ili Huang-ho, druga kineska rijeka po dužini). Ne znam samo uče li stanovnici porječja Volge svoju djecu da ne smiju piti žutu vodu kao što Eskimi uče svoj potomke da ne jedu žuti snijeg.

Samara je prozvana po istoimenoj rijeci, pritoku Volge, čije je ime indoiransko te označuje povremeni vodotok, rijeku koja povremeno presušuje (dakle, odgovarali bi joj hrvatski hidronimi kao što su Suhaja/Suvaja). Tijekom komunističke vladavine grad se prozvao Kujbišev po Staljinovu savjetniku za gospodarstvo Valerijanu Kujbiševu, koji je u Samari bio predsjednikom sovjeta tijekom Oktobarske revolucije.

Glavni je grad Mordvinije Saransk prozvan po rijeci Saranki.

Donji Novigrad, Kardeljevsk i Pucarinsk

Hrvatima je tijekom ovoga turnira posebno bio sretan Nižnji Novgorod, u kojemu su svladali Argentince i Dance. Nekoć se zvao Gorki (tijekom komunističke vladavine nazvan je po glasovitome književniku Maksimu Gorkom), a Nižnji Novgorod mogli bismo prevesti na hrvatski kao Donji Novigrad. Pridjev se donji dodao kako bi se Nižnji Novgorod razlikovao od jednoga od najstarijih gradova drevne Kijevske Rusije – Novgoroda, danas Velikoga Novgoroda.

Od ruskoga lika sveslavenskoga imena Rastislav potječe ojkonim Rostov na Donu. Dodatak je na Donu pridjeven kako bi se Rostov na Donu razlikovao od starijega i nekoć poznatijega grada Rostova (poznatoga i pod imenom Rostov Veliki) na jezeru Nero.

Kalinjingrad je, pak, prozvan po Mihailu Ivanoviču Kalinjinu, komunističkome dužnosniku po kojemu su tijekom komunističke vladavine bili prozvani rodni mu grad Tver i Koroljov nedaleko od Moskve (prozvan poslije po voditelju sovjetskoga svemirskog programa). Kalinjinovo je prezime usporedivo s hrvatskim prezimenom Kalinić (dolazi od biljnoga naziva kalina, zimolez), ali ga Nikola, bojim se, neće pamtiti po dobru. Njemačko bi ime Königsberg odgovaralo hrvatskima Kraljevac i Kraljevec. Očito su ruski komunisti bili skloni stavu da povijest počinje s njima, a da je toga bilo i području koje nastanjuju Hrvati, podsjećaju nas srećom povijesni toponimi Kardeljevo (Ploče) ili Pucarevo (Novi Travnik).

Bjeloglavi supovi na Lužnikiju

Među imenima stadiona izdvajaju se Fišt u Sočiju, prozvan po jednome od kavkaskih vrhova, čije se ime s adigejskoga doslovno prevodi kao Bijela glava (to bi odgovaralo našim toponimima Kapa ili Bjelasica/Bjelašnica) te Lužniki, u prijevodu močvara ili blato (srodno našim toponimima Lužac ili Lužani). I dok je među Hrvatima zavladala pošast nazivanja svake veće dvorane arenom, Rusi tako nazivaju i stadione, pa se neupućeniku stvaraju slike gladijatorskih borba, a i lavovi bi pravedno suđenje zacijelo osigurali znatno učinkovitije od VAR-a.

Neretvani nužni u Sočiju

Iz svega navedenog ponovno je razvidno da ništa nije slučajno. Nakon utakmice u Kalinjingradu ostali smo bez Kalinića, u Nižnjemu Novgorodu zablistali su Luka Modrić (protiv Argentine) i Danijel Subašić (protiv Danske), rođeni nedaleko od hrvatskoga „donjeg“ Novigrada (u odnosu na istarski Novigrad zadarski je Novigrad uistinu „nižnji“). U Sočiju bismo trebali nekoga tko se dobro snalazi u trstiku. Ako Neretvana i nema na terenu, neka ih bude na tribinama jer tko se od njih može bolje snaći u ševaru?

Foto: Nikša Martinac

OGLAS