Na današnji dan 1995. na ulazu u Mrkonjić Grad u akciji Južni potez poginuo je hrvatski general bojnik Andrija Matijaš Pauk koji je u prvim godinama Domovinskog rata dao veliki doprinos u oslobađanju hrvatskoga Juga i sprječavanju prodora JNA u dolinu Neretve. U tim akcijama se njegov ratni put ispreplitalo s pripadnicima 116. brigade i samostalne “A”-satnije Metković na što pripadnici neretvanskih postrojbi mogu biti ponosi.

Dosta Neretvana je bilo pod njegovim zapovjedništvom u 2. samostalnoj izvidničkoj satniji a potom u oklopno-mehaniziranoj bojni 4.gbr. HV-a. Od siječnja 1993. u sastav ove brigade ušla je i samostalna “A” satnija ZNG Metković.

Matijaš je u kolovozu 1991. postao dragovoljac u ZNG

General Matijaš je demokratske promjene početkom 1990.-tih dočekao u Splitu, u Divuljama gdje je bila tenkovska satnija JNA. Bio je već tada poznat kao izvanredan tenkist s mnogim odličjima i sportaš. U to vrijeme je organizirao bijeg ročnika iz vojarni JNA te se čvršće povezao s hrvatskim MUP-om, a u kolovozu 1991. u sabirnom centru na Tuškancu u Zagrebu prijavio se kao dragovoljac u ZNG. Vatreno krštenje je imao na Banovini…

Nakon što je napadnut jug Hrvatske, Matijaš je u listopadu 1991. tražio povratak u Dalmaciju gdje je postao pripadnik 4. brigade ZNG-a, zapovijedao je 2. samostalnom izvidničkom satnijom.

Kišnog jesenskoga popodneva 1991. došao je u Metković s tri improvizirana oklopna vozila koje su smjestili u dvorište Duhanske stanice kako ih ne bi otkrili neprijateljski zrakoplovi. Odatle je s postrojbom izmješten na bojišnicu i stavljen na raspolaganje zapovjedniku Južnog sektora, nakon čega je izvodio složene izvidničke operacije i zadaće uvođenja vojnika na crte bojišta koje su bile pod stalnim topničkim djelovanjem.

Sa svojim transporterima se istakao u borbama za Čepikuće, a nakon toga je sudjelovao u borbama na širem stonskom području, točnije na poziciji Zaton Doli gdje je zajedno sa samostalnom “A” satnijom ZNG Metković sudjelovao na zadacima sprječavanja prodora neprijatelja u smjeru Pelješca i Bistrine. Nakon višednevnih borbi neprijateljska vojska je pretrpila značajne gubitke te je 3. studenog 1991. pokrenula opsežni napad. Tada je u žestokim borbama bilo više ranjenih hrvatskih vojnika, a poginuo je pripadnik “A” satnije Renato Čović. Obje postrojbe ZNG-a su bile prisiljene odstupiti prema zaljevu Bistrina.

Nakon toga Matijaš sa svojom postrojbom se izmješta na područje sjeverno od Popova polja gdje izvodi niz uspješnih operacija ovladavajući dominantnim vrhovima iznad Popova polja od kojih je najznačajnija Čavaška Gradina.

Matiješava postrojba u to vrijeme djeluje na širem području Gornjeg Hrasna u izviđačkim akcijama i dajući podršku ostalim postrojbama u kritičnim situacijama. U travnju 1992. je neprijatelj pokrenuo opći tenkovsko-pješački napad  na ovom području. Jedan od smjerova napada je bio Stolac-Drenovac-Stolovi. Između ostalih postrojbi, značajan doprinos u ovoj presudnoj bitci za sprječavanje prodora u dolinu Neretve dala je i postrojba Andrije Matijaša.

Sljedeći značajan doprinos Matijaševe postrojbe dogodio se u noći s 11. na 12. svibnja 1992. kada su ponovno zauzimani dominantni vrhovi iznad Popova polja (Čavaška Gradina i Orlov Kuk). Potom u sklopu operacije Spaljena zemlja, zajedno sa diverzantskim vodom zapovjednika Miljenka Jelića prelaze Popovo polje i obuhvatom zauzimaju selo Velja Međa pri čemu je zarobljeno 16 neprijateljskih vojnika.

Nakon akcije Spaljena zemlja uslijedila je akcija Tigar s ciljem deblokade Dubrovnika i odbacivanje neprijatelja što dalje od grada. U pripremama za tu akciju osnovana je oklopno-mehanizirana satnija 4. gbr. HV-a kojoj je zapovjednik bio Matijaš i u čiji sastav su, nakon ubrzane obuke, uglavnom ušli pripadnici njegove 2. samostalne satnije.

Matijaševi tenkisti dali su velik doprinos u ovoj akciji. Bile su to bitke za Zaplanik, Ivanjicu i Uskoplje. Tenkove je prebacio starom uskotračnom prugom koja je išla rubom Popova polja prema Dubrovniku i razbio glavninu srpskih snaga. U operaciji Vlaštica dobio je nadimak Pauk. Kad su akcije oslobađanja na južnom bojištu završene, general Bobetko rekao je: Da nije bilo Andrije Matijaša i njegove samostalne tenkovske satnije, dolina Neretve i Dubrovnik s otocima bili bi četnički.

Poslije akcija na Južnom bojištu dolazi do preustroja 4. gbr. u sklopu koje se ustrojava oklopno-mehanizirana bojna za čijeg je zapovjednika imenovan Andrija Matijaš Pauk. Sudjeluje u oslobodilačkim akcijama MaslenicaZima ’94.Skok-1Skok-2Ljeto ’95Oluja.  Do kraja svog ratnog puta obnašao je dužnosti načelnika stožera 4.gbr. i zamjenika zapovjednika 4.gbr. Na toj dužnosti je i poginuo 9. listopada 1995. pred Mrkonjić Gradom tijekom operacije Južni potez, zadnjega dana rata.

Andrija Matijaš Pauk je uvijek bio na čelu postrojbe koju je vodio, prema vojnicima se odnosio kao prema svojoj djeci i izlagao opasnosti prije sebe nego njih. Tako je i poginuo ulazeći na transporteru u Mrkonjić Grad iako po dužnosti koju je obnašao to nije morao.

U sjećanje na ovog velikog hrvatskog ratnika 4. gardijska brigada HV-a je nakon Domovinskog rata dobila naziv Pauci, a njegovo ime nosi i vojarna u Kninu.