Svijećnica je narodno ime za blagdan Prikazanja Gospodinova, koji se slavi 2. veljače.
Blagdan Prikazanja Gospodinova u Hramu sadržajno je vezan uz tekst Lukina evanđelja (Lk 2, 22-40), a prema kojemu su Marija i Josip, nakon što se navršilo vrijeme Marijina čišćenja (četrdeset dana!), donijeli u Hram Isusa kako bi ga prikazali.
U to su se vrijeme u Hramu zatekli starac Šimun i proročica Ana, bogobojazni ljudi koji su svoj život posvetili Bogu, pa su poradi tolike vjerske gorljivosti bili nagrađeni svojim očima vidjeti Spasitelja svijeta. Duh je Sveti tako Šimunu obećao da ne će umrijeti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega, pa je, kad se konačno ispunilo što mu je Bog obećao, Šimun izrekao ovaj hvalospjev (koji je uvršten u Časoslov, i to kao sastavni dio moljenja Povečerja):
Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
Ta vidješe oči moje
spasenje tvoje,
koje si pripravio
pred licem sviju naroda:
svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.
Tom je prilikom starac Šimun izrekao proročanstvo o Isusu i Mariji ovim riječima: “Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!” Naznačio je time ne samo Isusovu spasiteljsku ulogu, nego i nagovijestio njegovu smrt.
I proročica Ana, starica u poodmaklim godinama, bogobojazna udovica koja nije napuštala Hrama, nego je neprestano služila Bogu molitvama i postovima, također je poradi tolike časti da svojim očima vidi Pomazanika Božjega slavila Boga i svima govorila o Djetetu. Stoga je razumljivo da se na temelju ljepote toga svetopisamskoga teksta i dubine opisanoga događaja s vremenom razvio i blagdan koji se danas naziva Svijećnica ili Prikazanje Gospodinovo u Hramu, a povijesno gledano nastao je vjerojatno još prije 6. stoljeća.
Blagdan Prikazanje Gospodinovo nosi i naziv Svijećnica, a vezuje se uz riječi Šinuna starca po kojemu je Isus Svjetlo na prosvjetljenje naroda.
Stoga je sasvim razumljivo da se tijekom povijesti uz taj blagdan vezala i procesija, i to na način da bi se prije mise blagoslovile svijeće, a onda bi se s upaljenim svijećama krenulo u ophod od neke manje crkve do one u kojoj će se slaviti misa, ili ako je to bilo nezgodno, ophod bi krenuo od nekoga drugoga prikladnoga mjesta ili jednostavno obišao oko crkve.
Zbog praktičnih razloga, češće će se preskočiti i svečani ulazak, pa će se u samoj crkvi, na početka mise, blagosloviti svijeće.
Sve nas navedeno upućuje na važnost shvaćanja Isusa Krista kao jedinoga istinskoga Svjetla, koji je kao žrtva prikazan za naše otkupljenje, pa smo u tom smislu i mi, poput Šimuna i Ane, pozvani uvijek zahvaljivati Bogu na tom neizmjernom daru, te se truditi svojim životom doista i slijediti Svjetlo koje prosvjetljuje cijeli svijet.
Foto: smn.hr
