Na današnji dan, prije devet godina napustila nas je Iva Petrušić (12. veljače 1924. – 7. travnja 2012.), skromna žena vedra duha koja je u Neretvanskoj ulici u Metkoviću imala ordinaciju na otvorenom u kojoj su svoje tegobe liječili mnogi, od djece do profesionalnih sportaša.

Baba Iva, kako smo je zvali od milja, bila je nadaleko poznata po vještini liječenja ozljeda poput iščašenja, uganuća i loma ruku i nogu. Ona nikada za svoj rad nije htjela primiti naknadu, već je od svojih pacijenta tražila samo jedno: da sa sobom ponesu malo zavoja.

Mnogi koji su je imali priliku susresti pamte je kao ženu plemenita srca. Uvijek je bila spremna pomoći. Nije marila za svoje bolesti, ni za svoju već poodmaklu dob. Kao takva, nije ostala neprimijećena niti zaboravljena. Bila je dobitnica nagrade Grada Metkovića. Gledatelji HTV-ove emisije Živa istina, koju je uređivao Joško Martinović, dodijelili su joj javnim glasovanjem nagradu za humanitarno djelovanje. Nisu je zaboravili ni naši branitelji koji su joj dodijelili Zahvalnicu 116. neretvanske domobranske brigade HV-a.

Grad Metković joj se posebno odužio u prosincu 2013. nazvavši gradsku Humanitarnu zakladu njezinim imenom o čijem radu u zadnje dvije godine ne znamo baš ništa, osim da je za novoga upravitelja postavljen Josip Kevo. Nadamo se da će se se to ipak promijeniti.

Metkovska Udruga mladih Kolektiv prošle je jeseni pokušala istrgnuti iz zaborava nekolicinu Metkovaca, odnosno osoba koje su bile vezane uz Metković. Među njima je i Iva Petrušić čiju su siluetu u naravnoj veličini postavili na početku Ulice Neretvanskih gusara.

Nikada Metkovci, Neretvani ne bi smjeli zaboraviti svoju Babu Ivu jer nas njezin životni primjer može poučiti da je dobro biti plemenit i suosjećajan s tuđom patnjom, i onda kada se svjetla reflektora ugase.

Silueta Ive Petrušić u Neretvanskoj ulici