Nakon kompletiranja antičke Narone u Vida, dvojac iz Opuzena, Stipan Ujdur i Ivan Popić, počeo je digitalnu 3D rekonstrukciju Dubrovnika iz vremena prije velikoga potresa 1667. godine.

Rekonstrukciju radimo na osnovu vedute nepoznatog autora koja je najvjerojatnije nravljena od 1650 – 1660. godine pa je vjerno prikazan Dubrovnik prije velikoga potresa. Ovo je tehnika detaljnog crtanja iz XVII stoljeća koja je počela u Nizozemskoj, i proširila se na druge tadašnje države i gradove. Osnovni prikaz je perspektiva radi prostornosti prikazanih dijelova i cjelina, vjerno su crtane se vrste građevina, bedem i zgrade, rasporedi ulica, tadašnjih prometala i ljudi, kaže autor modela Stipan Ujudr kojem stručnu podršku u 3D modeliranju i računalnim programima pruža Ivan Popić.

Oni su u rekonstrukciji postupali točno po prikazu na veduti. Očite su razlike Dubrovnika u periodu prije 1667. godine i danas, od same arhitekture građevina, posebno fasada na Stradunu, iz čega se nameće zaključak da se je htio izbjeći preveliki utjecaj venecijanske arhitekture. Promijenjena je geolokacija crkve sv. Vlaha na sjever –jug, prije potresa je bila istok – zapad. Najveće promjene su bile na južnoj strani od Straduna prema moru.

Današnji stari veliki porat je doživio velike transformacije, današnji izgled je dobio u vrijeme Austro-Ugarske. Sve su taracali, pa i obrambenu kulu uz sjeverno-istočni kut Arsenala, ukupno su bile četiri obrambene kule za koje je moguće tek preko satelita vidjeti njihove konture, odnosno mjesta na kojima su bile.

Zanimljivost Arsenala je ta da su stari Dubrovčani već tada znali kako spriječiti industrijsku špijunažu. Na Arsenalu od morske strane bi ciglom zazidali otvore prema moru, koje bi odzidali tek kada bi brod bio završen, pa konkurencija nije mogla vidjeti kako se radi ni tko radi, odnosno nikakav detalj u postupku pravljenja broda.

Stari Dubrovčani su zaista bili snalažljivi, osim jednog detalja, nikako nisu mogli riješit lokaciju za čuvanje baruta potrebnog za obranu Grada.