Naš Gradski park već petnaest godina zaredom je osvijetljen svijećama u večer dana 18. studenoga kada se u našoj domovini obilježava Spomendan na žrtvu Vukovara i Škabrnje u Domovinskom ratu. Svjetlo koje rastjeruje mrak simbol je života naspram smrti, simbol je pobjede naspram porazu, simbol je onoga što ljudska duša osjeća kao Vječnost.

Naši učenici s dva kraja grada, iz osnovnih i srednjih škola ponijeli su večeras lampione izređene u UOSI Prijatelj do Gradskoga parka gdje smo se okupili upaliti svjetlo kao molitvu za one kojih više nema, a svoj su život položili u temelj našega prava i slobode da možemo biti ono što jesmo, Hrvati.

U Galeriji obližnjeg Gradskog kulturnog središta naši gimnazijalci su izveli prigodan recital satkan od poznatih i manje poznatih tekstova što ih je iznjedrio duh našega naroda u vjetrometini vremena što je prohujala ovim prostorima, a mladi Župe sv. Ilije izveli su po prvi put pjesmu Voljenoj na dar što ju je napisao i uglazbio fra Ante Vučković.

Program je završio, a ostao ipak nedovršen jer je ostalo večeras upaliti svjetla na našim prozorima…