Kada na cesti vidimo policijsku kontrolu, naj\u010de\u0161\u0107e \u0107emo automobilima koji nam dolaze ususret iz suprotnog smjera signalizirati da uspore, kako ih cestovna kontrola ne bi uhvatila u prekora\u010denju brzine. Je li to voza\u010dka solidarnost? Ako to ne u\u010dinimo, jer vjerujemo da je opasno voziti prebrzo te da treba ka\u017enjavati one koji ne po\u0161tuju prometna pravila, je li to odgovorno pona\u0161anje ili izdaja, ga\u017eenje solidarnosti s ostalim voza\u010dima?<\/p>\n
Ako na nekom va\u017enom ispitu u \u0161koli, na fakultetu ili nekoj drugoj prigodi jedan kandidat zahvaljuju\u0107i spretnom prepisivanju osvoji nagradu ili stipendiju ili ne\u0161to drugo vrijedno, trebaju li ga oni koji su to vidjeli prijaviti ili \u0161utjeti? \u0160to je odgovorno pona\u0161anje, a \u0161to cinkanje?<\/p>\n
(NE)OTKRIVANJE KONTAKATA<\/p>\n
U ovo vrijeme pandemije, u ovom drugom valu, epidemiolozi \u010desto spominju da mnogi gra\u0111ani koji su pozitivni na testu za koronu ne \u017eele otkriti svoje kontakte. Vjerojatno su uvjereni da je to dobro i znak solidarnosti. A je li ba\u0161 tako? Ka\u017eu li ipak imena osoba s kojima su nedavno bili u kontaktu, jesu li izdajnici, cinkeri ili odgovorni gra\u0111ani koji \u017eele za\u0161tititi druge od mogu\u0107e zaraze?<\/p>\n
Sada se spominje da bi gra\u0111ani trebali izvijestiti policiju ako \u010duju i vide da se u stanu u njihovu susjedstvu okuplja ve\u0107i broj ljudi od dopu\u0161tenog prema epidemiolo\u0161kim mjerilima.<\/p>\n
“Jedan od najzna\u010dajnijih socijalnih virusa \u0161to je iz laboratorija zla pu\u0161ten unutar zadnjih stotinu godina po\u010divao je, naime, upravo na tom i takvom postulatu: svatko je potencijalni neprijatelj zemlje i poretka, zbog \u010dega svi morate motriti na svoje susjede, rodbinu i prijatelje. I odmah ih prijaviti uo\u010dite li anomalije u misli, rije\u010di ili dijelu. Autor mu je bio sovjetski politi\u010dar Josif Visarionovi\u010d Staljin”, reko\u0161e neki dan u Saboru. Je li to ba\u0161 primjenjivo na sada\u0161nju situaciju?<\/p>\n
Ako moj susjed organizira dru\u017eenje s petnaestak ljudi u stanu od 60 \u010detvornih metara, u zimsko doba, kada je jasno da nitko ne\u0107e biti na balkonu te da \u0107e prozori biti zatvoreni, predstavlja li to opasnost za sve u stanu? Ali i za susjede i poznanike ne samo vlasnika stana, nego i svih prisutnih? Nakon zabave oni \u0107e se razi\u0107i kojekuda i mo\u017eda sijati zarazu u svojoj obitelji, na radnome mjestu…<\/p>\n
Naravno, susjeda je mogu\u0107e upozoriti da radi ne\u0161to neprimjereno i opasno, ali ako se on na to samo nasmije, \u0161to treba u\u010diniti? Nije li okretanje glave od tog kr\u0161enja epidemiolo\u0161ke preporuke zapravo sudjelovanje u \u0161irenju potencijalne opasnosti? Nije li to isto kao kada zatvaramo o\u010di i u\u0161i pred zapomaganjem \u017eene ili djeteta koje se \u010duje iz stana susjeda? Treba li intervenirati? Je li prijavljivanje nasilnika odgovorno pona\u0161anje ili cinkanje?<\/p>\n
I jo\u0161 ne\u0161to vrlo aktualno. O\u010dito se na\u0161i znanstvenici koji se gotovo svakodnevno ogla\u0161avaju vezano uz pandemiju, daju preporuke, ocjenu sada\u0161njeg stanja, prognoze i sli\u010dno, ne sla\u017eu u mnogim pitanjima.<\/p>\n
Bi li oni svoje dileme i neslaganja trebali rje\u0161avati me\u0111usobnom komunikacijom ili javno, preko dru\u0161tvenih mre\u017ea i drugih medija? Pridonose li njihove polemike, \u010dak i sva\u0111e i omalova\u017eavanja, op\u0107em stanju povjerenja u djelovanje Vlade i Sto\u017eera? Pridonose li osobnoj sigurnosti gra\u0111ana ili pak samo unose nemir i nepovjerenje? A toga ve\u0107 imamo u izobilju. Je li njihovo pona\u0161anje odgovorno? Je li odgovorno izre\u0107i javno svoj stav ili je odgovorno javno komunicirati ono u \u010demu se svi oni sla\u017eu, a izme\u0111u sebe rje\u0161avati neslaganja i sumnje? Govoriti protiv svojih kolega, iskazuju\u0107i sumnju u njihovu stru\u010dnost, je li to izdaja solidarnosti ili ipak pokazatelj odgovornosti prema znanstvenoj istini i vlastitim stavovima?<\/p>\n
O\u010dito nije uvijek lako, a niti mogu\u0107e, crno-bijelom logikom razumjeti i opravdati svako pona\u0161anje.<\/p>\n
Je li ba\u0161 svatko potencijalni Staljinov poslu\u0161nik ako je spreman prijaviti kr\u0161enje odre\u0111enih pravila, zakona i preporuka, kada grijeh propusta mo\u017ee rezultirati vrlo ozbiljnim i te\u0161kim posljedicama?<\/p>\n
\u010cujemo i \u010ditamo svakog dana da je slobodnih kreveta u bolnicama sve manje, da umire mnogo ljudi, da lije\u010dnici, sestre, tehni\u010dari i drugo osoblje jedva izdr\u017eavaju fizi\u010dke, ali i psihi\u010dke napore kojima su izlo\u017eeni ve\u0107 devet mjeseci.<\/p>\n
Treba li s njima biti solidaran i pomo\u0107i im na na\u010din na koji mi jedino mo\u017eemo \u2013 pridr\u017eavanjem epidemiolo\u0161kih mjera? Ili \u0107emo ih izdati pravdaju\u0107i se solidarno\u0161\u0107u i \u010dudno shva\u0107enom slobodom?<\/p>\n