Postoje ljudi za koje vam se \u010dini da su tu otkad ste se rodili, koji vas isprate tijekom ve\u0107ega dijela va\u0161ega \u017eivota, koji na neki na\u010din odrede duh va\u0161ega vremena, pa vam se u\u010dine nadvremenima, prakti\u010dki vje\u010dnima. Stoga i vijest da ih vi\u0161e nema primate druk\u010dije jer vam ona posvijesti kratko\u0107u ljudskoga \u017ei\u0107a i vlastitu prolaznost mo\u017eda i vi\u0161e od odlaska nekoga bliskoga lica za \u010diju sudbinu uvijek strahujete i bojite se trenutka kad \u0107ete se od nje zauvijek rastati. Pri\u010da o ne\u010dijim godinama tad ostaje u drugome planu, a kad se, poput mene, na\u0111ete negdje na pola svojega \u017eivotnoga puta (ako Bog da), takvi vas odlasci duboko zamisle i nagnaju da se osvrnete i na ono \u0161to ste sami u\u010dinili ili propustili u\u010diniti od sebe.<\/p>\n
Bajkovit lik iz knjiga<\/strong><\/p>\n Ivan Juri\u0107<\/strong> jedan je od tih nadvremenika iz mojega \u017eivota, osoba za koju sam znao gotovo otkad za sebe znam. Sve do po\u010detka radnoga vijeka nisam ga poznavao osobno, nego sam ga kao dijete (ome\u0111imo prvo razdoblje na\u0161ega poznanstva 1990. godinom) upoznavao postupno, iz njegovih knjiga. U znak sje\u0107anja na ta vremena i dandanas vrlo rado prelistavam prvo izdanje knjige Gradska glazba Metkovi\u0107<\/strong> <\/em>kao svojevrstan album sa slikopisima ljudi koji su tvorili moje djetinjstvo (Slike bijahu crno-bijele s patinom nijemoga filma koje kao da me vra\u0107aju na tihe obale djetinjstva u kojima nije bilo ni pretjerana blje\u0161tavila ni velike buke<\/em>.). Druga njegova knjiga koja mi je do\u0161la pod ruke bio je Donjoneretvanski kraj<\/em><\/strong>, svojevrsni ud\u017ebenik zavi\u010dajne povijesti. \u010cesto ju je pogledavao i moj otac komentiraju\u0107i kako iz na\u0161ega kraja (Za\u017eablja) nedostaje ovo ili ono, ali uz dodatak koliko je va\u017eno da postoji ne\u0161to iz \u010dega \u0107e i mladi nara\u0161taj ste\u0107i prva znanja o zavi\u010daju. Tre\u0107a publikacija iz toga prvog razdoblja bilo je prvo izdanje bro\u0161ure Metkovi\u0107 na razglednicama<\/em><\/strong> iz koje se slikom moglo uvidjeti koliko je Metkovi\u0107 bio grad jo\u0161 od konca XIX. stolje\u0107a s licem, jer se na Maloj pjaci igrao tenis, i nali\u010djem, s obzirom na to da su iza Vage pasle krave (Podsjetilo me je to na opasnost tijekom izvo\u0111enja klize\u0107ega starta uz rub pomo\u0107noga Neretvina igrali\u0161ta na kojemu se uza crtu moglo osim lopte i pomo\u0107noga sudca pokupiti i kvalitetno stajsko. Sad krava na pomo\u0107nome vi\u0161e nema, ali ni trava nije kao neko\u0107<\/em>.). Tim je trima publikacijama profesor Juri\u0107 meni (a vjerujem i mnogima od vas) slikopisima znanih nam ljudi (a jo\u0161 mi je pred o\u010dima slika pok. Balde Ili\u0107a) i krajeva (u na\u0161emu slu\u010daju ulica, trgova, luke i drugih zakutaka na\u0161ega grada i njegove okolice) skicirao obrise djetinjstva, a tekstom povezao na\u0161 nara\u0161taj s nara\u0161tajima na\u0161ih predaka kako bi nas podsjetio da je i prije nas tu bio netko te da \u0107e tim istim ulicama (koje mo\u017eda ne\u0107e biti iste, ali \u0107e biti tu) lutati i neka druga djeca.<\/p>\n I drugo je razdoblje na\u0161ega poznanstva (1990. \u2013 2006.) tako\u0111er bilo samo iz literature. Tijekom njega profesor je Juri\u0107 pisao o metkovskome gospodarskom uzletu u drugoj polovici XIX. stolje\u0107a, bavio se metkovskim i opuzenskim \u0161kolstvom, stradanjem Hrvata izme\u0111u dvaju svjetskih ratova, djelovanjem HSS-a, povije\u0161\u0107u metkovskoga \u0161porta (neke su od tih knjiga objavljene poslije, ali su nastajale u tome razdoblju)… Godine 2004. doktorirao je na Filozofskome fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru s temom Uloga trgovine u razvoju luke i trgovi\u0161ta Metkovi\u0107 1850. \u2013 1918.<\/em> <\/strong>I u tome razdoblju postoji jedna knjiga koja za mene ima posebno mjesto. Rije\u010d je o svojevrsnome metkovskom TV kalendaru<\/em>, prethodnici Gradologije<\/em> Dubrov\u010danina Sebastijana Vukosavi\u0107a pod naslovom Spomendani iz pro\u0161losti Donjega Poneretavlja<\/em><\/strong> (1996.), otvorenome djelu u koje bi svakih dvadesetak godina valjalo upisati nove likove i podatke jer u Metkovi\u0107u je, na\u017ealost, uvijek bilo kao na kolodvoru, mnogo je ljudi dolazilo i odlazilo, s mnogim se Metkovcima nismo dospjeli upoznati te se nemalo iznenadimo kad u kakvu javnome nastupu doznamo da je netko bitan na\u0161 i da, poput Ivana Slamniga, ne samo da to ne skriva nego isti\u010de iako se mo\u017eda i nikad ne\u0107e vratiti u svoj rodni kraj. Knjiga je to koja se opire kulturi zaborava koju danas gajimo i u kojoj je u danome trenutku svatko genijalan i najbolji (Da, u danome trenutku kad ga svjetla pozornice obasjaju, u tome trenutku i uglavnom nikad vi\u0161e<\/em>.), onomad svojevrstan album i gotovo pa adresar zaslu\u017enih ljudi u zavi\u010daju i izvan njega, a danas to\u010dno ono \u0161to joj stoji u naslovu \u2013 spomenar koji i\u0161te da novi upisiva\u010di dopi\u0161u nove stranice.<\/p>\n Div stasom i radnim navikama <\/strong><\/p>\n S profesorom sam se Juri\u0107em (tako smo ga svi zvali iako je tad ve\u0107 doktorirao) upoznao u\u017eivo tek u rujnu 2006., na Neretvanskome knji\u017eevnom, znanstvenom i kulturnom susretu posve\u0107enom don Mihovilu Pavlinovi\u0107u. Pristupio mi je vrlo srda\u010dno kao da se poznajemo godinama, zamolio me je tad da izmijenimo brojeve mobitela i tu je nekako po\u010dela na\u0161a mala suradnja te razmjena knjiga i \u010dlanaka. Ne\u0161to smo se \u010de\u0161\u0107e \u010duli dok je nastajala knjiga Ulice, trgovi i mostovi grada Metkovi\u0107a<\/em><\/strong> (trebalo je rije\u0161iti toponime u imenima ulica kao \u0161to su Jeovci, Du\u0107inovci i sl.). Od 2009. redovito smo izmjenjivali e-poruke tijekom pripreme Hrvatskoga neretvanskog zbornika<\/em><\/strong>, \u010diji je bio revni suradnik. Posljednji smo se put \u010duli prije otprilike pola godine kad mi je op\u0161irno govorio o svojoj novoj knjizi o metkovskim braniteljima izlo\u017eiv\u0161i mi niz zanimljivih ideja, me\u0111u kojima i \u017eelju da se osnuje svojevrsno dru\u0161tvo znanstvenika neretvanskoga podrijetla. Po\u017ealio mi se pritom na zdravstveno stanje i starost na \u0161to mu odgovorih, bez imalo pretjerivanja, kako je daleko on od starosti duhom \u010dim ima toliko ideja i \u017eelje da svoje naume ostvari. Upravo je ta ambicija i stalna \u017eelja za dokazivanjem i ostvarenjem novih zamisli mo\u017eda i najprepoznatljivija karakterna crta profesora Juri\u0107a. Nju sigurno nije bilo lako pratiti ne samo uku\u0107anima, nego i u sredini poput na\u0161e koju je poglavito u pora\u0107u (Zanimljivo, tijekom rata smo svi bili znatno \u017eivlji i puni nade<\/em>.) zahvatila poprili\u010dna apatija.<\/p>\n Na\u0161i su se susreti u\u017eivo obi\u010dno odvijali u njegovoj radnoj sobi, u sklopu koje je postupno nastala i njegova etnografska zbirka. Posljednji na\u0161 susret<\/strong> u njegovu domu bio je ne\u0161to druk\u010diji i zbio se u dnevnome boravku. \u017durio sam se u Zagreb, ostalo mi je tek jedno slobodno popodne, malo sam i dvojio ho\u0107u li sti\u0107i, ali sam se na koncu ipak zaputio na Unku. Po\u017ealio bih da nisam jer sam tijekom toga razgovora shvatio kako pri\u010de o podr\u0161ci supruge nisu tek fraze jer se iz pogleda te izljeva topline i nje\u017enosti mogla razaznati istinska ljubav i sre\u0107a \u0161to su je oboje prona\u0161li i u njoj u\u017eivali tijekom cijeloga \u017eivota, i kad je sve i\u0161lo glatko i kad je bilo mnogo te\u017ee. Bio je to mo\u017eda i jedini trenutak kad smo vi\u0161e govorili o stvarnome \u017eivotu nego o svijetu knjiga, kad je on, dok mu je supruga dr\u017eala ruke na ramenima, progovorio o najte\u017eim trenutcima tijekom svojega \u017eivota, a ja o strahovima od onoga \u0161to mi tek u \u017eivotu slijedi, ali i o slici topline doma za kojom gotovo svatko od nas \u017eudi. Bio je to i na\u0161 posljednji susret u\u017eivo. \u010culi smo se jo\u0161 nekoliko puta, katkad bi do mene do\u0161le neke njegove objave na dru\u0161tvenim mre\u017eama, ali za mene je nekako na\u0161 posljednji susret zavr\u0161io srda\u010dnim pozdravom na ku\u0107nome pragu.<\/p>\n Profesor Juri\u0107 do\u017eivio je tijekom svojega \u017eivota i osporavanja i priznanja<\/strong>. Bilo je tu i sukoba unutar na\u0161e male kulturne zajednice. Nije mi namjera da u njima budem sudcem jer njihovi sudionici o tome znaju mnogo vi\u0161e od mene kao pukoga promatra\u010da i katkad pozornoga slu\u0161a\u010da. Podijelit \u0107u s vama tek to da iz vlastita iskustva znam koliko takvi sukobi crpe te kako na koncu i prestaje biti va\u017eno tko je sukob zapo\u010deo i tko je u pravu jer se stvarala\u010dka snaga usmjeri na raspravu \u010diji sudionici, poput vojnika u rovu tijekom Prvoga svjetskog rata, ostaju na po\u010detnim stajali\u0161tima, a pati onaj istinski, pravi rad. Posljedica je jednoga od takvih sukoba u kojima sam osobno sudjelovao ublagopukojenje Hrvatskoga neretvanskog zbornika <\/em>koji se od istinske radosti za mene kao isprva \u010dlana uredni\u0161tva, pa zamjenika glavnoga urednika i na koncu glavnoga urednika prometnuo u breme te izvor nervoze i nesanice. Stoga i ne treba uvijek pre\u0161utjeti ono o \u010demu je te\u0161ko govoriti, valja izvu\u0107i pouku. Potpuno sam uvjeren da \u0107e se visoko me\u0111u zvijezdama, na mjestu na kojemu nismo optere\u0107eni svakida\u0161njicom, sporovi i unutar na\u0161e male kulturne zajednice rasvijetliti i ruka ruci pru\u017eiti jer je, iako nitko od nas nije svetac, ipak u na\u0161im \u017eivotima mnogo vi\u0161e dobroga nego lo\u0161ega.<\/p>\n Ono po \u010demu nam valja pamtiti profesora Juri\u0107a njegova je potpuna posve\u0107enost zavi\u010daju<\/strong> kojemu je posvetio \u010ditav svoj radni vijek. Danas doslovno nitko ne mo\u017ee po\u010deti pisati bilo kakav povijesni pa i publicisti\u010dki rad (pogotovo kad se on odnosi na posljednjih dvjestotinjak godina metkovske povijesti) da se ne pozove na neko njegovo djelo. Vjerujem da bi profesoru Juri\u0107u najve\u0107e zadovoljstvo pri\u010dinjala \u010dinjenica da se tijekom dodjele radnih zadataka za izradu monografije u povodu 600. obljetnice prvoga spomena Metkovi\u0107a<\/strong> (upravo je profesor Juri\u0107 prvi objavio i preveo dokument u kojemu se na\u0161 grad prvi put spominje iako je na njega jo\u0161 1957. uputio Marko Vego; eto i drugi su ga imali prigodu to uo\u010diti, ali oko sokolovo imao je tek junak na\u0161e pri\u010de) njegovo ime spomenulo barem pedesetak puta uza najrazli\u010ditije teme od Neretve i Mehanike do politi\u010dkoga i gospodarskoga \u017eivota. Za njega nije bilo kondicionala, on otkad ga poznajem nikad nije rekao Trebalo bi istra\u017eiti!<\/em>, vazda Radim na tome! <\/em>Na novim je nara\u0161tajima da ga vlastitim radom nadma\u0161e, da se ugledaju na osobu koja nikad nije po\u017ealila \u0161to je ostala u malome gradu (jama\u010dno je prst sudbine htio da je akademsku karijeru zapo\u010deo u kninskoj U\u010diteljskoj \u0161koli zavr\u0161iv\u0161i je godinu prije Ivana Aralice) te koja je ustrajno i postupno gradila svoju karijeru izvan velikoga sredi\u0161ta primiv\u0161i na kraju ne samo priznanja koja dodjeljuju na\u0161 grad i na\u0161a \u017eupanija, nego i najvi\u0161e priznanje koje na\u0161a dr\u017eava dodjeljuje prosvjetnim radnicima, profesorima \u2013 Nagradu \u201eIvan Filipovi\u0107\u201c (1996.).<\/p>\n Za opro\u0161taj<\/strong><\/p>\n Meni \u0107e osobno u trajnome sje\u0107anju ostati u dvjema slikama: kao gotovo bajkovita vizija pisca iz djetinjstva te kao golem i uspravan \u010dovjek iz Momi\u0107a<\/strong> \u010dije stranice spomenara upravo nadopunjujem ovim redcima.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Spomen na Ivana Juri\u0107a (Momi\u0107i, 22. listopada 1932. \u2013 Split, 25. o\u017eujka 2021.) iz pera Domagoja Vidovi\u0107a… Na pola na\u0161ega \u017eivotnog puta Postoje ljudi za koje vam se \u010dini da su tu otkad ste se rodili, koji vas isprate tijekom ve\u0107ega dijela va\u0161ega \u017eivota, koji na neki na\u010din odrede duh va\u0161ega vremena, pa vam se […]<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":115235,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[296,1028,11],"tags":[479,6105],"class_list":{"0":"post-115234","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-ab","8":"category-kultura-2","9":"category-metkovic-dolina","10":"tag-domagoj-vidovic","11":"tag-ivan-juric"},"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/likemetkovic.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/dr.sc_.ivan-juric.jpg\")
<\/strong><\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/likemetkovic.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/dan-grada-nagrade-2014.jpg\")
<\/strong><\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/likemetkovic.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/ivan-juric-1.jpg\")
<\/strong><\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/likemetkovic.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/ivan-juric-800x533.jpg\")
<\/strong><\/p>\n