Danas je Veliki \u010detvrtak, ve\u010dernjom svetom misom zapo\u010dinje Vazmeno trodnevlje. Donosimo osam va\u017enijih stvari koje bi trebali znati o Velikom \u010detvrtku!<\/p>\n
1.\u00a0PO\u010cETAK VAZMENOG TRODNEVLJA<\/p>\n
Veliki \u010detvrtak kroz dugo je vrijeme bio isklju\u010den iz trodnevlja (petak, subota, nedjelja), no poslijesaborska obnova jasno je nazna\u010dila kako vrijeme korizme traje do Mise ve\u010dere Gospodnje na Veliki \u010detvrtak kojom \u00a0zapo\u010dinje Vazmeno trodnevlje.\u00a0Ta tri dana liturgijska slavlja predstavljaju godi\u0161nje slavlje pashalnog misterija.<\/p>\n
Va\u017eno je naglasiti kako Crkva trodnevlje ne promatra kao tri odvojena slavlja ili pripravu za Uskrs, ve\u0107 jedinstveno slavlje Kristova uskrsnu\u0107a, po rije\u010dima sv. Augustina: Sveto trodnevlje Krista raspetoga, pokopanoga i uskrsnuloga<\/em>.<\/p>\n 2. POVIJESNI RAZVOJ<\/p>\n Blagdan Uskrsa u prvoj je Crkvi slavljen u no\u0107i izme\u0111u Velike subote i uskrsne nedjelje. Tijekom 4. stolje\u0107a, polaze\u0107i od evan\u0111eoskih izvje\u0161\u0107a i \u017eelje da se kroz tri dana susljedno proslave razli\u010diti trenutci vazmenog otajstva, Crkva je razvila presveto trodnevlje Gospodina raspetog, pokopanog i uskrslog. Jeruzalemska liturgija imala je presudan utjecaj na oblik slavlja Vazmenog trodnevlja, jer su Crkve Istoka postupno preuzimale jeruzalemske liturgijske obi\u010daje.<\/p>\n U 7. stolje\u0107u u rimskim su crkvama na Veliki \u010detvrtak postojala tri slavlja: pomirenje pokornika, posveta ulja i spomen uspostave euharistije. Slavlje pomirenja pokornika nestalo je nestankom javne pokore, te su na kraju ostala dva slavlja.<\/p>\n 3. MISA POSVETE ULJA<\/p>\n Na Misi posvete ulja (Missa chrismatis<\/em>), koja se mo\u017ee shvatiti kao uvod u Vazmeno trodnevlje, dijecezanski pastir i njegovi najbli\u017ei suradnici, prezbiteri, okru\u017eeni Bo\u017ejim narodom, obnavljaju obe\u0107anja \u0161to su ih dali na svome sve\u0107eni\u010dkom re\u0111enju. Rije\u010d je o trenutku sna\u017enoga crkvenog zajedni\u0161tva, koji isti\u010de dar ministerijalnog sve\u0107eni\u0161tva \u0161to ga je Krist ostavio Crkvi uo\u010di svoje smrti na kri\u017eu. Potom se blagoslivljaju ulja koja se koriste u slavlju sakramenata: katekumensko ulje, ulje za bolesni\u010dko pomazanje i sveta krizma.<\/p>\n 4. MISA VE\u010cERE GOSPODNJE<\/p>\n Na Misi ve\u010dere Gospodnje (In Cena Domini<\/em>) kojom zapo\u010dinje Vazmeno trodnevlje, Crkva se spominje ustanovljenja euharistije, ministerijalnog sve\u0107eni\u0161tva i nove zapovijedi \u2013\u00a0mandatum novum<\/em>\u00a0\u2013 to jest zapovijedi ljubavi, koju je Isus ostavio svojim u\u010denicima.<\/p>\n Zanimljivo, tradicija ve\u010dernje svete mise na Veliki \u010detvrtak potje\u010de iz 13. stolje\u0107a, s obzirom na to da Crkva prema drevnoj predaji toga i idu\u0107ega dana nije slavila euharistiju. Ovaj obi\u010daj razvio se iz \u017eidovskog shva\u0107anja prema kojemu novi dan zapo\u010dinje u predve\u010derje prethodnoga dana, stoga nije neobi\u010dno da ve\u010der Velikoga \u010detvrtka zapravo liturgijski pripada Velikom petku.<\/p>\n 5. PRANJE NOGU<\/p>\n Gestu pranja nogu susre\u0107emo na Zapadu (s iznimkom Rima) ve\u0107 u 4. stolje\u0107u. Ovaj izraz gostoljubivosti prisutan je jo\u0161 u Starom zavjetu, ali i u prvim kr\u0161\u0107anskim vremenima. Kao liturgijska gesta prvi se put pojavljuje u \u0160panjolskoj u 7. stolje\u0107u, dok je u Rimu posvjedo\u010den u 12. stolje\u0107u.<\/p>\n 6. PROCESIJA S PRESVETIM<\/p>\n Na kraju liturgije Velikog \u010detvrtka, Crkva prenosi Presveti sakrament na za to odre\u0111eno mjesto, \u0161to simbolizira Isusovu samo\u0107u u Getsemaniju i njegovu smrtnu tjeskobu. Nakon popri\u010desne molitve u sve\u010danoj procesiji u svetohrani\u0161te smje\u0161teno u pokrajnjoj kapeli ili oltaru nose se pretposve\u0107eni darovi za Veliki petak. Prije toga, slijedi\u00a0ogoljenje oltara<\/em>\u00a0(denudatio altaris)\u00a0<\/em>koje se tuma\u010dilo kao alegorijska slika ostavljenog Krista.<\/p>\n 7. VE\u010cERNJE KLANJANJE<\/p>\n Veliki \u010detvrtak predstavlja i poziv na zahvaljivanje Bogu na daru euharistije, kojeg treba pobo\u017eno primati i kojem se treba klanjati \u017eivom vjerom. Stoga Crkva nakon slavljenja svete mise poti\u010de na bdjenje u prisutnosti Presvetog sakramenta, podsje\u0107aju\u0107i na \u017ealosni \u010das koji je Isus pro\u0161ao u samo\u0107i i molitvi u Getsemaniju, prije no \u0161to \u0107e biti uhi\u0107en i potom osu\u0111en na smrt.<\/p>\n 8. NEKE LITURGIJSKE NAPOMENE<\/p>\n Okru\u017enica\u00a0Paschalis Sollemnitatis<\/em>\u00a0donosi sljede\u0107e upute:<\/p>\n