Dana\u0161nja peta korizmena nedjelja tradicionalno se naziva i Gluha nedjelja, a od 9. stolje\u0107a uz nju je povezan i obi\u010daj prekrivanja kri\u017eeva i slika u crkvi.<\/p>\n
Prekrivanje kri\u017eeva i slika vu\u010de podrijetlo od srednjovjekovnog obi\u010daja germanskog podrijetla da se u korizmi izme\u0111u oltara i vjernika razapne veliko platno, tako da\u00a0vjernici ne mogu vidjeti oltar.\u00a0Za\u0161to?<\/p>\n
Dva su tuma\u010denja: ljudi u ono vrijeme nisu imali kalendare, pa im je to bio znak duboke korizme. Platno je ozna\u010davalo hramsku zavjesu i micalo se na Veliku srijedu na rije\u010di evan\u0111elja: \u201eI zavjesa se hramska razdrije po sredini.\u201d<\/p>\n
Drugo, vjerojatnije tuma\u010denje, veli da je taj obi\u010daj vezan uz kanonsku pokoru. Pokornici su, naime, bili isklju\u010deni iz euharistijske slu\u017ebe. Kasnije, u srednjem vijeku, kad pokornika vi\u0161e nije bilo, svi su vjernici bili smatrani pokornicima. Kako je oltar bio zaklonjen platnom, svi su oni tako na simboli\u010dan na\u010din bili isklju\u010deni iz euharistije. Kasnije je to zastiranje svedeno samo na zastiranje kri\u017eeva i slika, a ne cijelog sveti\u0161ta.<\/p>\n
Ostaje daljnje pitanje, za\u0161to ba\u0161 na Gluhu nedjelju? Po sebi bi bilo logi\u010dnije da je tome tako tijekom cijele korizme. Razlog le\u017ei u tome da se do zadnje liturgijske obnove ova\u00a0nedjelja nazivala Nedjeljom muke, jer su misna \u010ditanja od toga dana pa do svetog trodnevlja govorila o doga\u0111ajima koji su prethodili Kristovoj muci.\u00a0U svakom slu\u010daju, mo\u017ee se re\u0107i da se s Gluhom nedjeljom (kojoj je prethodila nedjelja \u201eLaetare\u201c) ulazi u \u201eduboku korizmu\u201c.<\/p>\n
Boja platna uvijek je bila ljubi\u010dasta, jer je to korizmena boja.\u00a0Valja napomenuti, da\u00a0u dosada\u0161njim misalima (pa i u najnovijem iz 2002.) nije izrijekom spomenuta boja platna kojim se prekrivaju kri\u017eevi i slike. Me\u0111utim, u papinskoj se liturgiji Velikog petka moglo vidjeti da je kri\u017e zastrt crvenim velom (jer se u bogoslu\u017eju Velikog petka uzima crvena boja). Prva dva izdanja rimskog misala nakon sabora (1970. i 1975.), pa tako i va\u017ee\u0107i hrvatski misal ne spominje boju platna kojom se zastire kri\u017e na Veliki petak. Me\u0111utim, Misal iz 2002. za klanjanje kri\u017eu u bogoslu\u017eju Velikog petka jasno veli:<\/p>\n
\u0110akon s poslu\u017eiteljima ili drugi prikladan slu\u017ebenik ode u sakristiju iz koje u ophodu nosi Kri\u017e, zastrt ljubi\u010dastim velom. Prema tome, ako se tra\u017ei da kri\u017e bude prekriven ljubi\u010dastim velom i na Veliki petak, kada je po sebi crvena boja, onda to vi\u0161e vrijedi za ostale dane od Glu\u0161nice do Velikoga petka.<\/p>\n
Kao \u0161to smo vidjeli, zastiranje slika i kri\u017eeva izgubilo je svoju prvotnu nakanu. Me\u0111utim, i danas mo\u017ee biti vrijedno i znakovito zadr\u017eati ovaj obi\u010daj, koji vu\u010de podrijetlo \u010dak od 9. st.\u00a0 Taj obi\u010daj, rekao bih, daje ipak odre\u0111enu \u201edramati\u010dnost\u201c i ozbiljnost vremenu duboke korizme. Ako je dosada\u0161nja liturgija i bila optere\u0107ena nekim nepotrebnim elementima, mi danas ne bismo trebali i\u0107i u drugu krajnost, tj. oduzimati liturgiji znakovitost, otajstvenost i misti\u010dnost. Jer, \u0161to je bogoslu\u017eje drugo, nego djelatna nazo\u010dnost Kristova spasenja izra\u017eenog vidljivim znakovima?<\/p>\n