Prije nego \u0161to vas po\u010dnem navikavati na uobi\u010dajeni izgled kolumne, moram zaklju\u010diti temu koja me je zaokupljala pro\u0161lih mjeseci \u2013 usporedna povijest sastavnica hrvatske i srpske knji\u017eevnosti potaknuta nedavno prihva\u0107enim Zakonom o kulturnom naslije\u0111u Republike Srbije. Prije toga \u0107u se kratko osvrnuti na jezikoslovne odraze napada na Ukrajinu.<\/p>\n
Jezikoslovne se rasprave koje je potaknula ruska agresija na Ukrajinu uglavnom odnose na prilagodbu ukrajinskih toponima hrvatskomu jeziku. Pi\u0161e se sva\u0161ta, ima tu i posve proturje\u010dnih \u010dlanaka poput onoga jednog stranog slavista koji na jednome mjestu tvrdi da je prilagodba ukrajinskih toponima prema likovima iz ukrajinskoga jezika nepotrebna, a nekoliko redaka ni\u017ee napominje kako je ve\u0107inu ukrajinskih toponimskih likova u hrvatski jezik uveo TANJUG. Za \u0161to je on, nisam shvatio, ali uglavnom je protiv, \u0161to god to protiv bilo. Prilagodba je ukrajinskih toponima ujedno posva\u0111ala Viktora Ivan\u010di\u0107a i Inoslava Be\u0161kera. Uvijek se raspla\u010dem kad se netko tanko\u0107utan poput Ivan\u010di\u0107a, komu se zarez u \u0161tivu nije mijenjao otkad je propisao, \u017eali na krvolo\u010dno jezi\u010dno redarstvo.<\/p>\n
Ipak, problem nije tako jednostavan jer se ukrajinski toponimi hrvatskomu jeziku prilago\u0111uju na tri na\u010dina: kao egzonimi, tj. pohrva\u0107ena imena (npr.\u00a0Lavov<\/em>\u00a0je hrvatski egzonim koji je u hrvatski jezik uveo Bogoslav \u0160ulek) te kao prilago\u0111ena imena primljena preko ruskoga (npr.\u00a0Kijev<\/em>,\u00a0Harkov<\/em>,\u00a0Nikolajev<\/em>) ili ukrajinskoga jezika (npr. Kijiv<\/em>,\u00a0Harkiv<\/em>,\u00a0Mikolajiv<\/em>). Pritom valja napomenuti kako je glavni ukrajinski grad Ivan Tomko Mrnavi\u0107 po\u010detkom XVII. stolje\u0107a nazivao\u00a0Kijevo<\/em>, a u XVIII. stolje\u0107u dio je hrvatskih knji\u017eevnika rabio lik\u00a0Kijov<\/em>\u00a0prema poljskome liku\u00a0Kij\u00f3w<\/em>. U\u00a0Hrvatskome pravopisu<\/em>\u00a0(2013.) navodi se kako su imena ukrajinskih gradova koja su u hrvatski jezik u\u0161la prema ruskome izgovoru normativno ravnopravna s imenima prilago\u0111enim prema ukrajinskome izgovoru (npr.\u00a0Kijev<\/em>\u00a0i\u00a0Kijiv<\/em>), ali se za nova imena preporu\u010duje isklju\u010divo prilagodba prema ukrajinskome izgovoru (npr.\u00a0Doneck<\/em>,\u00a0Ivano-Frankivsk<\/em>,\u00a0Zapori\u017eja<\/em>). Ukratko, ne stoji Ivan\u010di\u0107eva tvrdnja da je prilagodba ukrajinskih toponima prema ukrajinskome jeziku po\u010dela s ruskim napadom, ona je otpo\u010dela jo\u0161 prije ruskoga pripojenja Krima 2014., a u pro\u0161lih nekoliko tjedana pravopisne su preporuke u\u0161le u op\u0107u uporabu i to bez ikakva naloga navodnoga jezi\u010dnog redarstva. Budu\u0107i da su se imena\u00a0Kijev<\/em>\u00a0i\u00a0Lavov<\/em>\u00a0ustalila, ona su i danas uglavnom u uporabi u medijima, a ostala su se imena ukrajinskih gradova u hrvatskome vi\u0161e-manje prilagodila prema ukrajinskome izgovoru. Zagovori, pak, da se imena iz jezika koji se pi\u0161u \u0107irilicom transliteriraju, mogli bi dovesti do toga da jednoga dana Pan\u010devo pi\u0161emo\u00a0Panchevo<\/em>, a Ohrid\u00a0Okhrid<\/em>. Mislio sam da su problem zapisa slavenskih jezika rije\u0161ili sveti \u0106iril i Metod negdje u IX. stolje\u0107u, ali rado Hrvat rje\u0161ava ne\u0161to \u0161to je odavna rije\u0161io.<\/p>\n Sad je vrijeme da zaklju\u010dimo i pri\u010du o odnosu hrvatske i srpske knji\u017eevnosti do 1867. Nakon \u0161to smo pokazali kako Dalmatince (uklju\u010duju\u0107i, dakako, Dubrov\u010dane i Bokelje) Jovan Skerli\u0107 nije smatrao dionicima srpske knji\u017eevnosti, ostaje nam rije\u0161iti pitanje pripadnosti bosanske i slavonske knji\u017eevnosti. Za po\u010detak evo Skerli\u0107eva navoda: \u201eIsto tako bez ve\u0107eg uticaja su bile i ostale lokalne i katoli\u010dke knji\u017eevnosti na\u0161e, bosanska knji\u017eevnosti XVII i XVIII veka, slavonska knji\u017eevnost XVIII veka. Pobo\u017ena i moralna knji\u017eevnost rodoljubivih bosanskih franjevaca bila je pisana \u0107irilicom, kojom se franjeva\u010dki red slu\u017eio sve do 1825. godine; glavni pisac te bosanske franjeva\u010dke knji\u017eevnosti Matija Divkovi\u0107 pisao je, po sopstvenim re\u010dima,\u00a0jezikom slovinskiem, a slovi sarpskiemi<\/em>. Ali verske razlike bile su tako velike, strah od svega \u0161to je\u00a0\u0161oka\u010dko<\/em>\u00a0tako silan da pravoslavni Srbi nisu hteli ni da \u010duju za te knjige katoli\u010dkoga duha, iako \u0107irilicom pisane.\u201c<\/p>\n Nakon toga Skerli\u0107 prelazi na bosanskoj knji\u017eevnosti povijesno i duhovno blisku slavonsku knji\u017eevnost. Prvo nas izvje\u0161\u0107uje o prijevodima hrvatskih djela na srpski jezik i srpskih na hrvatski. Tako je tridesetak godina nakon objave prvoga izdanja Reljkovi\u0107eva\u00a0Satira<\/em>\u00a0(1762.), to\u010dnije 1793., to hrvatsko djelo, preveo u \u201enakazni slavenosrpski jezik\u201c Stefan Raji\u0107, a Georgije Mihaljevi\u0107 na isti je jezik 1803. preveo\u00a0A\u017edaju sedmoglavu<\/em>\u00a0(objavljenu 1767.) Vida Do\u0161ena s \u201edalmatinskoga\u201c. Zabilje\u017een je i obrnut slu\u010daj, pa je Hrvat Bunjevac iz Sombora Ivan Ambrozovi\u0107 izdao 1808. \u201eilirski prevod\u201c\u00a0Pri\u010dta\u00a0\u00a0<\/em>Jovana Mu\u0161katirovi\u0107a. Kako to da su se knji\u017eevna djela koja navodno pripadaju istoj knji\u017eevnosti i koja su navodno pisana istim jezikom prevodila?<\/p>\n Nakon \u0161to je \u010ditateljstvo naputio da osim pokojega usamljenog slu\u010daja \u201enema primera ranije veze slavonske knji\u017eevnosti sa novostvorenom knji\u017eevno\u0161\u0107u pravoslavnih Srba u ju\u017enoj Ugarskoj\u201c (s tim da kao jedine hrvatske knji\u017eevnike koji su mogli utjecati na srpsku knji\u017eevnost spominje Ka\u010di\u0107a, Reljkovi\u0107a i Do\u0161ena), Skerli\u0107 zaklju\u010duje: \u201eNi jedna od lokalnih knji\u017eevnosti na\u0161ih novoga vremena, ni dalmatinska, ni bosanska, ni slavonska, kao ni stara srednjovekovna, nisu stvarno uticale na stvaranje i razvitak knji\u017eevnosti kod novodoseljenih Srba u ju\u017enoj Ugarskoj u XVIII veku.\u201c Nije pritom nezanimljiv ni opis duhovnoga stanja u tada\u0161njemu\u00a0srpskom svetu<\/em>: \u201eU to vreme, Srbija, gotovo pusta, bila je samo beogradski pa\u0161aluk, u kome dve austrijske okupacije nisu izmenile \u017ealosno stanje stvari; malena Crna Gora borila se bez prestanka s Turcima za svoj opstanak; u Bosni i Hercegovini nije bilo ni traga od duhovnoga \u017eivota, a Stara Srbija porobljena, popaljena i opustela, posle dve velike seobe, bila je u o\u010dajnom stanju. Ono \u0161to je bilo duhovnoga \u017eivota u srpskom narodu to je bilo kod ono nekoliko stotina hiljada begunaca koji su se nastanili u pustim ravnicama ju\u017ene Ugarske.\u201c Skerli\u0107, dakle, dr\u017ei da se srpska knji\u017eevnost po\u010dela razvijati u dana\u0161njoj Vojvodini, koncem XVIII. stolje\u0107a. Pritom treba imati na umu da je u Bosni i Hercegovini, dok u tamo\u0161njih Srba, kako Skerli\u0107 navodi, nije bilo ni traga duhovnoga \u017eivota, cvala franjeva\u010dka knji\u017eevnost ne samo na narodnome hrvatskom jeziku, nego i na latinskome i talijanskome. Knji\u017eevnost bosanskih i hercegova\u010dkih franjevaca mo\u017eda nije dohvatila dubrova\u010dke visine, ali je iznjedrila desetke autora i djela.<\/p>\n Sve u svemu, Jovan Skerli\u0107, otac srpske knji\u017eevne historiografije i jezi\u010dne politike, u svojemu uvodu u studiju\u00a0Istorija nove srpske knji\u017eevnosti<\/em>\u00a0(1914.) odbacuje, uz rijetke iznimke, povezanost dalmatinske (a posebno dubrova\u010dke), bosanske i slavonske knji\u017eevnosti od srednjovjekovlja do po\u010detka XIX. stolje\u0107a sa srpskom (za dalmatinsku knji\u017eevnost izrijekom tvrdi, a za bosansku i slavonsku neizravno ka\u017ee da su sastavnicom hrvatske knji\u017eevnosti), a pokazuje i kako su se knji\u017eevna djela pisana tada\u0161njim hrvatskim i srpskim (to\u010dnije slavenosrpskim) knji\u017eevnim jezikom prevodila, \u010dak i u krajevima u kojima su Hrvati i Srbi zajedno \u017eivjeli (tako je Slavonca Reljkovi\u0107a prevodio Slavonac Raji\u0107, a Bana\u0107anina Jovana Mu\u0161katirovi\u0107a Bunjevac Ivan Ambrozovi\u0107), pa pisce Zakona o kulturnome naslje\u0111u i sve one koji dr\u017ee da ne treba raspravljati o tome \u010dije je \u0161to jer sve je to na\u0161e, pozivam da pro\u010ditaju prvih nekoliko stranica Skerli\u0107eve knjige i spoznaju za\u0161to ono \u0161to je na\u0161e nije njihovo.<\/p>\n Uzagreba\u010dkome kafi\u0107u Ante i Mate \u010ditaju\u00a0Sportske novosti<\/em>. \u201eMate, jesi vidija? Golferi iz Imackoga prvi u drugoj ligi!\u201c \u201eA di treniraju?\u201c, Mate \u0107e. \u201eBorati, na Sr\u0111u, ne\u0107e na\u0161i svuda!\u201c,\u00a0 s nokta \u0107e Ante.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Prije nego \u0161to vas po\u010dnem navikavati na uobi\u010dajeni izgled kolumne, moram zaklju\u010diti temu koja me je zaokupljala pro\u0161lih mjeseci \u2013 usporedna povijest sastavnica hrvatske i srpske knji\u017eevnosti potaknuta nedavno prihva\u0107enim Zakonom o kulturnom naslije\u0111u Republike Srbije. Prije toga \u0107u se kratko osvrnuti na jezikoslovne odraze napada na Ukrajinu. Ne znam za \u0161to sam, ali sam […]<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":70317,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[296,5],"tags":[],"class_list":{"0":"post-129408","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-ab","8":"category-kolumne"},"yoast_head":"\nDva stolje\u0107a bunjeva\u010dkih prijevoda sa srpskoga<\/h4>\n
Zna\u010di ovo je tren kad sve tu\u0111e mi izgleda slatko<\/em><\/h4>\n
Imo\u0107ani i golf<\/h4>\n