Davno je, ima od toga vi\u0161e od pedeset godina, pokojni Vice Vukov prvi put izveo svoju\u00a0slavnu Bodulsku baladu. Te\u0161ku, ispucalu skladbu o \u017eivotu na otoku, o neverama, ki\u0161ama i zgrbljenim le\u0111ima koji im prkose.<\/p>\n
Davno je, ima od toga \u010detiri godine, slavni ma\u010dak Duje prvi put svojim \u0161apama kro\u010dio na kor\u010dulansko tlo.<\/p>\n
Ako se zaputite prema Veloj Luci, u smjeru kampa Mindel, mo\u017eda budete imali toliko sre\u0107e i naletite na Duju u njegovoj karakteristi\u010dnoj pozi. Ne mo\u017eete ga proma\u0161iti. Sjedi Duje u hladu, zami\u0161ljen, zgrbljen i naslonjen na solju nagrizen kamen. Sjedi u hladu propupalih maslina. Sjedi pod mesnatim listovima razgranate \u010duvarku\u0107e. Sjedi u dvori\u0161tu. Sjedi pred morem.<\/p>\n
Sjedi kao \u0161to ne sjedi nijedna ma\u010dka. Sjedi kao stari, umorni \u010dovjek, pomiren sa \u017eivotom.<\/p>\n
– Duje zapravo nije oto\u010danin. Na Kor\u010dulu ga je donijela sestra iz Ka\u0161tela jer ga je netko bacio u vrt – otkriva nam Ana Marija Mari\u010di\u0107, Dujina posvojiteljica.<\/p>\n
\u010cak i tada, kao ma\u010di\u0107, dok jo\u0161 nisu znali za njegove sjedila\u010dke navike, Duje je odudarao od ostatka ma\u010dje familije. Ima ih u kampu, uz njega, jo\u0161 devetero.<\/p>\n
– Jest, bio je malo neobi\u010dan s onom svojom nju\u0161kom, ali mislili smo da samo ima ze\u010dju usnu. Kako je rastao, po\u010deli smo primje\u0107ivati da ima malene u\u0161i, ukrivljen\u00a0nos, razroke o\u010di i zdepasto tijelo. A onda je po\u010deo sjediti. Stalno to radi. Normalno hoda, radi \u0161to ve\u0107 ima raditi, i u jednom trenutku sjedne. Ostane tako po petnaestak minuta, gledaju\u0107i u jednu to\u010dku – pri\u010da Ana Marija.<\/p>\n
Duje je postao atrakcija u kampu.<\/p>\n
– Pro\u0161lo ljeto se jedan turist prepla\u0161io i rekao da zovemo veterinara jer je jednoj ma\u010dki slomljena ki\u010dma. Istr\u010dala sam s recepcije, a ono Duje sjedi u hladu kao da su mu sve la\u0111e potonule – smije se oto\u010danka.<\/p>\n
Ina\u010de, pri\u010da nam, Duje je jako mazan. Odli\u010dno se sla\u017ee s drugim ma\u010dkama i djecom. Ne sva\u0111a se s\u00a0mu\u017ejacima. U velja\u010di ne tr\u010di za ma\u010dkama i nikad nije imao curu. Problem je jedino \u0161to ne mo\u017ee ni\u0161ta uloviti jer preglasno di\u0161e pa se ne mo\u017ee pri\u0161uljati pticama i mi\u0161evima. Ali bez brige, ka\u017ee Ana Marija, jede bolje od ljudi.<\/p>\n
– Osim svoje hrane, redovito se potajno zavu\u010de u ku\u0107u, popne na \u0161tednjak i otvori poklopac lonca. Nau\u010dio je to raditi nju\u0161kom. Ako ne uspije, sru\u0161i lonac na pod. Ma ne ljutimo se, tko se mo\u017ee ljutiti na njega – prepri\u010dava vlasnica.\u00a0Raspitala se o neobi\u010dnom stanju svog neobi\u010dnog ma\u010dka i, kako ka\u017ee, vjerojatno se radi o benignom kromosomskom poreme\u0107aju.<\/p>\n
Nije mu ni\u0161ta. Samo je, kao i \u017eivot na otoku, poseban.<\/p>\n\r\n