Kada zapravo mo\u017eemo re\u0107i da ne\u0161to\/nekoga znamo? Kad mo\u017eemo biti sigurni u to da nam je ne\u0161to dovoljno i da je to sve \u0161to nam uistinu treba? Kad (i smijemo li uop\u0107e) mo\u017eemo re\u0107i da smo bogati? Kad znamo da smo ne\u0161to napravili kako treba ili ne treba? Kako znati jesi li dobra osoba ili ne? Tko zapravo upravlja na\u0161im mislima i tko nas navodi ili nam daje to\u010dne odgovore? Tko smije to \u010diniti?<\/p>\n
Sigurno smo se svi jednom na\u0161li u situaciji gdje smo si postavili neko ili vi\u0161e pitanja na koje nismo znali odgovor. Nismo znali nekoga bli\u017enjega tako\u0111er, za koga smo mogli pretpostaviti da zna odgovor. Znali smo da ima netko tko zna, ali se nismo usudili jer nismo tu osobu dovoljno poznavali ili nam se bilo neugodno povjeriti strancu. \u010cega smo se ili se i danas bojimo? \u00a0Brojne dane sjedim sama u nekoj prostoriji i razmi\u0161ljam. Postavljam si pitanja. Poku\u0161avam rije\u0161iti zagonetke u glavi. Poku\u0161avam prona\u0107i dobre i savjesne odgovore. Poku\u0161avam pobje\u0107i od stvarnosti i stavim se u polo\u017eaj promatra\u010da. \u0160to vidim?<\/p>\n
Mo\u017eemo li ikada biti dovoljno iskreni prema sebi samima? Mo\u017eemo li onda postaviti pitanje da li mo\u017eemo biti dovoljni iskreni prema drugima tako\u0111er?<\/p>\n
Postoje li odgovori na ova pitanja?<\/p>\n
Stavimo li sebe na prvo mjesto, onda ne znamo mo\u017eemo li re\u0107i da smo sto posto sigurni da poznajemo sebe same. U jednom trenutku sjedimo i govorimo sebi da vi\u0161e ili nikad ne\u0107emo napraviti ne\u0161to, a ve\u0107 nekoliko trenutaka kasnije se uhvatimo u \u010dinu na koji smo olako pristali. Oprostimo si svaku gre\u0161ku. Drugi put ne\u0107e biti tako. Do kakvog onda zaklju\u010dka dolazimo?<\/p>\n
Ako ne mogu sa sigurno\u0161\u0107u re\u0107i i ostati pri tome da ne\u0161to ho\u0107u ili ne\u0107u napraviti i to zaista ostvariti smijem li re\u0107i da poznajem sebe? Jedno je ono \u0161to sami mislimo i osje\u0107amo. Postoji onaj glas koji nam u to\u010dnom trenutku ka\u017ee je li ono \u0161to radimo ispravno ili ne. Taj trenutak traje dovoljno dugo da znamo je li sve u redu ili ne. Savjest je ono \u0161to bi nam trebalo biti smjernica koju jednostavno moramo pratiti i sura\u0111ivati s njom. Upravo zbog toga \u0161to pored savjesti postoji ono ne\u0161to s \u010dime se mnogi na ovom svijetu bore je uspijevamo uvijek biti savjesni i sigurni u to da \u010dinimo pravu stvar.<\/p>\n
\u0160to \u0107e netko re\u0107i? Kakvi \u0107e komentari biti nakon \u0161to napustimo prostoriju? Kakvo \u0107e mi\u0161ljenje netko o nama imati? Ho\u0107emo li biti omiljeni ili omra\u017eeni? \u010cesto nam se tu\u0111e mi\u0161ljenje postavi ispred savjesti. Potr\u010dimo i napravimo ne\u0161to iako predosje\u0107amo da to nije dobro, ali zbog tu\u0111eg brige od drugima koliko se brinu o nama, napravimo ono drugo. Ono drugo ne smijemo nazvati pogre\u0161no jer jo\u0161 uvijek ne znamo je li pogre\u0161no ili ispravno.<\/p>\n
Kad mo\u017eemo i smijemo re\u0107i da nam je ne\u0161to dovoljno? Uzmimo za primjer stanje: \u201eimati\u201c. Imati ne\u010dega dovoljno zna\u010di dovoljno da mogu pre\u017eivjeti dan za danom, odnosno, imati toliko da sam siguran do kraja \u017eivota da mi vi\u0161e ni\u0161ta ne\u0107e trebati? Smijem li onda re\u0107i da imam ako u ovom trenutku imam dovoljno, ali ne znam da li \u0107u imati sutra? \u00a0Pojam \u201eimati\u201c razlikujemo i definiramo razli\u010dito kod svakog pojedinca. Mi mo\u017eemo smatrati da netko ima i previ\u0161e, a ako tu osobu pitamo je li to istina, dobijemo negativan odgovor. Zbog toga i ne mo\u017eemo osim nikoga osim samoga sebe upitati isto pitanje i vidjeti \u0161to \u0107emo odgovoriti. Tu\u0111e mi\u0161ljenje nam tako\u0111er ne mo\u017ee i ne bi smjelo utjecati na odgovor jer nam savjest ponovo daje to\u010dan odgovor, htjeli mi to ili ne.<\/p>\n
Sada ve\u0107 mo\u017eemo do\u0107i do toga da mo\u017eemo spoznati to da tu\u0111e mi\u0161ljenje uop\u0107e ne smije biti \u201cmjenja\u010d\u201d na\u0161eg stanja i osje\u0107anja. \u00a0Ako ovo prihvatimo kao istinu dolazimo do sljede\u0107e stanice ovog razmatranja, a to se svodi na ideju o tome jesmo li dobra osoba ili ne. Ako \u017eivimo u ovom trenutku sada, ali se stavimo u polo\u017eaj promatra\u010da sebe i ljudi oko sebe, mo\u017eemo vidjeti da stare\u0107i imamo takav dojam da se ljudi neprestano kvare. Da situacija postaje sve gora i gora iz dana u dan. Postajemo svjesni da su ljudi takvi da bi nas mogli \u201czeznuti\u201d zbog vrlo nebitnih stvari. Isto tako mo\u017eemo primijetit da ljubav, prijateljstvo, obitelj\u2026 nema jasna pravila o tome kako bi ne\u0161to moglo biti ispravno. Imamo dojam da bi brat iznevjerio brata bez ikakvog problema. Sestra bi sestru gurnula u ponor kako bi se uzdignula. Majka bi se zbog ljubavnika odrekla djeteta. Dijete bi zbog dru\u0161tva napustilo dom. Zbog nekog ideala kojeg ne mo\u017eemo nazvati vjerom, \u010dovjek bi oduzeo pravo na \u017eivot drugoj osobi jer misli da na to ima pravo. Postavljamo pitanje: \u201cZbog \u010dega se onda uporno udaljavamo od dobra ako dobro poznajemo?\u201d. Jesmo li zapravo svjesni da imamo sve i da nam je sve darovano, a mi taj poklon ne samo da odbijamo, nego ga pritom i uni\u0161tavamo?<\/p>\n
Kako onda mo\u017eemo znati ili re\u0107i jesmo li dobre osobe?<\/p>\n
Vratimo se u svoje tijelo. Sada vi\u0161e nismo promatra\u010d. Sad si ti samo ti. Mo\u017ee\u0161 li se prisjetiti svake osude koju si maloprije dok si \u010ditao onaj dio o tome \u0161to drugi rade, primjeniti na sebi? Mo\u017ee\u0161 li sam sebe osuditi? Mo\u017ee\u0161 li samog sebe zapitati ili se prisjetiti \u0161to si ti nekome lo\u0161e napravio i pritom sebe kazniti i priznati da si pogrije\u0161io? Osje\u0107a\u0161 li se sada dobro ili lo\u0161e? Koliko si puta bio sretan kad si spoznao da si u\u010dinio ne\u0161to lo\u0161e? Vjerojatno nijedan. Ako mo\u017eemo biti iskreni prema sebi, onda se i mo\u017eemo suo\u010diti s tim da u nama postoje dvije zvijeri. Dobra i lo\u0161a. Ne postoji uvjetovana dobrota ili zloba u \u010dovjeku. Ne postoji jasno definirana osobnost kod \u010dovjeka. Postoji samo onaj put koji odaberemo. Postoji veli\u010dina one zvijeri koju hranimo. Ako prihvatimo da smo sposobni biti bolji iz dana u dan, onda mo\u017eemo shvatiti i to da jedino mi sami mo\u017eemo odrediti kakva \u0107emo osoba postati, postajati. Ako smo danas dobri, to ne mora zna\u010diti da sutra ne mo\u017eemo postati lo\u0161i i obrnuto. To zna\u010di da nam se svaki dan poklanja kao potpuno nova prilika u kojoj sve mo\u017eemo promijeniti. Svaki dan mo\u017eemo napraviti ne\u0161to novo, dobro, veli\u010danstveno. Svaki dan mo\u017eemo prou\u010diti sebe. Svaki dan mo\u017eemo postati svjesni lo\u0161ega \u0161to smo napravili i mo\u017eemo napraviti sve da to ispravimo. Svaki dan mo\u017eemo stvoriti ne\u0161to novo. Svaki dan mo\u017eemo iznenaditi svijet, jednu osobu, zajednicu, obitelj, prijatelja. Svaki dan mo\u017eemo otputovati i vidjeti ne\u0161to druga\u010dije. Svaki dan zapo\u010deti novi posao. Svaki dan krenuti ispo\u010detka. Svaki dan biti netko drugi, bolji. Svaki dan mo\u017ee\u0161 odabrati ho\u0107e\u0161 li biti dobra osoba. Koliko je nevjerojatan taj osje\u0107aj? Koliko si sretan sada kada zna\u0161 da si ti onaj koji mo\u017ee ne\u0161to preokrenuti na dobro? Koliko si svjestan toga da si savr\u0161eno stvorenje, stvoreno od \u00a0Stvoritelja? Koliko odlu\u010duje\u0161 biti dobar?<\/p>\n
Kako bi zaklju\u010dili ovo razmi\u0161ljanje\u2026 Sve se zapravo mo\u017ee svesti na to da odgovori na postavljenja pitanja s po\u010detka zapravo ne mogu imati savr\u0161en odgovor. Da ispravan i dobar odgovor ne postoji. Da ne postoji netko tko nama mo\u017ee dati pravilan odgovor jer nitko ne mo\u017ee biti ti i ti ne mo\u017ee\u0161 biti netko drugi. Nitko ti ne mo\u017ee dati bolji odgovor na tvoje pitanje od tebe samoga, odnosno tvoja savjest koja je Bo\u017eji dar. Za\u0161to? Zato \u0161to ti samo sebi mo\u017ee\u0161 suditi, samo sebe mo\u017ee\u0161 popraviti ili pokvariti. Samo sebe mo\u017ee\u0161 promijeniti. Postani svjestan toga i budi zahvalan. Postani svjestan da si ti jedini koji mo\u017ee\u0161 od sebe stvoriti savr\u0161eno stvorenje.<\/p>\n
Postoji li bolji osje\u0107aj od toga? Postoji li bolji odgovor na svako pitanje od toga da sam mo\u017ee\u0161 znati sve samo tako da radi\u0161 na sebi? Da tobom mo\u017ee i ima pravo upravljati samo Onaj od koga si stvoren? Da ti nitko ne smije i ne mo\u017ee suditi bolje i pravilnije od Onog Bitnog, Najboljeg. Nema.Odgovor na svako pitanje le\u017ei u spoznaji da samo mo\u017ee\u0161 odabrati pravi put. Da svako skretanje s puta mo\u017ee biti smjernica za povratak na pravi put. Da svaki pad mo\u017ee bit ustanak. Da se sve mo\u017ee popraviti. Da sve ono dobro i lo\u0161e \u0161to se dogodi danas ne mo\u017ee biti bolje ili gore od onoga \u0161to slijedi sutra. Ne treba\u0161 se bojati. Ti to mo\u017ee\u0161 nadvladati jer da ne mo\u017ee\u0161 ne bi ni bio odabran za taj zadatak. Samo ti to mo\u017ee\u0161. Hrani dobrotu u sebi, pokreni se i\u00a0 promijeni se!<\/p>\n
Bo\u017eena Lju\u0161anin<\/p>\n