{"id":137139,"date":"2022-10-20T09:09:07","date_gmt":"2022-10-20T07:09:07","guid":{"rendered":"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/?p=137139"},"modified":"2022-10-20T09:09:07","modified_gmt":"2022-10-20T07:09:07","slug":"fotogalerija-otac-ante-gabric-i-majka-tereza-u-metkovicu-1978-godine","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/fotogalerija-otac-ante-gabric-i-majka-tereza-u-metkovicu-1978-godine\/","title":{"rendered":"FOTOGALERIJA | Otac Ante Gabri\u0107 i Majka Tereza u Metkovi\u0107u 1978. godine"},"content":{"rendered":"

Dana 20. listopada 1988. god. umro je sluga Bo\u017eji, otac Ante Gabri\u0107, suradnik majke Terezije, koji je velik dio svog \u017eivota proveo u Indiji, nesebi\u010dno daruju\u0107i svoju ljubav siromasima i dijele\u0107i s njima svakodnevne \u017eivotne tegobe.<\/strong><\/span><\/p>\n

Otac Ante Gabri\u0107 ro\u0111en je 18. velja\u010de 1915. god. u Metkovi\u0107u i to kao osmo od ukupno devetero djece u obitelji Petra i Katarine Gabri\u0107. \u0160kolovanje je zapo\u010deo u Metkovi\u0107u, a potom ga je nastavio u isusova\u010dkom sjemeni\u0161tu u Travniku. Za vrijeme \u0161kolovanja do\u017eivio je jedno sna\u017eno iskustvo koje ga je usmjerilo za cijeli \u017eivot. Naime, jednom su prigodom u\u010denike posjetila dvojica misionara iz Indije, \u010dije su egzoti\u010dne pri\u010de o krajnjim oblicima siroma\u0161tva u kojima su djelovali, kao i njihova spremnost da svoj \u017eivot izlo\u017ee velikim opasnostima, pa ako treba i da umru za Krista, \u0111aci netremice slu\u0161ali, upijaju\u0107i svaku rije\u010d, a kad im je jedan misionar na kraju uputio pitanje ho\u0107e li netko od njih po\u0107i s njima u Indiju, i pritom slu\u010dajno pogledao Antu, ovaj je spremno odgovorio: \u2018Ho\u0107u!\u2019 Kako je vrijeme kasnije pokazalo, nije to bilo samo trenuta\u010dno odu\u0161evljenje, nego je postalo njegovo \u017eivotno opredjeljenje.<\/p>\n

U\u0161ao je u isusova\u010dki red s nakanom da postane misionar, a tako se i zbilo nakon \u0161to je u Zagrebu zavr\u0161io novicijat, a u Italiji studij filozofije. Ukrcao se 1938. god. na parobrod u metkovi\u0107koj luci i oti\u0161ao u misiju Bo\u0161onti, gdje je u\u010dio bengalski jezik i obi\u010daje tamo\u0161njeg naroda. Nastavio je studij, te je u Indiji zavr\u0161io teologiju i ondje je zare\u0111en za sve\u0107enika.Nakon \u0161to je prve dvije godine misionarskog rada proveo u mjestima Moropaj i Ranchi, ponovno dolazi u Bo\u0161onti, gdje \u0107e ostati sljede\u0107ih \u0161esnaest godina. Ondje je svoj misionarski \u017ear pokazao i s obzirom na duboku duhovnost i istinsko slu\u017eenje najsiroma\u0161nijima, ali i s obzirom na iznimne organizacijske sposobnosti. Tako je upravo tom karizmati\u010dnom snagom pridonio da se \u017eivot ondje uzdigne na znatno vi\u0161u razinu, neumorno navje\u0161\u0107uju\u0107i Krista hindusima i muslimanima, a istovremeno se svim silama trude\u0107i da izgradi bolnice, \u0161kole, kapelice, kolibe, putove, mostove, bunare za pitku vodu, kao i sve drugo \u0161to je pridonijelo kvaliteti \u017eivota i osna\u017eenju vjere tamo\u0161njeg stanovni\u0161tva. Naravno,\u00a0\u010dinio je sve kako bi gladnom stanovni\u0161tvu, a posebno djeci, omogu\u0107io koliko-toliko dostojanstven \u017eivot i siguran obrok.<\/strong><\/p>\n

Potom odlazi na slu\u017ebu u mjestu Moropai, gdje \u0107e se zadr\u017eati devet godina (od 1963. do 1971.), a na isti na\u010din, dijele\u0107i dobro i zlo s drugim stanovnicima mjesta, svojim misionarskim djelovanjem istovremeno nastavlja biti\u00a0duhovnik koji nosi nadu u Uskrsnuloga, kao i graditelj boljih \u017eivotnih uvjeta.<\/strong>\u00a0Bila su to te\u0161ka i nemirna vremena koja su za kratko vrijeme uni\u0161tila puno dobroga \u0161to je otac Ante uspio u\u010diniti, ali to ga nikad nije obeshrabrilo. Tako se 1972. god. vratio u Bo\u0161onti, gdje je zatekao doista te\u0161ko stanje, uni\u0161tene i zapu\u0161tene \u0161kole, razru\u0161ene zgrade, mostove, putove i sve ono \u0161to je ranije neumorno stvarao. No, kako je za cijelo vrijeme svojega misionarskoga djelovanja otac Ante odr\u017eavao stalne veze preko pisama sa svojim prijateljima drugdje u svijetu, potaknuo je mnoge da im pomogne, te je na takav na\u010din Bo\u0161onti opet brzo uhvatio novi zanos obnove. Pritom posebno valja istaknuti kako je\u00a0njegovim djelovanjem broj katolika ondje bitno rastao, te da je to mjesto, odu\u0161evljeno nesebi\u010dno\u0161\u0107u oca Ante Gabri\u0107a, iznjedrilo \u010dak 35 sve\u0107eni\u010dkih ili redovni\u010dkih zvanja.<\/strong><\/p>\n

No, 1975. god. otac Ante Gabri\u0107 napu\u0161ta Bo\u0161onti i prelazi na novu slu\u017ebu, ovoga puta u Mariju Polli. Nakon \u0161to je dobio dozvolu kalkutskog nadbiskupa da kupi \u010detiri hektara zemlje u mjestu Kumrokhali, daje se na gradnju bolnica, \u0161kola i ostale infrastrukture, a naselju daje ve\u0107 spomenuto ime Maria Polli, \u0161to zna\u010di Marijino selo. Ondje mu Majka Tereza \u0161alje svoje \u010detiri sestre, te su tako zajedni\u010dkim snagama mogli jo\u0161 vi\u0161e nastaviti na evangelizaciji. Otac Ante kao \u017eupnik upravlja objema \u017eupama \u2013 Maria Polli i Bo\u0161onti, toliko se zauzimaju\u0107i za druge da je sam \u017eivio u krajnjem siroma\u0161tvu, odnosno u jednoj da\u0161\u010dari u kojoj su zmije bile \u010desti posjetitelji. No, to ga nipo\u0161to nije sprije\u010dilo da u svojoj jednostavnosti sve preda Bogu u ruke, bez straha i s puno povjerenja. I nije ga sprije\u010dilo da u sljede\u0107im godinama neumorno radi na zacrtanim putovima podizanja novih sela i osnivanja \u017eupa, kao i na njihovu istovremenom duhovnom i materijalnom uzdignu\u0107u.<\/p>\n

Pet puta pohodio je Hrvatsku, ali ju je prvi put po odlasku u Indiju vidio tek nakon 31 godinu izbivanja, odnosno 1969. god. Posjetio ju je jo\u0161 1976., 1978. (zajedno s majkom Terezijom), potom 1984. na Nacionalnom euharistijskom kongresu u Zagrebu i Mariji Bistrici te posljednji put 1986. godine.<\/p>\n

Snage su mu ipak kopnile, tako da je, iscrpljen od predanog posla na Bo\u017ejoj njivi, umro 20. listopada 1988. godine, a prema vlastitoj \u017eelji, sahranjen je pod palmama uz kapelu koju je izgradio u Mariji Polliju, dok su mu u grob stavili grudu metkovi\u0107ke zemlje, koju je sa sobom ponio iz domovine kad je krenuo u Indiju, kao i bo\u010dicu vode iz Jadranskog mora. Kardinal Josip Bozani\u0107 na stotu obljetnicu ro\u0111enja oca Ante Gabri\u0107a \u2013 28. velja\u010de 2015. god. \u2013 pokrenuo je postupak za progla\u0161enjem bla\u017eenim tog najve\u0107eg hrvatskog misionara koji je svojim \u017eivotom jasno potvr\u0111ivao koliko su bla\u017eeni oni siroma\u0161ni duhom.<\/p>\n

Preuzeto s: laudato.hr<\/p>\n

U nastavku donosimo fotogaleriju snimljenu 1978. godine kada je uz oca Antu Gabri\u0107a Metkovi\u0107 i crkvu sv. Ilije proroka posjetila sveta Majka Terezija…<\/em><\/p>\n\r\n