Oduvijek sam se volio gubiti u bespu\u0107ima nevidljivih gradova iz kojih kao da je netom prije mojega dolaska isisan \u017eivot. Doga\u0111alo bi se to vazda negdje u kasnu jesen tijekom poznih prijepodneva ili pred rana smarknu\u0107a. Vra\u0107ao bih se, sam ili ocem, s kakva svojega ili njegova posla te zaustavio kola kao pravi primorac, pod hrastom, \u010dekaju\u0107i da mi se pod podvozje podvu\u010de ma\u010dka koju bi uspavalo bablje ljeto ili gu\u0161terica \u0161to joj je dosadila svakodnevna \u0161etnja oprhlim zidom. Kad bih se zaustavio u jednome od mjestanaca negdje nasred poluotoka, ubrzano bih kora\u010dao k Svetomu Vlahu s jakim predosje\u0107ajem kako sam zakasnio tek za koji \u010dasak da se javim \u0161alturici \u010dije se vreteno jo\u0161 okretalo, barbijeru koji je maloprije nao\u0161trio britvu, kolesaru koji je odlo\u017eio izobli\u010deno kolo ili po\u0161\u0107eru koji je pod botu donio pismo iz Amerika. U ispra\u017enjenoj se lokandi jo\u0161 \u0107utio vonj \u0161panjuleta, a remeta je tek pustio konop kojim je nedavno odzvonio podne. S terasa se \u0161irio miris kave i \u0161al\u0161e, \u017eupnikova su kola tek napustila dvor, a pote\u0161tat se uputio u nepoznatu smjeru. Osvrnuo bih se tek na kakav zvuk koji bi me naveo da pomislim kako u ovome mjestancu mo\u017eda ipak postoji netko tko \u0107e mi otvoriti vrata jer se poslijepodne jednoga fauna sve ja\u010de pretvaralo u fatamorganu, u igru sjena koje kao da su mi se namjerno ukazivale kako bih pomislio da su oni, ti dobri dusi izgubljenih svjetova, tu i kako \u0107e za koji sat o\u017eivjeti srce toga grada na umoru tijekom dokona popodneva, kako \u0107u s nekim zapodjenuti razgovor, a mo\u017eda i otpo\u010deti \u017eivot. No, iako se sam onamo \u010desto zatjecao, vra\u0107ao bih se pokunjen do polazne to\u010dke, a onda bih povremeno potekao nazad ne bih li ipak utvrdio da je sve to samo igra nesta\u0161nih stanovnika toga grada, da je grad jo\u0161 pun \u017eivota i da se njegov puk nije iselio jer rudarska \u017eila jo\u0161 nije presu\u0161ila. Oca bih obi\u010dno prona\u0161ao nedaleko od kola kako u miru motri vinograde ili cestu kojom jedva da bi se vuklo kakvo prometalo i zagonetno se smje\u0161ka. \u201eNisi opet nikoga vidio?\u201c \u201eNisam, a kao da su svi maloprije bili tu\u201c, govorah pomalo proro\u010dki nakon \u0161to sam se izvukao iz labirinta uli\u010dica, prepu\u0161ten na milost i nemilost Bo\u017ejoj volji i nemiran poput Izaije kad iznese zloguko proro\u0161tvo, kao da sam i onda znao da \u0107u se najsigurnije \u0107utjeti u nikad ispripovje\u0111enim pri\u010dama stanovnika nevidljivih gradova dok te\u010dem njihovim bezimenim ulicama.<\/p>\n
Ka\u017eu da je znak ulaska u starost povratak na teme iz djetinjstva. Bez obzira na zabrinutost za vlastito du\u0161evno stanje, podijelit \u0107u s vama kako sam se \u010ditaju\u0107i nedavno jedno \u0161tivo Miljenka Jergovi\u0107a<\/strong> (re\u0107i \u0107ete da samo njega \u010ditam, ali \u0161to \u0107u kad mi zna pogoditi \u017eicu) o odnosu Zagreba i Beograda prema jedinome hrvatskom nobelovcu Ivi Andri\u0107u<\/strong> prisjetio studentskih dana kad nam je Kre\u0161imir Nemec potanko opisivao Andri\u0107eva du\u0161evna stanja u maglovitome i hladnome Zagrebu tijekom pi\u0161\u010devih mladih dana koje je u hrvatskoj metropoli proveo kao Napretkov stipendist. S Andri\u0107evim sam se o\u0107utima, kao zakleti Mediteranac kojemu nikad nije dovoljno sunca i mora, vrlo lako mogao poistovjetiti, no s tezom da su Zagreb svojim podnebljem (koje je \u010dak i bla\u017ee od travni\u010dkoga, sarajevskoga ili vi\u0161egradskoga) i Zagrep\u010dani (poglavito zagreba\u010dka kulturna elita s Krle\u017eom na \u010delu) doslovno potjerali Andri\u0107a i izru\u010dili ga Beogradu nekako se nisam mogao slo\u017eiti jer koliko god Andri\u0107 bio tanko\u0107utan, njegov \u017eivotopis ne upu\u0107uje na to da ga se tako lako dalo otjerati iz nekih banalnih razloga, a i sudbine drugih hrvatskih intelektualaca pokazuju kako ih je Beograd vrlo cijeno (da ne re\u010dem jeftino) kupovao za tek ne\u0161to vi\u0161e juhe i mek\u0161i kruh. Uostalom, sam je Jergovi\u0107 osobno \u017eiv dokaz kako bosanskomu Hrvatu nije nemogu\u0107e postati ne samo pohoditeljem zagreba\u010dkih kulturnih salona, nego i oblikovateljem knji\u017eevnoga ukusa, pa i kulturnopoliti\u010dkim arbitrom. Ono \u0161to je meni posebno zanimljivo jest Andri\u0107ev opis Sarajeva kao sredine koja se iz tih istih zagreba\u010dkih kulturnih salona vrlo \u010desto do\u017eivljava kao ideal ju\u017enoslavenskoga bratstva i jedinstva koju su 90-ih uni\u0161tili nacionalizmi. Pro\u010ditajte sad sa mnom Andri\u0107ev opis Sarajeva i Sarajlija u romanu\u00a0Gospo\u0111ica\u00a0<\/em><\/strong>(a sli\u010dno pi\u0161e i u\u00a0Pismu iz 1920<\/em>., kako mi je pripomenuo Marito Mihovil Letica): \u201ePripadnici triju glavnih vera, oni se mrze me\u0111usobno, od ro\u0111enja pa do smrti, bezumno i duboko, prenose\u0107i tu mr\u017enju i na zagrobni svet koji zami\u0161ljaju kao svoju slavu i pobedu, a poraz i sramotu kom\u0161ije inoverca. Ra\u0111aju se, rastu i umiru u toj mr\u017enji, u toj stvarnoj fizi\u010dkoj odvratnosti prema susedu druge vere, \u010desto im i ceo vek pro\u0111e da im se ne pru\u017ei prilika da tu mr\u017enju ispolje u svoj njenoj sili i strahoti; ali kad god se povodom nekog krupnog doga\u0111aja pokoleba ustaljeni red stvari i razum i zakon budu suspendovani za nekoliko sati ili nekoliko dana, onda ta rulja, odnosno jedan njen deo, na\u0161av\u0161i najposle valjan povod, izliva na ovu varo\u0161, poznatu ina\u010de zbog svoje ugla\u0111ene ljubaznosti u dru\u0161tvenom \u017eivotu i slatke re\u010di u govoru. Tada sve one dugo zadr\u017eavane mr\u017enje i pritajene \u017eelje za ru\u0161enjem i nasiljem, koje su dotle vladale ose\u0107ajima i mislima, izbiju na povr\u0161inu i, kao plamen koji je dugo tra\u017eio i najposle dobio hrane, zagospodare ulicama, i pljuju, ujedaju, lome, sve dok ih neka sila, ja\u010da od njih, ne suzbije ili dok ne sagore i malak\u0161u same od svoga besa. Zatim se povla\u010de, kao \u0161akali podvijena repa, u du\u0161e, ku\u0107e i ulice, gde opet o\u017eive godinama pritajene, izbijaju\u0107i samo u zlim pogledima, ru\u017enim uzre\u010dicama a opscenim pokretima.\u201c Nisu nebitne ove re\u010denice jer mnogi, poglavito strani, tuma\u010di Andri\u0107evih djela, koji pate od neizlje\u010dive jugonostalgije, uglavnom presko\u010de ovaj manifest ju\u017enoslavenskoga razbratstva i razjedinstva koji zorno pokazuje kako Bosna i Hercegovina pati od svih boljetica koje su osu\u0161ile Lijepu im Biv\u0161u te kako se znakovi tih boljetica nisu pojavili 1990. nego stolje\u0107ima prije te ih Andri\u0107 kao vrhunski pisac nije mogao ne primijetiti ako ih je i prikrivao kao diplomat i politi\u010dar.<\/p>\n To\u010dno kad sam ve\u0107 zavr\u0161avao ovo \u0161tivo i pomislio kako je na jezi\u010dnoj pozornici na djelu premirno, pro\u010ditah razgovor s glumcem Ozrenom Grabari\u0107em<\/strong>, ujedno profesorom scenskoga govora na zagreba\u010dkoj Akademiji dramskih umjetnosti. Ve\u0107 u naslovu i podnaslovu udario je Ozren na hrvatski standard i spomenuo nekakav \u201elabos\u201c iz kojega se nakon 1990. proizvodio hrvatski jezik (kao da hrvatskoga jezika do 1990. nije bilo, \u0161to nam u novije vrijeme poku\u0161avaju podvaliti i neki oblikovatelji mogu\u0107ega zakona o hrvatskome jeziku) ne zapitav\u0161i se ni trenutka kako su glumci, dok su ih dikciji i scenskomu govoru u\u010dili njegovi prethodnici poput Bratoljuba Klai\u0107a, savr\u0161eno skidali mjesne govore (pa su \u0161tokavci glumili i \u010dakavce i kajkavce, a bome i obrnuto) istodobno savr\u0161eno vladaju\u0107i hrvatskim standardom, a sad ih se jo\u0161 poti\u010de da ne u\u010de standard i navla\u010di na nekakav fiktivni \u201eagramerski iz labosa\u201c, da primijenimo Grabari\u0107eve teze. Uostalom, ba\u0161 me zanima kako Grabari\u0107 misli provesti \u201eagramerizaciju\u201c u Po\u017eegi, Splitu, Puli ili Gospi\u0107u?<\/strong> Misli li da su svi prijevodi (poglavito oni nastali nakon 1990.) pisani nekim jezikom bez tradicije, treba li Dostojevskoga ili \u010cehova nanovo tuma\u010diti kako bi ih jadni glumci razumjeli te treba li \u010detiri stolje\u0107a postupne standardizacije baciti u vjetar samo zato \u0161to neki glumac guta\u00a0i<\/em>, ne razlikuje\u00a0\u010d<\/em>\u00a0i\u00a0\u0107<\/em>\u00a0ili ga tome nije sposoban nau\u010diti njegov profesor scenskoga govora? Na koncu, tko smeta njemu kao glumcu ili profesoru da se igra razli\u010ditim hrvatskim idiomima i da ih primijeni na pozornici? Na\u017ealost, neznanje sve \u010de\u0161\u0107e postaje mo\u0107, a mije\u0161anje u tu\u0111i posao doktrina.<\/strong><\/p>\n Umalome mistu kraj mora treba dodijeliti godi\u0161nje nagrade i nagradu za \u017eivotno djelo. Jedan se mjesni DVD dosjetio za nagradu predlo\u017eiti jednoga mi\u0161\u0107anina koji stalno gradela na kominu otvorena plamena jer zbog njega misto svakodnevno barem dvaput dnevno nadlije\u0107u kanaderi. Otkad on gradela, iako je osmudio sve okolne vo\u0107ke, po\u017eara nema.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Oduvijek sam se volio gubiti u bespu\u0107ima nevidljivih gradova iz kojih kao da je netom prije mojega dolaska isisan \u017eivot. Doga\u0111alo bi se to vazda negdje u kasnu jesen tijekom poznih prijepodneva ili pred rana smarknu\u0107a. Vra\u0107ao bih se, sam ili ocem, s kakva svojega ili njegova posla te zaustavio kola kao pravi primorac, pod […]<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":70317,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[296,5],"tags":[479,11207],"class_list":{"0":"post-137760","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-ab","8":"category-kolumne","9":"tag-domagoj-vidovic","10":"tag-standardni-jezik"},"yoast_head":"\nJezi\u010dni labos<\/h4>\n
E moj Sanader, di ti je kanader?<\/h4>\n