Mons. Fabijan Veraja bio je znanstvenik i plodan pisac. Objavljivao je knjige i stru\u010dne \u010dlanke na talijanskom i latinskom, te na hrvatskom. Uz hrvatski, latinski i talijanski govorio je jo\u0161 francuski i njema\u010dki jezik. Neka su mu djela prevedena na vi\u0161e jezika.<\/p>\n
U Kongregaciji obreda, odnosno Kongregaciji za kauze svetih, mons. Veraja je, kako je sam napisao, studirao kauze iz osam zemalja, prirediv\u0161i osobno\u00a0Pozicije<\/em>za Talijana Bartola Longa, Poljaka Vincenta Kad\u0142ubeka, Danca Nielsa Stensena (1205 str.), Nijemca Petra Friedhofena. Napisao je\u00a0Poziciju bl.\u00a0<\/em>Marije Teresie Sherer. Nakon Drugoga vatikanskog koncila priredio je za hrvatsko iseljeni\u0161tvo na hrvatskom\u00a0Nedjeljni i blagdanski Misal<\/em>,\u00a0Mali obrednik-molitvenik-pjesme<\/em>, Rim 1966.<\/p>\n Mons. Fabijan Veraja imao je zna\u010dajnu ulogu u hrvatskim kauzama: u kauzama sv. Leopolda Mandi\u0107a, bl. Alojzija Stepinca, bl. Marije Propetog Petkovi\u0107 i \u010dasnog sluge Bo\u017ejega Vendelina Vo\u0161njaka. Zanimao se za kauze Nikole Taveli\u0107a i uredio\u00a0Zbornik u \u010dast sv. Nikole Taveli\u0107a<\/em>, Rim 1970. godine, i objavio dva priloga u njemu. Napisao je slu\u017ebenu\u00a0Poziciju<\/em>bl. Ivana Merza, kao \u201epionira Katoli\u010dke akcije u Hrvatskoj\u201c (1104 str.) i\u00a0Poziciju<\/em>\u00a0bl. Miroslava Bule\u0161i\u0107a ( 335 stranica).<\/p>\n Osim pozicije, napisao je i knjigu o \u017eivotu i mu\u010deni\u0161tvu bl. Miroslava Bule\u0161i\u0107a.<\/p>\n Napisao je i knjigu \u201eSve\u0107enik i \u017ertva\u201c o uzornom sve\u0107eniku don Radovanu Jerkovi\u0107u (1900.-1950.), koji je ubijen u zatvoru splitske UDB-e, koju je objavila Crkva u svijetu, 2006., drugo izd. 2007. godine. Mons. Veraja u njoj donosi mnoga svjedo\u010danstva o don Radovanu Jerkovi\u0107u, koja je prikupio s pok. nadbiskupom splitsko-makarskim mons. Antom Juri\u0107em (1922.-2012.), i izme\u0111u ostaloga tamo pi\u0161e: \u201eKao takav zavrje\u0111uje da se poradi na njegovoj kauzi kanonizacije. Ova knjiga ve\u0107 sadr\u017ei sve \u0161to je potrebno za slu\u017ebenu Poziciju o mu\u010deni\u0161tvu (Positio super martyrio<\/em>) kojom se na Kongregaciji za kauze svetih dokazuje da je odre\u0111eni sluga Bo\u017eji ubijen iz mr\u017enje na vjeru i da je prihvatio mu\u010deni\u0161tvo kao svjedo\u010danstvo za Krista.\u201c<\/p>\n Mons. Veraja napisao je knjigu\u00a0Na tragovima svetosti<\/em>, svojevrsnu autobiografiju, a izdala je Crkva u svijetu, 2006. 2013. Objavio je knjigu \u201ePutovima providnosti\u201c (izdanje Crkve u svijetu i Hrvatskoga povijesnoga instituta u Rimu) u kojoj je prethodnu \u201eNa tragovima svetosti\u201c sa stotinjak stranica pro\u0161irio na oko 330 stranica. U istoj je detaljnije opisao svoj rad u Kongregaciji za kauze svetih, ali se osvrnuo na doga\u0111anja unutar crkve u Hrvata pedesetih i \u0161ezdesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a. Posebno je kao va\u017ean istakao rad na knjizi\u00a0Le cause di canonizzazione dei<\/em>\u00a0santi.\u00a0<\/em>Time je u nakon nekoliko stolje\u0107a do\u0161lo do zna\u010dajnih promjena u zakonu za kauze svetih. Objavio je vi\u0161e \u010dlanaka u \u010dasopisu\u00a0Crkva u svijetu<\/em>\u00a0o bl. Ivanu Merzu, Hrvatskom katoli\u010dkom pokretu, o Kauzama svetih itd. O don Radovanu Jerkovi\u0107u je govorio na Vatikanskom radiju i pisao u hrvatskom katoli\u010dkom kalendaru\u00a0Danica<\/em>, 1992. Priredio je knji\u017eicu o uzornom \u0161ibenskom sve\u0107eniku mons. don Anti Radi\u0107u pod nazivom\u00a0Svjedok jednog vremena. Iz uspomena don Ante Radi\u0107a<\/em>, koju su objavili Crkva u svijetu i \u0160ibenska biskupija, Split-\u0160ibenik, 2013. Treba spomenuti i knjigu o don Kre\u0161imiru Zori\u0107u.<\/p>\n Kao posljednje veliko djelo vrijednoga prelata Katoli\u010dke crkve mons. Fabijana Veraje izi\u0161la je knjiga\u00a0Nikola Moscatello, savjetnik Jugoslavenskog poslanstva pri Svetoj Stolici<\/em>, \u201cUspomene\u201c u svjetlu dokumenata. Doprinos povijesti katolicizma u Jugoslaviji (1922.-1946.)<\/em>, a objavio je Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima, Rim 2014. (424 str.).<\/p>\n Mons. Veraja pomagao je mnogo preko belgijskog, njema\u010dkog i \u0161vicarskog Caritasa svojoj splitsko-makarskoj (nad)biskupiji i ostalim primorskim biskupijama preko kumstava sjemeni\u0161tarcima i na druge na\u010dine osobito nakon 1956. kada je komunisti\u010dka vlast zatvorila sve vjerske obrazovne ustanove u Splitu. Pomagao je i \u010dasnim sestrama Slu\u017eavkama Malog Isusa splitske provincije izgraditi ku\u0107u i kapelicu u Metkovi\u0107u itd. Osobito je ponosan \u0161to je uz sve svoje poslove pa i profesorske (predavao je vjeronauk \u010dasnim sestrama u Rimu) i pastoralne (na \u017eupi u talijanskim Alpama) pomogao trima osobama upoznati Katoli\u010dku vjeru i primiti svete sakramente katekumenata.<\/p>\n Fabijan Veraja ro\u0111en je 20. sije\u010dnja 1923. u Metkovi\u0107u od oca Ivana i majke Danice ro\u0111ene \u0160unji\u0107. Osnovnu \u0161kolu zavr\u0161io je u rodnom gradu, gdje mu je vjerou\u010ditelj bio don Rade Jerkovi\u0107 (1900.-1950.), koji mu je pomogao da do\u0111e u sjemeni\u0161te u Split. Nakon zavr\u0161ene klasi\u010dne gimnazije u Splitskom sjemeni\u0161tu, za vrijeme Drugoga svjetskog rata, i talijanske okupacije Splita, odlazi na studij teologije u \u0110akovo. U travnju 1945., pred prodorom partizana, s kolegama odlazi u Zagreb te poslije 6. svibnja 1945. prema Sloveniji i Italiji.<\/p>\n U Rimu nastavlja studij teologije i biva zare\u0111en za sve\u0107enika 19. srpnja 1947. godine u rimskoj bazilici Svetih XII apostola. Mladu misu rekao je sljede\u0107i dan u kapelici Papa u katakombama sv. Kalista, u blizini groba sv. Fabijana, pape mu\u010denika, (koji je ubijen 20. sije\u010dnja 250. godine). Grob sv. Fabijana desno je od oltara, kapelica je 12 metara pod zemljom. S druge strane dugo je bio grob sv. Cecilije ali je premje\u0161ten.<\/p>\n Kao pitomac Hrvatskoga zavoda sv. Jeronima u Rimu postigao je doktorat iz teologije na sveu\u010dili\u0161tu Gregoriana, a potom i magisterij iz kanonskoga prava na Lateranskom sveu\u010dili\u0161tu.<\/p>\n Njegova doktorska disertacija, koja je objavljena 1960. godine, bila je povodom da je, uz privolu pape Ivana XXIII., bio primljen u Svetu kongregaciju obreda, i to u Povijesnu sekciju, gdje je vi\u0161e od dvadeset godina radio na pripremanju \u201epovijesnih\u201c Pozicija o \u017eivotu raznih kandidata za kanonizaciju. Od prosinca 1981. godine do sije\u010dnja 1993. bio je dotajnik Kongregacije za kauze svetih. I nakon odlaska u mirovinu nastavlja se baviti svojim istra\u017eiva\u010dkim radom i pisati.<\/p>\n Preminuo je u Grottaferrati, Rimu, 28. listopada 2014. Hrvatska rimska zajednica oprostila se od njega na Spomendan svih vjernih mrtvih 2 studenog. Tijelo mu je doneseno u hrvatsku crkvu sv. Jeronima gdje su ga do\u010dekali sve\u0107enici i poglavari Zavoda i drugi \u010dlanovi hrvatske rimske zajednice kako bi se pomolili i iskazali posljednju po\u010dast pokojniku. Euharistijsko slavlje u zajedni\u0161tvu s \u010detrdesetak sve\u0107enika predslavio je Neretvanin mons. Martin Vidovi\u0107, naslovni nadbiskup Nina. Me\u0111u suslaviteljima bio je i o. Boguslaw Turek C.S.M.A., dotajnik Kongregacije za progla\u0161enje svetih. Homiliju je odr\u017eao mons. Jure Bogdan, tada rektor Zavoda sv. Jeronima, koji je podsjetio da je pokojni Fabijan Veraja bio jedan od posljednjih istaknutih sve\u0107enika hrvatske poslijeratne emigracije. Tijelo pokojnoga mons. Fabijana Veraje prema njegovoj \u017eelji preneseno je u Hrvatsku. Sv. Misu i sprovodne obrede 8. studenoga 2014. u crkvi sv. Ilije proroka u Metkovi\u0107u predslavio je splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Bari\u0161i\u0107 u zajedni\u0161tvu s mons. Antom Ivasom, biskupom \u0161ibenskim, mons. Matom Uzini\u0107em, biskupom dubrova\u010dkim, mons. Martinom Vidovi\u0107em, naslovnim biskupom Nina, mno\u0161tvom sve\u0107enika, redovnica i vjernika. Sahranjen je u obiteljskoj grobnici na Gradskom groblju sv. Ivana Nepomuka u Metkovi\u0107u, gdje sa svojima \u010deka Uskrsnu\u0107e mrtvih.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Na dana\u0161nji dan, 20. sije\u010dnja 1923., u metkovskoj obitelji Ivana i Danice Veraje, ro\u0111. \u0160unji\u0107, rodio se mons. Fabijan Veraja koji je svojim stru\u010dnim sve\u0107eni\u010dkim djelovanjem ostavio zna\u010dajan trag u Katoli\u010dkoj crkvi, dok ga Metkovci pamte i kao klju\u010dnu osobu bez koje ne bi bilo Samostana \u010dasnih sestara u Metkovi\u0107u. Ovdje donosimo tekst koji je […]<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":139795,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[296,1028],"tags":[11378],"class_list":{"0":"post-139793","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-ab","8":"category-kultura-2","9":"tag-fabijan-veraja"},"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/wp-content\/uploads\/2023\/01\/fabijan-veraja-1.jpg\")
<\/p>\n