Drago mi je da mogu rogovoriti o slu\u017ebi koja mi je povjerena, a to je vo\u0111enje postupka za progla\u0161enjem bla\u017eenim i svetim na\u0161ega najpoznatijeg misionara XX. stolje\u0107a \u2013 sluge Bo\u017ejega oca Ante Gabri\u0107a. Postoji knjiga Gabri\u0107 jo\u0161 govori!<\/em> i najradije bih prepustio o. Gabri\u0107u da odgovora na pitanja. Bilo bi to daleko ljep\u0161e, vjerodostojnije, ispravnije i izvornije. Ali bit \u0107e u odgovorima i njegovih rije\u010di!<\/p>\n \u017divim u Splitu u isusova\u010dkoj rezidenciji \u2013 samostanu, u kojem je i novicijat Hrvatske provincije Dru\u017ebe Isusove. Usto sam i odgovoran za zavr\u0161nu formaciju mladih isusovaca, tre\u0107u probaciju (tre\u0107u ku\u0161nju), u kojoj se probacioneri pripremaju za sve\u010dane zavjete i kona\u010dan ulazak u Dru\u017ebu Isusovu. K tomu i pastoralno sudjelujem u na\u0161oj rezidenciji, dr\u017eim duhovne vje\u017ebe i pi\u0161em knjige meditativnog sadr\u017eaja u duhu duhovnosti sv. Ignacija Lojolskoga.<\/p>\n \u0160to je kauza i kako se pokre\u0107e?<\/strong><\/p>\n Postoji dvije vrste kauza: novije i drevne. Ne bih ulazio u detalje, nego bih samo rekao ono najosnovnije. Novija kauza, kao \u0161to je Kauza sluge Bo\u017ejega Ante Gabri\u0107a, ona je u kojoj se krjeposti ili mu\u010deni\u0161tvo sluge Bo\u017ejega mogu dokazati usmenim iskazima svjedoka o\u010devidaca. To zna\u010di da postoje osobe koje su vidjele i imale kontakt sa slugom Bo\u017ejim i njih se onda propituje o njemu.<\/p>\n Drevna kauza, kao \u0161to je, recimo, Kauza sluge Bo\u017ejega Josipa Stadlera ili Kauza bl. Augustina Ka\u017eoti\u0107a, ona je u kojoj se dokazi o krepostima ili o mu\u010deni\u0161tvu sluge Bo\u017ejega izvode jedino iz pisanih dokumenata, jer ne postoje o\u010devidci. Zato se istra\u017eivanje u drevnoj kauzi temelji na ispitivanju stru\u010dnjaka u povijesti i arhivistici. Tako\u0111er je potrebno ispitati svjedoke o postojanju \u0161tovanja sluge Bo\u017ejega u novijem vremenu i o njegovu glasu svetosti ili mu\u010deni\u0161tvu.<\/p>\n Cilj je kauza prikupljanje dokaza za postizanje moralne sigurnosti o herojskim krjepostima ili mu\u010deni\u0161tvu sluge Bo\u017ejega za kojega se tra\u017ei progla\u0161enje bla\u017eenim i svetim.<\/p>\n Kako se pokre\u0107e kauza? Mo\u017ee biti pomalo neobi\u010dno, ali je to\u010dno da pokreta\u010d kauze mo\u017ee biti svatko, pojedinac, onaj koji pripada Bo\u017ejemu narodu, ako mo\u017ee jam\u010diti da \u0107e odvijanje kauze biti u redu u moralnome i ekonomskom vidu i kako je to odre\u0111eno i propisano. To mjesni biskup mora provjeriti, jer je on nadle\u017ean za odvijanje kauze.<\/p>\n Pokreta\u010d kauze uglavnom je dijecezanski ili eparhijski biskup. To mogu biti i pravne osobe, kao \u0161to su biskupije ili eparhije, zatim \u017eupe, ustanove posve\u0107enog \u017eivota i dru\u017ebe apostolskog \u017eivota, kao i kleri\u010dka ili lai\u010dka vjerni\u010dka dru\u0161tva koja je crkvena vlast odobrila. Na mjesnom je biskupu da provjeri sposobnost pravne ili fizi\u010dke osobe da preuzme obveze koje pripadaju slu\u017ebi pokreta\u010da.<\/p>\n Kad je otvorena Kauza sluge Bo\u017ejega o. Ante Gabri\u0107a i koji je njezin status?<\/strong><\/p>\n Novija kauza, kao \u0161to je to Kauza o. Gabri\u0107a, pokre\u0107e se najranije nakon pete godine od smrti sluge Bo\u017ejega, a najkasnije trideset godina nakon njegove smrti. Ako se kauza pokre\u0107e nakon trideset godina od smrti sluge Bo\u017ejega, pokreta\u010d (postulator) mora obrazlo\u017eiti uzroke odga\u0111anja. Kauza sluge Bo\u017ejega A. Gabri\u0107a pokrenuta je u Zagrebu na stotu godi\u0161njicu njegova ro\u0111enja. To je bilo 28. velja\u010de 2015. Prije nego prihvati molbu za pokretanje kauze, biskup mora utvrditi je li se u narodu Bo\u017ejem u tom razdoblju razvio vjerodostojan glas o svetosti ili mu\u010deni\u0161tvu osobe za koju se \u017eeli pokrenuti kauza.<\/p>\n U kauzi postoje dva razdoblja ili dva dijela: biskupijski i rimski dio. Najprije treba zavr\u0161iti biskupijski dio kauze da bi se mogao nastaviti onaj u Rimu, u Kongregaciji za progla\u0161enje bla\u017eenih i svetih. \u0160to se ti\u010de kauze sluge Bo\u017ejega A. Gabri\u0107a, mi smo jo\u0161 u biskupijskom dijelu procesa. To je prili\u010dno zahtjevan posao. Budu\u0107i da je otac Gabri\u0107 uglavnom proveo svoj \u017eivot u Indiji, u Zapadnom Bengalu, gdje je i pokopan, onda je bilo logi\u010dno da ondje i zapo\u010dne proces. Hrvatski vjernici u Hrvatskoj i u dijaspori tako\u0111er su o\u010dekivali da zapo\u010dne proces, jer su u ocu Anti gledali doista sveta sve\u0107enika misionara. Isto su mislili i u Zapadnom Bengalu, u Biskupiji Bariupur, kojoj je pripadao o. Gabri\u0107, pa je biskup Salvadore Lobo htio pokrenuti proces, ali je njegova biskupija tako siroma\u0161na da to financijski ne bi mogla podnijeti, a nije mogao na\u0107i ni me\u0111u svojim sve\u0107enicima postulatora koji bi vodio taj biskupijski dio procesa. Zato se obratio isusova\u010dkomu provincijalu Kolkatske provincije, a on ga je uputio na isusovce u Hrvatskoj, iz koje je i do\u0161ao otac Gabri\u0107 u Indiju. Tako je Hrvatska provincija prihvatila voditi kauzu, a sve je to trebalo urediti s Kongregacijom u Rimu, koja je onda prenijela odgovornost za kauzu na Hrvatsku provinciju Dru\u017ebe Isusove.<\/p>\n Postupak je zapo\u010deo na Kaptolu, a otvorio ga je uzoriti kardinal Josip Bozani\u0107. Vicepostulator je tada bio isusovac o. Antun Volenik. Sve\u010danost je zavr\u0161ena euharistijskim slavljem u bazilici Presvetog Srca Isusova u Palmoti\u0107evoj ulici, a predsjedao je uzoriti kardinal J. Bozani\u0107. U koncelebraciji su bili i splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Bari\u0161i\u0107, pomo\u0107ni biskup zagreba\u010dki mons. Valentin Pozai\u0107, postulator svih isusova\u010dkih kandidata za progla\u0161enje bla\u017eenima i svetima u Rimu o. Anton Witwer, provincijal Hrvatske pokrajine Dru\u017ebe Isusove o. Ante Tustonji\u0107, kao i provincijali drugih redovni\u010dkih zajednica i vi\u0161e sve\u0107enika. Na sv. misi bila je i rodbina o. Gabri\u0107a. Otvaranjem procesa otac Ante postao je sluga Bo\u017eji, kako ga sada oslovljavamo.<\/p>\n To je prikazano u nekoliko re\u010denica, a moglo bi se pisati o pripremi i otvaranju postupka s puno vi\u0161e detalja koji su va\u017eni u samoj kauzi, ali je ovo dovoljno za op\u0107e razumijevanje po\u010detka kauze. Kauza ide svojim tijekom i najva\u017enije je da se svi molimo da o. Ante bude \u0161to prije uzdignut na \u010dast oltara, kako i molimo u molitvi za njegovo progla\u0161enje bla\u017eenim i svetim.<\/p>\n Kako biste predstavili o. Antu Gabri\u0107, za\u0161to je va\u017ean njegov lik i djelo?<\/strong><\/p>\n Sluga Bo\u017eji Ante Gabri\u0107 bio je doista izvanredan \u010dovjek, sve\u0107enik i misionar. Evo kratka \u017eivotopisa.<\/p>\n Ro\u0111en je 28. velja\u010de 1915. u Metkovi\u0107u u vjerni\u010dkoj obitelji, kao najmla\u0111e, deveto dijete. U ranom djetinjstvu osjetio je misionarski poziv. God. 1926., u svojoj jedanaestoj godini, primljen je u isusova\u010dko sjemeni\u0161te u Travniku, a nakon mature, god. 1933. odlazi u novicijat u Zagrebu. U Italiji studira filozofiju. Iz tog vremena jedan njegov subrat Talijan pi\u0161e o njemu: \u201eSje\u0107am ga se dobro, vitak, kratke i crne kose, simpati\u010dan drug, uvijek dobro raspolo\u017een, dobar igra\u010d odbojke, svagda raspolo\u017eiv pomo\u0107i drugima\u2026 Marljiv student, ni u \u010demu kriti\u010dan prema profesorima i drugima. (\u2026) Jedna od njegovih kreposti koja je najvi\u0161e odu\u0161evljavala bija\u0161e njegova spremnost na slu\u017eenje.\u201c Isti\u010dem ovo \u0161to je o. Gabri\u0107a krasilo od kolijevke pa do groba: \u201esvagda raspolo\u017eiv pomo\u0107i drugima\u201c, \u201enjegova spremnost na slu\u017eenje\u201c.<\/p>\n Na kraju studija filozofije dobio je pismo od oca provincijala u kojem mu javlja da mu je otac general dopustio da mo\u017ee i\u0107i u misije u Indiju. Neka se sprema za put! Ka\u017ee da je od radosti napravio salto mortale<\/em>. U Indiju odlazi parobrodom iz Genove 20. listopada 1938. Najprije usavr\u0161ava engleski jezik i u\u010di bengalski, koji je savr\u0161eno nau\u010dio govoriti i pisati. Teologiju je studirao u isusova\u010dkom kolegiju u Kurseongu, podno Himalaja, i zare\u0111en je za sve\u0107enika 21. studenoga 1943. U to ratno vrijeme nitko mu nije mogao iz Hrvatske do\u0107i na re\u0111enje ni na njegovu mladu misu, koju je slu\u017eio sutradan u jednom siroti\u0161tu.<\/p>\n Svoj misionarski \u017eivot provodio je na raznim postajama, a najvi\u0161e je vremena proveo u Bo\u0161ontiju. Razna ministarstva u Kolkati imala su povjerenje u njega i na njega su se oslanjala u svojim djelatnostima, napose kad su bile krizne situacije i zavladala nesta\u0161ica hrane. Cijenili su ga i divili mu se kao strancu koji je iskreno voli narod kojemu je bio poslan.<\/p>\n Otac Gabri\u0107 bio je misionar susreta. Neumorno posje\u0107uje sela, susre\u0107e hindue, muslimane i protestante. Pripravlja katehiste, obilazi svoje vjernike, napose siromahe i bolesne. Njegova je korespondencija nevjerojatna. Napisao je vi\u0161e od 7000 pisama. Pi\u0161e uglavnom no\u0107u, jer je po danu bio posve\u0107en ljudima. Zato je vrlo malo spavao, tri-\u010detiri sata. Imao je sna\u017enu logistiku me\u0111u iseljenim Hrvatima u Australiji, u Sjevernoj i Ju\u017enoj Americi, na Novom Zelandu, u Njema\u010dkoj te u onima u domovini, tako da je nakon poplava ili su\u0161a hranio tisu\u0107e siromaha, ne pitaju\u0107i ih za vjeru ili nacionalnost. Gradio je crkve, kapele, \u0161kole i bolnice, domove za starije i nezbrinutu djecu, rje\u0161avao probleme pitke vode. Organizirao je podizanje nasipa uz Ganges, gradnju putova i mostova. Znao je prepoznati nadareniju djecu i slao ih na daljnja \u0161kolovanja. Zadnja misijska postaja bila mu je Maria Poli \u2013 Marijino Selo. Radio je do zadnjeg dana. Tijekom duhovnih vje\u017eba koje je dr\u017eao \u017eenama u Mariji Poliju zarazio je \u017eeludac i osjetio da mu se pribli\u017eio dan odlaska Gospodinu. Rekao je svojemu kapelanu vl\u010d. Silvestru: \u201eIsus me zove!\u201c U kolima hitne pomo\u0107i na putu u Kolkatu preminuo je istog datuma kad je krenuo u misije iz Genove, 20. listopada 1988., u pedesetoj godini svojega misionarskog rada. Pokopali su ga, po njegovoj \u017eelji, u Mariji Poliju, pod palmama, uz crkvu, s grudom hrvatske zemlje i bo\u010dicom Jadranskog mora, koje je ponio sa sobom. Na sprovodu je bilo oko 20 000 katolika, muslimana i hindua. Grob mu je hodo\u010dasni\u010dko mjesto na koje dolaze kr\u0161\u0107ani, hindui i muslimani, mole\u0107i se da im pomogne u njihovim nevoljama. Neki su iznijeli svoja svjedo\u010danstva o \u010dudesnim ozdravljenjima po njegovu zagovoru.<\/p>\n Otac Gabri\u0107 va\u017ean je zato \u0161to je toliko toga u\u010dinio u jednome od najsiroma\u0161nijih dijelova Indije. Za njega je rekao njegov provincijal otac Matthew da je \u201enajsjajnija zvijezda na misionarskom nebu Bengalije\u201c. Sv. Majka Terezija rekla je u Metkovi\u0107u prigodom njihova zajedni\u010dkog posjeta Hrvatskoj 1978. da bi trebali do\u0107i u Bengaliju i vidjeti \u0161to je to sve otac Ante u\u010dinio, jer je to nemogu\u0107e izre\u0107i. Rekla je: \u201eOn donio Isusa u srce Bengalije. Donio je Isusa i Mariju u obitelji i oni \u017eive radosnim \u017eivotom. On je \u017eiva Isusova ljubav.\u201c<\/p>\n Bio je neumoran i po\u017ertvovan u navije\u0161tanju radosne vijesti. Napose je imao razumijevanja za siromahe, jer je i sam \u017eivio krajnje siroma\u0161no i pokorni\u010dki. Nije imao auto, nego bicikl, koji je bio njegov raspoznajni znak. U \u0161ali je znao re\u0107i da je za vrijeme ki\u0161nog razdoblja, kad prakti\u010dki nije bilo putova, nego nepregledne kalju\u017ee, katkada on nosio bicikl, a onda bicikl njega. Svugdje se zauzimao i ubla\u017eavao bijedu mno\u0161tva siromaha. Usto je bio i \u010dovjek molitve i u molitvi je nalazio snagu za svoj apostolat.<\/p>\n Po selima je \u010desto preno\u0107ivao u malim kapelama, u kojima je molio i katkad pisao. Njegova pisma i molitve koje je pisao izlazile su iz srca i otkrivaju \u010dovjeka duboke i neprestane molitve. Kao misionar donosio je i davao Isusa drugima. Privla\u010dio je mlade u duhovna zvanja. Sada\u0161nji biskup te biskupije mons. Shyamal Bose kao dje\u010darac odu\u0161evljavao se radom i sve\u0107eni\u010dkim i misionarskim \u017eivotom o. Ante i odlu\u010dio je i sam biti sve\u0107enik kao on.<\/p>\n \u0160to zna\u010di njegovo \u017eivotno geslo: \u201eGorjeti i izgorjeti za Boga i za du\u0161e\u201c?<\/strong><\/p>\n Da, to je bilo njegovo \u017eivotno geslo i ono se poput refrena ponavlja cijeli njegov \u017eivot. Ono pokazuje da se potpuno davao Bogu i neumorno radio za du\u0161e. U jednoj svojoj molitvi, koju je molio u jednoj seoskoj kapelici nakon naporna puta, gdje je titraje svojeg srca sjedinio s titrajima svije\u0107e, napisao je ovo: \u201eTajna vje\u010dnoga svjetla tajna je mojega \u017eivota. Ja sam njegovo \u017eivo svjetlo, odre\u0111eno da bude vje\u010dno svjetlo. Tama je jo\u0161 posvuda. Mrak i hladno\u0107a. Isus mene treba. On me je odabrao za ovu uzvi\u0161enu slu\u017ebu: svijetliti, gorjeti i napokon za njega izgorjeti u njegovoj slu\u017ebi, pred \u017eivotnim oltarom mojega predanja njemu i neumrlim du\u0161ama. Jesam li se posve odazvao tom pozivu? Koliko je du\u0161a sred tame bilo privu\u010deno titrajima mojega \u017eivotnog svjetla k Spasitelju? Ovo je \u017eivotno pitanje. Odgovor je tek jedan: odgovor mojega \u017eivota, potpunoga predanja mojega \u017eivota u njegovoj slu\u017ebi, vje\u010dnog svjetla Vje\u010dne Ljubavi.\u201c<\/p>\n Opet jednom drugom zgodom duhovito je rekao: \u201eTreba gorjeti i\u00a0 izgorjeti… A\u00a0 mi\u00a0 dimimo! Za\u0161to \u0107u ja dimiti, molim vas lijepo?\u201c<\/p>\n Evo, to je otac Gabri\u0107, tako jednostavan, a opet dubok. Potpuno Bo\u017eji, a opet sasvim uz \u010dovjeka u potrebi. Sretan, a pun skrbi. Mistik i djelatnik. Kontemplativan u svojem djelovanju. Zavidio je jedino svje\u0107icama na oltaru, koje su tiho i neumorno gorjele i izgorjele. I on je bio takav. Uspio je spojiti stoljetni kr\u0161\u0107anski ideal molitve i rada, akcije i kontemplacije. Spojio je suprotnosti koje mi nikako ne uspijevamo spojiti. U tome je bila i njegova svetost.<\/p>\n Gabri\u0107 ozbiljno je shva\u0107ao svoje redovni\u010dke zavjete, osobito siroma\u0161tvo, a misijski zavjet u\u010dinio je jo\u0161 puno prije u travni\u010dkom sjemeni\u0161tu, pri odlasku u Indiju o. Vizjaka, kad je tada mali Ante obe\u0107ao da \u0107e i on krenuti njegovim putem. Odakle toliki misionarski \u017ear i ljubav prema Bogu i ljudima?<\/strong><\/p>\n Bio je redovnik, isusovac, \u010diji su zavjeti bili njegov raspoznajni znak. Siroma\u0161tvo je na poseban na\u010din bilo prisutno u njegovu \u017eivotu, kao i zavjet \u010disto\u0107e i poslu\u0161nosti. Imao je toliko toga, kao nijedan misionar u Bengaliji, zato \u0161to je imao sna\u017enu logistiku me\u0111u Hrvatima gdje god su \u017eivjeli. Ali za sebe ni\u0161ta nije zadr\u017eao ni imao. Kao njegov U\u010ditelj, \u201ekoji se potpuno oplijenio uzev\u0161i lik sluge\u201c, takav je bio i o. Gabri\u0107, koji je U\u010ditelju potpuno darovao svoj \u017eivot. Sam je rekao: \u201eSvijet gleda na nas. Preko tri na\u0161a zavjeta, tri \u010davla \u0161to nas na kri\u017eu dr\u017ee, ljudi \u017eele u nama vidjeti samog raspetog Isusa.\u201c<\/p>\n O njegovu misionarskom pozivu mo\u017ee se govoriti i kao o pozivu unutar sve\u0107eni\u010dkog poziva. Pojavili su se gotovo zajedno i to vrlo rano, ve\u0107 u Metkovi\u0107u, kad je bio dje\u010darac. O tome svjedo\u010di njegov najstariji brat. Jednom zgodom dvojica su mladih isusova\u010dkih odgajatelja u poznatoj travni\u010dkoj gimnaziji na putu prema Splitu zakasnila na parobrod u Metkovi\u0107u. S njima se susreo Antin brat Ivo. Evo \u0161to je o tome zapisao jedan od tih mladih isusovaca: \u201eIdemo mi od \u017eeljezni\u010dke postaje u grad, kad pred nas stade jedan pristali mladi gospodin. ‘Hvaljen Isus, vele\u010dasni, jeste li vi Isusovci?’ ‘Jesmo.’ ‘Ja sam Ivo Gabri\u0107.’ Mi mu iznesemo na\u0161u nepriliku sa zaka\u0161njenjem na parobrod. ‘Lako za to, do\u0111ite vi samo mojim roditeljima, koji \u0107e biti veseli da vas prime. Znate, ja imam maloga brata koji je zavr\u0161io osnovnu \u0161kolu. On \u010dita sarajevsku Nedjelju<\/em> (kasnije je postao Katoli\u010dki tjednik<\/em>). Osobito voli misijsku rubriku, pa stalno govori da \u017eeli biti misionar. Primljen je u sinjsko sjemeni\u0161te, ali fratri ne idu u misije me\u0111u pogane. Pa ba\u0161 mi je drago da sam vas sreo da o tomu progovorimo.’ Bili smo jako lijepo primljeni, maloga Antu vidjeli i obe\u0107ali da \u0107emo pisati p. Provincijalu \u010dim u Split do\u0111emo, da maloga Antu primi u Dru\u017ebino malo sjemeni\u0161te u Travniku. Dalje je povijest koju svi znamo.\u201c<\/p>\n U Travniku u gimnaziji bio je muzej o misijama, a u sjemeni\u0161tu misijska skupina, u koju se i mali Ante uklju\u010dio. Prigodom posjeta hrvatskih misionara u Indiji jedan od njih (J. Vizjak) postavio pitanje svim u\u010denicima u travni\u010dkoj gimnaziji: \u201eHo\u0107e li i tko od vas po\u0107i u misije?\u201c Nastao je muk, a onda mali Ante digne ruku i re\u010de: \u201eAko ne \u017eeli nitko drugi, ja \u0107u!\u201c O tome je kasnije uvijek rado govorio i nikada to nije zaboravio. Tako\u0111er je sudjelovao u predstavama u kojima se prikazivalo kako misionar pou\u010dava djecu ispod palme, a ulogu tog misionara uvijek je htio imati Ante, iako je bio u ni\u017eim razredima. U tom su se ve\u0107 uo\u010davali \u017ear i ljubav prema Bogu i ljudima, koji \u0107e kasnije prerasti u pravi oganj.<\/p>\n \u0160to vama osobno, ali i kao vicepostulatoru, predstavlja o. Ante Gabri\u0107?<\/strong><\/p>\n Kao sjemeni\u0161tarac susreo sam se s o. Antom kad je dolazio u Hrvatsku. Na mene je ostavio sna\u017ean dojam \u010dovjeka koji \u017eivi ono \u0161to govori. Jo\u0161 vi\u0161e sam se susreo s njime u knjigama u kojima su sabrana njegova pisma, a mi smo ih kao novaci \u010ditali za vrijeme ru\u010dka. Pro\u010ditali smo sva \u010detiri velika sveska njegovih pisama, koja smo s odu\u0161evljenjem slu\u0161ali i kasnije komentirali. Svidio mi se njegov stil, koji je bio duhovan i duhovit, jasan i poticajan. Napose su njegove molitve takve da \u010dovjeka ne ostavljaju indiferentnim.<\/p>\n Bave\u0107i se njegovim \u017eivotom kao vicepostulator, jo\u0161 sam vi\u0161e uo\u010dio njegovu veli\u010dinu i po\u017ertvovnost u radu za Boga i za ljude. Sve \u0161to je imao i dobivao dijelio je onima kojima je bio poslan navije\u0161tati radosnu vijest. Sve je susretao s ljubavlju i nije gledao kojoj vjeri pripadaju ni kojeg su naroda. Njegov pokorni\u010dki \u017eivot bio je vidljiv. Njegova ljubav prema sve\u0107eni\u0161tvu i radost \u0161to je Kristov sve\u0107enik rijetko se susre\u0107e me\u0111u sve\u0107enicima. Rekao je: \u201eLijep je na\u0161 sve\u0107eni\u010dki \u017eivot. \u0160to vi\u0161e posla i\u00a0 \u017ertve, to\u00a0 on postaje sve ljep\u0161i i ljep\u0161i.\u201c\u00a0 Svaku godi\u0161njicu re\u0111enja proslavljao je u molitvi i \u017eivio je svoje sve\u0107eni\u0161tvo onom rado\u0161\u0107u koja ga je pro\u017eimala na njegovu re\u0111enju. To na mene ostavlja sna\u017ean dojam i stoga gajim posebnu pobo\u017enost prema njemu. On je, jednostavno, bio radostan sve\u0107enik. Evo kako o tome govori: \u201eU 38 godina \u0161to sam tamo u Indiji, nijedan dan nisam bio nesretan. I ljudi me pitaju: ‘Je li to mogu\u0107e?’ Ja ka\u017eem: ‘Jest!’ Dok \u017eivimo s Isusom, dok se s Isusom \u017ertvujemo, moramo biti sretni. Ja se nisam ni jedan dan, ni jedan \u010das niti pokajao niti sam po\u017ealio \u0161to sam se odazvao Isusu, \u0161to sam se odazvao du\u0161ama. Sretan sam! Tu sre\u0107u \u017eelim i svima vama.\u201c<\/p>\n \u017divimo u ubrzanu vremenu, punu pote\u0161ko\u0107a, nemira i izazova. \u0160to mislite da bi o. Gabri\u0107 savjetovao kako isplivati iz tih pote\u0161ko\u0107a i prona\u0107i radost i mir?<\/strong><\/p>\n To je on sna\u017eno uo\u010davao kod ljudi, napose kad je poha\u0111ao zapadne zemlje. Iako je sam bio velik apostolski putnik, nije bio uznemiren ni zabrinut. Potpuno se predavao Bo\u017ejoj providnosti. Zato je govorio: \u201eMi se tu\u017eimo, mi sve gledamo kroz crne nao\u010dale\u2026 Nemirni, nezadovoljni, \u017eurimo se, tr\u010dimo, letimo \u2013 i ne nalazimo mira ni ljepote. A mir i ljepota\u00a0 tako su nam blizu, u nama su. Da, da, manje ludog tr\u010danja, manje lude \u017eurbe, manje besmislena tro\u0161enja vremena uz televizor (danas bi tome dodao kompjutore i mobitele). Vi\u0161e biti radin u tihu i neumornu radu u Bo\u017ejoj slu\u017ebi i u slu\u017ebi brata \u010dovjeka.\u201c Time je rekao sve i na najbolji na\u010din. Nama se \u010dini da ne bismo mogli \u017eivjeti bez kompjutora i mobitela. A do nedavno smo sasvim dobro bez njih funkcionirali. Jednom zgodom je ovo rekao: \u201eMo\u017eda sam ja malo zastario, no sretniji sam vam ja kad spavam na hasurama u vla\u017enim kapelicama delte rijeke Gangesa, i gladan, i u groznici, nego \u0161to bih bio u luksuzu!\u201c<\/p>\n Gabri\u0107 tjelesno je bio slab i \u010desto se \u0161alio na svoj ra\u010dun, ali neumoran u navije\u0161tanju i djelovanju. U \u010demu je tajna, kako u\u010diniti najvi\u0161e \u0161to mo\u017eemo i jo\u0161 malo vi\u0161e?<\/strong><\/p>\n Da, to je zanimljivo. Zbog krhka zdravlja nije slu\u017eio vojsku. Kad je odlazio u Indiju, lije\u010dnici su mu prognozirali da \u0107e brzo umrijeti. On se nije na to obazirao. Na misijskoj postaji u Bo\u0161ontiju svojim radom promijenio je cijelo mjesto, koje je postalo grad. O tome je svjedo\u010dila misionarka sestra Silvana Mu\u017ei\u0107, koja je dugo radila u toj postaji kao bolni\u010darka. Kad se nakon vi\u0161e godina vratila u Bo\u0161onti na proslavu pedesete godi\u0161njice \u017eenskog samostana, ka\u017ee da nije mogla prepoznati tu postaju koliko se promijenila. Prije su ondje bile kolibe i naokolo mo\u010dvare, a sad su ku\u0107e zidanice, asfaltirane ulice, ljudi na biciklima i motorkota\u010dima. Sve to treba zahvaliti misionarima, a napose ocu A. Gabri\u0107u.<\/p>\n Nije bilo nikakve bolnice i prvu je sagradio o. Gabri\u0107 i predao ju u ruke redovnica K\u0107eri Sv. kri\u017ea da ju vode. Ista redovnica svjedo\u010di o o. Gabri\u0107u da ga ne bi mogli ni lancima zaustaviti kad je odlu\u010dio po\u0107i u obilazak sela, jer je jednom zgodom te\u0161ko povrijedio nogu i unato\u010d svemu oti\u0161ao u obilazak sela. Ako on ka\u017ee: \u201eGlavna pokretna snaga u mome je radu raspeti Isus\u201c, onda mi tu ne mo\u017eemo ni\u0161ta bolje ni vi\u0161e o njemu re\u0107i. On je to sa\u017eeo u jednu jedinu re\u010denicu i njom rekao sve. Nama treba \u201epuno tinte\u201c da bismo to prikazali i objasnili.<\/p>\n Evo jo\u0161 jedne njegove misli o tome: \u201eCaritas Christi urget nos! Ljubav nas Kristova poti\u010de! Ne da mi mira. Goni me na rad, na \u017ertvu, na \u017ertvu za \u010ditav svijet.\u201c U tome je njegova tajna i ono \u201emalo vi\u0161e\u201c! Svaki je na\u0161 komentar na to suvi\u0161an.<\/p>\n Jesmo li mi uop\u0107e svjesni va\u017enosti misija i vrijednosti misionara i misionarka, koji daruju cijele sebe da bi pomogli bra\u0107i i sestrama u potrebi te donose \u017eivog Boga onamo gdje za Boga jo\u0161 nisu \u010duli?<\/strong><\/p>\n Crkva je svjesna va\u017enosti misija i rada misionara i misionarka. Zato je uvedena i Misijska nedjelja, kada na poseban na\u010din mislimo na tu djelatnost Crkve i za nju molimo. O. Gabri\u0107 je napose za svojeg pohoda domovini Hrvatskoj 1969. odu\u0161evljavao vjernike i probudio veliko zanimanje za misije i za na\u0161e misionare. Svojim pismima raznim glasilima i pojedincima podr\u017eavao je i \u0161irio taj misijski duh. Ne smijemo se osloniti samo na Misijsku nedjelju i tada ne\u0161to u\u010diniti i malo se pomoliti. Radosna vijest<\/em> u tom smislu puno \u010dini. Gabri\u0107evski re\u010deno: ona gori za misije!. Trebalo bi u svima nama biti takvo raspolo\u017eenje kao \u0161to je sam Gabri\u0107 zapisao o Misijskoj nedjelji: \u201eTa Misijska nedjelja nema ni no\u0107i, ni pono\u0107i, nego je to vje\u010dna zora, vje\u010dna nada Njegove misijske molitve: ‘Do\u0111i kraljevstvo Tvoje!’\u201c Napisao je o. Ante i prekrasnu molitvu prigodom 50. godi\u0161njice Misijske nedjelje.<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/wp-content\/uploads\/2022\/10\/otac-ante-gabric-i-majka-terezija-u-metkovicu-16.jpg\")
<\/strong><\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/wp-content\/uploads\/2022\/10\/otac-ante-gabric-i-majka-terezija-u-metkovicu-09.jpg\")
<\/strong><\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/o.Gabric_autor-FOTO_Zvonimir-Atletic-3.jpg\")
<\/strong><\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/o.Gabric_autor-FOTO_Zvonimir-Atletic-4.jpg\")
<\/strong><\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/o.Gabric_autor-FOTO_Zvonimir-Atletic-1.jpg\")
<\/strong><\/p>\n