{"id":16538,"date":"2016-03-02T17:36:22","date_gmt":"2016-03-02T16:36:22","guid":{"rendered":"http:\/\/likemetkovic.hr\/?p=16538"},"modified":"2016-03-02T17:36:22","modified_gmt":"2016-03-02T16:36:22","slug":"16538-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/16538-2\/","title":{"rendered":"Svjedo\u010danstvo fra Ive Rasto\u010di\u0107a"},"content":{"rendered":"<h4>172 kune ili od stadiona do oto\u010di\u0107a<\/h4>\n<div class=\"summary\">Molitva i redovito primanje sakramenata mi je dalo snage da krenem, a razgovori su mi bili putokaz prema onoj cesti ljubavi i mira. Cestu koja me je odvela do Provincije Presvetoga Otkupitelja Split, ljubavi koja me dovela do Imotskog u samostan gdje se nalazi postulatura, koja me odvela do mira.<\/div>\n<div class=\"summary\">Ne tako davno, jednoj sam prijateljici ispri\u010dao pri\u010du o 172 kune ili &#8216;Od stadiona do oto\u010di\u0107a&#8217;. Prasnili smo u smijeh. Malo poslije mi je rekla da tu pri\u010di stavim na papir, ali ja sam joj odgovorio: &#8216;mo\u017eda kada narastem&#8217;\u2026 No, ona je bila uporna i rekla je da nikad ne izgubim ovo dijete u sebi i da nikad ne odrastem<em>. <\/em>Mogu re\u0107i da sam se zabrinuo za sebe i pobojao da \u0107u odrasti. No, tako se po\u010dela kotrljati ova pri\u010da ne slute\u0107i da \u0107e postati jedno svjedo\u010danstvo onoga \u0161to se dogodilo i kako me je Bog vodio u \u017eivotu. Na po\u010detku, hvala dragome Bogu \u0161to mi je pokazao put kojim \u017eelim i\u0107i, hvala mojim roditeljima\u00a0 za razumijevanje i poticanje u svakom trenutku moga \u017eivota. Tako potaknut mnogim svjedo\u010danstvima koje sam do sada \u010duo i pro\u010ditao eto da i ja poku\u0161am to staviti na papir tj. napisati ovaj tekst o svom \u017eivotu.<\/p>\n<p>\u017divot koji je bio pun uspona i padova, svijetla i mraka, dobra i zla.\u00a0 Po\u010deo bih onim doga\u0111ajima iz djetinjstva kada otvorenih o\u010diju slu\u0161amo bajke koje nam roditelji ili bra\u0107a \u010ditaju i sve one po\u010dinju sa rije\u010dima: &#8216;bio jednom, bila jednom&#8217;, dok zavr\u0161etci tih bajki uvijek budu pobjeda dobroga nad zlim, svijetla nad tamom<em>. <\/em>Svakako ne bih \u017eelio da se ova moja pri\u010da pretvori u bajku, jer kao takva ne bi bila istinita niti bi je bilo po\u017eeljno pisati kao jedno svjedo\u010danstvo. Po\u017eeljno je govoriti istinu biti iskren bez obzira kako ona zvu\u010dala ili kako bi nas iznenadila. Jer, prolazimo mi ljudi, prolaze no\u0107i i dani, ali pisana rije\u010d ostaje za godine mnoge kao trajno svjedo\u010danstvo jedne osobe, jednoga &#8216;ja&#8217;. Stoga, po\u010dinjemo od djetinjstva. Svi znamo da je dijete puno pouzdanja, prostodu\u0161nosti i neusiljenosti. Dijete se ne boji. Za dijete ne postoje prepreke i granice, djetetu je sve mogu\u0107e. Dijete se slobodno obra\u0107a srcu koje ne mo\u017ee biti druk\u010dije nego biti otvoreno za susret.<\/p>\n<p><strong>Kao dijete, \u0161to su mi roditelji napominjali, volio sam se igrati &#8211; da slu\u017eim Misu. Imao sam jedan \u017euti \u0161al koji bih stavio kao \u0161tolu oko vrata, proparao bih lancun te ga stavio preko glave kao misnicu. Na stolu bih otvorio neku deblju knjigu koja mi je slu\u017eila kao misal. I tako sam ja slu\u017eija Misu. <\/strong>Nisam ja tada znao \u0161to je Misa, \u0161to se to doga\u0111a na tome stolu ili \u0161to to govore ljudi koji stoje u crkvi na tome velikom stolu. Ma nije me bilo briga za te stvari jer bio sam dijete. Zaigranom djetetu nije do ni\u010dega nego do igre. To se je i meni tada motalo po glavi i ja sam se volio igrati. Sje\u0107am se dobro i toga da su me roditelji znali uzeti za ruku i odveli u mlije\u010dni restoran na kola\u010de ili sladoled. Bio sam sretan tada kada ni\u0161ta nisam znao i sa malim stvarima. I ja sam po\u0161ao u osnovnu \u0161kolu. Po\u010dela su se javljati prva prijateljstva i prve simpatije. Onda se pojavljuju neki ljudi koji mojim generacijama poku\u0161avaju oduzeti djetinjstvo, koji su nas htjeli zarobiti mo\u017eda \u010dak i ubiti. Dolazi domovinski rat, a ja kao malo dijete nisam tada znao ni tko su na\u0161i niti tko su njihovi.<\/p>\n<p>Nisam znao \u0161to je to Hrvatska. Koja je to radost i tuga, koja je to veli\u010dina. Ali ta Hrvatska se stvarala par metara ispred mojih o\u010diju. Gledao sam na televiziji razru\u0161ene gradove i sela, gledao sam brata kako odlazi u nepoznato s pu\u0161kom na ramenima duboko u no\u0107i. Nisam tada do kraja shva\u0107ao \u0161to se to doga\u0111a, ali znao sam da mi je netko poku\u0161ao ukrasti djetinjstvo<em>,\u00a0 <\/em>poku\u0161ao je, ali nije uspio. Sje\u0107am se tih ranih devedesetih<em>, <\/em>kako smo se mi kao djeca skupa s na\u0161im majkama i bakama skupljali na trgu gdje se molila krunica i gdje smo palili svije\u0107e za mir u domovini. Sje\u0107am se i procesija koje su i\u0161le kroz grad i da je u njima sudjelovalo najvi\u0161e ljudi do tada. Dolazi toliko \u017eeljena sloboda, olujna sloboda. Sje\u0107am se da su tih dana zvonila zvona, i\u0161lo se u crkve moliti i zahvaljivati, do\u010dekivalo se heroje po trgovima. Tada je ovaj mali dje\u010da\u010di\u0107 u meni stasao i u\u0161ao u pubertet. Nakon primljenih svih sakramenata inicijacije krenuo sam u srednju \u0161kolu, koju mo\u017eda nisam nikako htio upisati. Nisam prona\u0161ao sebe u svojoj struci i bio sam \u017ealostan zbog toga, bio mi je to kao jedan kamen oko vrata. U srednjoj \u0161koli upoznao sam dru\u0161tvo, prve prijatelje. Ali, sve me to nije nikako ispunjalo, nekako sam se osje\u0107ao isprazno, kao da me svi ignoriraju, nisam se nikako uklapao. Imao sam ja i drugo dru\u0161tvo obzirom da sam plesao folklor. U srednjoj \u0161koli se javljaju i prve ljubavi, prvi izlasci u kojima se opet nikako nisam ostvarivao. Jer, postoje ljubavi koje idu u mnogim smjerovima, ali postoje i neke ljubavi koje su toliko \u010dvrste i odre\u0111ene da ih nosimo duboko u sebi.<\/p>\n<p><strong>Jedna od takvih ljubavi je ljubav prema odre\u0111enoj osobi. \u010cak i oni koji djeluju nezainteresirano za sudbinu svoje simpatije, vrlo brzo shva\u0107aju da je to tako te\u0161ko izre\u0107i toj osobi. Tako se i ja mogu ubrojiti me\u0111u te koji ljubav te\u0161ko izri\u010du drugoj osobi. <\/strong>Kroz srednju \u0161kolu pola\u017eem voza\u010dki ispit i polo\u017eim, ali i tu se otvara jedan problem jer tada imam 16 godina i ne mogu voziti, ali i da ho\u0107u nemam \u0161to voziti, tako malo po malo i tu postajem indiferentan.\u00a0 Ve\u0107 tada u srednjoj \u0161koli osim folklora imam jo\u0161 jedan hobi, a to je da sam volio oti\u0107i pogledati utakmice Hajduka. To je jedna posebna pri\u010da jer na tim putovanjima je bilo svega, ali po\u0161to su predrasude velike \u017eelio bih malo o tome pri\u010dati. Svakako kroz utakmice sam upoznao puno ljudi (ne huligana) sa kojim sam stekao pravo prijateljstvo, nekima od njih sam i\u0161ao na vjen\u010danja i kr\u0161tenja djece. Ali s druge strane utakmice su mi donijele i neke probleme jer sve sam se vi\u0161e udaljavao od one ekipe koju sam stekao u srednjoj \u0161koli, bje\u017eao sam s nastave, udaljavao se od svojih ti\u0161ina. No i to vrijeme zavr\u0161ava i odlazim slu\u017eiti vojni rok u Bjelovar. Poslije vojnoga roka vra\u0107am se u Metkovi\u0107 i odmah po\u010dinjem raditi u jednom poduze\u0107u.<\/p>\n<p>U slobodno vrijeme po\u010dinjem pisati kolumne za neke portale. Ljudi koji su to \u010ditali nagovaraju me da se aktiviram u politici. Tako ulazim u jednu stranku te postajem aktivan u politi\u010dkom \u017eivotu Metkovi\u0107a. Tada ulazim u udrugu &#8221;Narenta&#8221; \u010dija je temeljna djelatnost promicanje kulturnih, domoljubnih i kr\u0161\u0107anskih vrednota. Sudjelujem u nekim inicijativama. I dalje idem na utakmice i radim. Pitate se \u010demu ovoliki uvod pa ba\u0161 zato da se shvati kontekst u kojem sam rastao i djelovao.\u00a0 No dolaze kasne dvadesete, odlazim u Zagreb na strana\u010dku sjednicu ili prosvjed vi\u0161e se ne sje\u0107am. Kako smo tada spavali po stanovima prijatelja radi u\u0161tede tro\u0161kova tako sam i ja spavao kod jedne prijateljice. Treba naglasiti da se to doga\u0111a negdje oko blagdana sv. Franje. Ta prijateljica kako je radila i nedjeljom htjela je oti\u0107i na Misu, a bilo joj je zgodno nave\u010der u Palmoti\u0107evu u Baziliku Srca Isusova. Pa eto da ne ispadnem svakakav po\u0161ao i ja s njom. \u0160to re\u0107i nego ne mo\u017ee\u0161 ispasti ovakav ili onakav pa da ne ode\u0161 na Misu. Me\u0111utim, ka\u017ee ona da se ide ispovjediti ja se opet digao i po\u0161ao se ispovjediti da se nebi pri\u010dalo, jednostavno sam i\u0161ao za njom i tako stvarao nekakvu sliku o sebi. Tako se ja ispovjedio i ne znam za\u0161to, vjerojatno sam negdje \u010duo, upitao sam sve\u0107enika gdje je grob Ivana Merza, on mi je pokazao i tamo sam oti\u0161ao izmoliti pokoru. Sje\u0107am se samo da sam pao na koljena i po\u010deo moliti, od svega sam \u010duo sam jednu re\u010denicu iz propovjedi <em>Franjo idi popravi moju ku\u0107u. <\/em>Poslije toga sam se podigao za pri\u010dest te sam se opet vratio kle\u010dati. Misa je zavr\u0161ila, a ja se nisam obazirao na kle\u010danje i ispovijed. Krenuli smo u stan, stali smo na benzinsku postaju te smo kupili nekakvog alkohola da imamo u stanu. Dolazimo u stan, prija po\u010dinje kuhati ve\u010deru, a ja se odem istu\u0161irati. Nakon \u0161to sam iza\u0161ao iz kupatila obukao sam se i odjednom mi se pred o\u010dima pokazao kri\u017e koji je visio na zidu. Odzvonilo mi je tada u u\u0161ima opet, ali samo jedna rije\u010d iz propovjedi: <em>Franjo. <\/em>Ne znam ni sam kako, ali skupio sam ruksak i izi\u0161ao sam iz sobe i rekao prijateljici da ovo nije za mene i da idem doma. Ona je ostala iznena\u0111ena, ali pomalo i ljuta. Napustio sam taj stan, \u0161vercao se u tramvaju, do\u0161ao do autobusnog kolodvora. Do\u0161ao na \u0161alter kupiti karte negdje oko 23 sata, prodava\u010dica mi je dala kartu i ja sam platio. Zanimljivo je bilo da sam u nov\u010daniku imao to\u010dno 172 kune kolika je bila cijena karte. Tako bez kuna kre\u0107em ku\u0107i u Metkovi\u0107.<\/p>\n<p>Tada sve kre\u0107e suprotno od gore navedenoga, povla\u010dim se u sebe. Ne znam razlog, ali svaku ve\u010der kre\u0107em na Misu. Prestajem pisati kolumne, prestajem izlaziti, prestajem i\u0107i na utakmice. Odjednom me po\u010dinju niotkuda, a zapravo od dobrih ljudi okru\u017eivati knjige i molitvenici. Po\u010dinje me zanimati duhovna glazba, po\u010dinjem slu\u0161ati katoli\u010dka radija, na tim radijima se moli pove\u010derje i krunice i tako slu\u0161aju\u0107i po\u010dinjem izgra\u0111ivati neki svoj svijet ti\u0161ine i povu\u010denosti. No sa druge strane \u0161to ne znaju\u0107i, \u0161to iz straha ne mogu s nikim podijeliti taj \u017ear koji me je pomalo zahva\u0107ao cijeloga. Ta vatra je gorila u meni, meni je godila, ali nisam htio napraviti korak naprijed i re\u0107i drugima i zbog toga tih dana mi je bilo jako te\u0161ko. Jedan od fratara me je primijetio u crkvi te smo se prijateljski po\u010deli dru\u017eiti i kroz razgovor nekako se ta vatra u meni rasplamsavala i bivala je sve ja\u010da i ugodnija. Jedan mi je dan zazvonio mobitel, na drugoj strani veze je bila prijateljica kod koje sam bio u Zagrebu te mi je rekla da joj imam platiti nekakvo posu\u0111e koje je bacila kada sam oti\u0161ao. No kada sam joj ispri\u010dao \u0161to se doga\u0111a ona mi je ispri\u010dala pri\u010du iz Palmoti\u0107eve kako sam kle\u010dao i tako se kroz razgovore i molitvu rasplamsavao plamen u meni. Kroz mnoge razgovore koji su trajali kroz cijelu tu godinu sam poku\u0161ao doku\u010diti \u0161to se to doga\u0111a. Me\u0111utim kada sam skupio dovoljno hrabrosti da to ka\u017eem javno da razmi\u0161ljam o pozivu sve\u0107enika, pozivu franjevca nai\u0161ao sam na ne razumijevanje i ismijavanje \u010dak i poruge. Tada negdje iz Splita kre\u0107em pje\u0161ice do Sinja na Veliku Gospu i na putu u ti\u0161ini sla\u017eem kockice \u0161to se to dogodilo. Dolazim u Sinj i kleknuo sam na kamen ladan te sam po\u010deo moliti za razumijevanje, volim re\u0107i da sam tada sklopio ugovor s Gospom da kre\u0107em na put prema sve\u0107eni\u0161tvu. Razgovor kod \u017eupnika koji sam dogovorio tjedan dana poslije otpo\u010deo je monologom \u017eupnika <em>kako je on mene \u010dekao, kako on \u017eeli da probam po\u0107i u samostan. <\/em>Tako su krenuli jo\u0161 intenzivniji razgovori i istra\u017eivanja gdje i kako dalje. Molitva i redovito primanje sakramenata mi je dalo snage da krenem, a razgovori su mi bili putokaz prema onoj <em>cesti ljubavi i mira. <\/em>Cestu koja me je odvela do Provincije Presvetoga Otkupitelja Split, ljubavi koja me dovela do Imotskog u samostan gdje se nalazi postulatura, koja me odvela do mira \u2013 Visovca, oto\u010di\u0107a gdje se nalazi novicijat i\u00a0 sada me dovela do druge godine KBF-a u Splitu gdje se nalazi na\u0161 klerikat!<\/p>\n<p>Kako zaklju\u010diti i \u0161to re\u0107i na kraju. Isus nam govori u Evan\u0111elju <strong>&#8216;u\u010diniti \u0107u vas&#8217;<\/strong><em>(Mt 4,18), <\/em>tako bira one nesavr\u0161ene i od njih u\u010dini u\u010denike. Svakako ovo \u0161to sam napisao je sam dio toga \u0161to se doga\u0111alo u meni i oko mene. Ovo &#8216;<strong>u\u010diniti \u0107u vas&#8217;<\/strong> odzvanjalo je u mojim, ali i u u\u0161ima mnogih koji su <strong>&#8216;brzo ostavili sve i po\u0161li za njim&#8217;<\/strong><em> (Mt 4,20). <\/em>Stoga pouka koju bih \u017eelo da se izvu\u010de jest <strong>\u010duvajte \u010disto\u0107u srca i du\u0161e jer nikad ne znate kada \u0107e vam zatrebati<\/strong>, odazovite se pozivu U\u010ditelja premda vas okolina ne shva\u0107a, jer Gospodin gradi i potpaljuje tu vatru u tebi i \u010deka te. <strong>Stavi Bo\u017eje nao\u010dale i gledaj pogledom ljubavi<\/strong>, prvo u sebe pa u druge i ako otkrije\u0161 zabrinutost i nemir, tjeskobi i strah znaj da \u0107e Isus u\u010diniti da to postane pogled koji grli svijet i koji nas ohrabruje na \u017eivot. Znam jer sam to pro\u0161ao, jo\u0161 prolazim i jo\u0161 se izgra\u0111ujem. Ali i znam da ne \u017eelim \u017eivot miran i tih, moje mjesto je uz njih hrabre ljude.<\/div>\n<div class=\"summary\">fra Ivo Rasto\u010di\u0107<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>172 kune ili od stadiona do oto\u010di\u0107a Molitva i redovito primanje sakramenata mi je dalo snage da krenem, a razgovori su mi bili putokaz prema onoj cesti ljubavi i mira. Cestu koja me je odvela do Provincije Presvetoga Otkupitelja Split, ljubavi koja me dovela do Imotskog u samostan gdje se nalazi postulatura, koja me odvela [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":16539,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[283],"tags":[],"class_list":{"0":"post-16538","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-a"},"yoast_head":"<!-- This site is optimized with the Yoast SEO plugin v25.2 - https:\/\/yoast.com\/wordpress\/plugins\/seo\/ -->\n<title>Svjedo\u010danstvo fra Ive Rasto\u010di\u0107a - likemetkovic.hr<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/likemetkovic.hr\/16538-2\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"hr_HR\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Svjedo\u010danstvo fra Ive Rasto\u010di\u0107a - likemetkovic.hr\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"172 kune ili od stadiona do oto\u010di\u0107a Molitva i redovito primanje sakramenata mi je dalo snage da krenem, a razgovori su mi bili putokaz prema onoj cesti ljubavi i mira. Cestu koja me je odvela do Provincije Presvetoga Otkupitelja Split, ljubavi koja me dovela do Imotskog u samostan gdje se nalazi postulatura, koja me odvela [&hellip;]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/likemetkovic.hr\/16538-2\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"likemetkovic.hr\" \/>\n<meta property=\"article:publisher\" content=\"https:\/\/www.facebook.com\/likemetkovic.hr\/\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2016-03-02T16:36:22+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/likemetkovic.hr\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/fra-ivo_rasto\u010di\u0107_2.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"960\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"642\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"LIKEmetkovic.hr\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Napisao\/la\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"LIKEmetkovic.hr\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"12 minuta\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\/\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\/\/likemetkovic.hr\/16538-2\/\",\"url\":\"https:\/\/likemetkovic.hr\/16538-2\/\",\"name\":\"Svjedo\u010danstvo fra Ive Rasto\u010di\u0107a - likemetkovic.hr\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/likemetkovic.hr\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/likemetkovic.hr\/16538-2\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/likemetkovic.hr\/16538-2\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/fra-ivo_rasto\u010di\u0107_2.jpg\",\"datePublished\":\"2016-03-02T16:36:22+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\/\/likemetkovic.hr\/#\/schema\/person\/a42711f3385a0e2be6f7e0443bfb28f0\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\/\/likemetkovic.hr\/16538-2\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"hr\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\/\/likemetkovic.hr\/16538-2\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\/\/likemetkovic.hr\/16538-2\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/fra-ivo_rasto\u010di\u0107_2.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/fra-ivo_rasto\u010di\u0107_2.jpg\",\"width\":960,\"height\":642},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\/\/likemetkovic.hr\/16538-2\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Svjedo\u010danstvo fra Ive Rasto\u010di\u0107a\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\/\/likemetkovic.hr\/#website\",\"url\":\"https:\/\/likemetkovic.hr\/\",\"name\":\"likemetkovic.hr\",\"description\":\"Misli pozitivno... \u010ditaj LIKE\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\/\/likemetkovic.hr\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"hr\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\/\/likemetkovic.hr\/#\/schema\/person\/a42711f3385a0e2be6f7e0443bfb28f0\",\"name\":\"LIKEmetkovic.hr\",\"sameAs\":[\"http:\/\/likemetkovic.hr\"],\"url\":\"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/author\/likemetkovic-hr\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Svjedo\u010danstvo fra Ive Rasto\u010di\u0107a - likemetkovic.hr","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/likemetkovic.hr\/16538-2\/","og_locale":"hr_HR","og_type":"article","og_title":"Svjedo\u010danstvo fra Ive Rasto\u010di\u0107a - likemetkovic.hr","og_description":"172 kune ili od stadiona do oto\u010di\u0107a Molitva i redovito primanje sakramenata mi je dalo snage da krenem, a razgovori su mi bili putokaz prema onoj cesti ljubavi i mira. Cestu koja me je odvela do Provincije Presvetoga Otkupitelja Split, ljubavi koja me dovela do Imotskog u samostan gdje se nalazi postulatura, koja me odvela [&hellip;]","og_url":"https:\/\/likemetkovic.hr\/16538-2\/","og_site_name":"likemetkovic.hr","article_publisher":"https:\/\/www.facebook.com\/likemetkovic.hr\/","article_published_time":"2016-03-02T16:36:22+00:00","og_image":[{"width":960,"height":642,"url":"https:\/\/likemetkovic.hr\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/fra-ivo_rasto\u010di\u0107_2.jpg","type":"image\/jpeg"}],"author":"LIKEmetkovic.hr","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Napisao\/la":"LIKEmetkovic.hr","Procijenjeno vrijeme \u010ditanja":"12 minuta"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/likemetkovic.hr\/16538-2\/","url":"https:\/\/likemetkovic.hr\/16538-2\/","name":"Svjedo\u010danstvo fra Ive Rasto\u010di\u0107a - likemetkovic.hr","isPartOf":{"@id":"https:\/\/likemetkovic.hr\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/likemetkovic.hr\/16538-2\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/likemetkovic.hr\/16538-2\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/fra-ivo_rasto\u010di\u0107_2.jpg","datePublished":"2016-03-02T16:36:22+00:00","author":{"@id":"https:\/\/likemetkovic.hr\/#\/schema\/person\/a42711f3385a0e2be6f7e0443bfb28f0"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/likemetkovic.hr\/16538-2\/#breadcrumb"},"inLanguage":"hr","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/likemetkovic.hr\/16538-2\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/likemetkovic.hr\/16538-2\/#primaryimage","url":"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/fra-ivo_rasto\u010di\u0107_2.jpg","contentUrl":"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/fra-ivo_rasto\u010di\u0107_2.jpg","width":960,"height":642},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/likemetkovic.hr\/16538-2\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Svjedo\u010danstvo fra Ive Rasto\u010di\u0107a"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/likemetkovic.hr\/#website","url":"https:\/\/likemetkovic.hr\/","name":"likemetkovic.hr","description":"Misli pozitivno... \u010ditaj LIKE","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/likemetkovic.hr\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"hr"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/likemetkovic.hr\/#\/schema\/person\/a42711f3385a0e2be6f7e0443bfb28f0","name":"LIKEmetkovic.hr","sameAs":["http:\/\/likemetkovic.hr"],"url":"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/author\/likemetkovic-hr\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/16538","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=16538"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/16538\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/16539"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=16538"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=16538"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=16538"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}