Naime, \u0161krta zemlja na brdovitim obroncima bila je oskudna hraniteljica i novu zemlju trebalo je oteti od Neretve. Prve obradive povr\u0161ine u dolini bile su na uskome pojasu uz rijeku nastalomu talo\u017eenjem plodnoga mulja za vrijeme visokih voda u zimskoj polovini godine. Tu su se sadile kulture kojima zimsko plavljenje nije mnogo smetalo, poput smokve, odre\u0111enih vrsta vinove loze, najvi\u0161e plavke, dok se povr\u0107e i dalje uzgajalo na brdovitim predjelima. Proizvodilo se samo za vlastite potrebe. A potreba za novim obradivim povr\u0161inama uvjetovala je nastanak jende\u010denja, najte\u017eeg od svih poljoprivrednih poslova. Mo\u010dvarno ili plavljeno zemlji\u0161te jende\u010denjem je trebalo izdignuti iznad razine mo\u010dvarne vode tako da barem ve\u0107i dio godine obrada tla bude mogu\u0107a.<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/jendecenje-foto-mario-talajic1-800x535.jpg\")
<\/p>\n
To se radilo kopanjem jendeka iz kojih se izba\u010dena zemlja razvla\u010dila po odre\u0111enoj planiranoj povr\u0161ini. Kad se po\u010delo jende\u010diti, ne mo\u017eemo sa sigurno\u0161\u0107u utvrditi, ali budu\u0107i da je naziv jendek (jarak, prokop, rov, kanal), koji se odr\u017eao do danas, turskoga podrijetla izvjesno je da je jende\u010denje uzelo maha tijekom turske vladavine. Jende\u010denjem su se obradive povr\u0161ine \u0161irile dalje od Neretve i njezinih pritoka i rukavaca. Smanjivala se opasnost od opake malarije, naplavna je ravnica postajala pitomijom i pogodnijom za naseljavanje.<\/p>\n
Iako je delta Neretve jedinstven prostor, ima i odre\u0111enih mjesnih posebnosti koje se poglavito ogledaju u razli\u010ditosti izme\u0111u gornjega i donjega dijela toga podru\u010dja. Na gornje dijelu Neretva jo\u0161 prima pritoke (Norin i Mislinu, odnosno Prunjak) dok se u donjem dijelu, zapravo pravoj delti, dijeli u rukavce od koji su najve\u0107i Mala Neretva i Crna rika. U donjem je dijelu ve\u0107i utjecaj mora, plime i \u201edizanje mora\u201c za ju\u017enih vjetrova, pa je i zaslanjenost ve\u0107a. Zbog toga su jendeci \u0161iri i dublji, dok su u gornjem dijelu rijetko bili \u0161iri od tri metra. Ondje se odmah nakon jende\u010denja i niveliranja povr\u0161ine moglo sijati i saditi, dok se u predjelima bli\u017ee U\u0161\u0107u ostavljalo odre\u0111eno vrijeme da ki\u0161a i drugi atmosferski utjecaji obave postupak odslanjivanja. \u0160irina objende\u010denih \u010destica obi\u010dno je bila razli\u010dita i tu nije bilo nikakvih pravila, me\u0111utim du\u017eina je susjednih \u010destica u pravilu bila istovjetna i zavr\u0161avala je jendekom koji se nazivao uzglavnicom. Ako bi zemlji\u0161te bilo objende\u010deno sa svih \u010detriju strana, nazivalo se otokom i do njega se dolazilo preko brvna, ali i neretvanskim trupicama.<\/p>\n
Portal Rogotin.hr<\/a>\u00a0i Slobodna Dalmacija (petak \u2013 tiskano izdanje) donose nevjerojatnu pri\u010du o neretvanskim jende\u010darima!<\/strong><\/p>\n Jende\u010dilo se naj\u010de\u0161\u0107e krajem ljeta za vrijeme najni\u017eega vodostaja, kad je bilo najmanje poljskih radova, a tada su i vremenske prilike bile pogodne, dakle nakon \u017eetve i kosidbe, a prije berbe gro\u017e\u0111a. Tada su se odr\u017eavane \u010duvene jende\u010darske mobe u kojima je sudjelovalo i do dvadesetak jende\u010dara. Nije svatko mogao biti jende\u010dar, tra\u017eila se snaga i izdr\u017eljivost jer se radilo \u201eod sunca do sunca\u201c. Znanje i vje\u0161tina brzo bi se stekli, rije\u010d je o dosta jednostavnome i jednoli\u010dnome poslu, ali trebalo se mo\u0107i prilagoditi i uklopiti u skupni rad. Jende\u010dari su radili bosi i goli do pojasa, iznimka su bili zimski mjeseci, \u010dizama nije bilo, a pitanje je i kako bi se moglo u \u010dizmama jende\u010diti. U niske bi se ulijevala voda, a u visokim bi \u010dovjek bio nespretan i neokretan. Dodatnu su neugodu izazivale pijavice. I u takvim uvjetima vrcale su po\u0161alice i dosko\u010dice, poticalo se one koji bi zaostajali, \u0161to je bilo olak\u0161avaju\u0107e u tome tegobnom poslu. Strane jendeka morale su biti blago nagnute da ne bi do\u0161lo do uru\u0161avanja. Iz istoga razloga dio obra\u0111enih povr\u0161ina uz jendek ostavljao se neobra\u0111enim i zatravljenim. Taj se dio do pola metra \u0161irine nazivao obrvom, te se vi\u0161e puta godi\u0161nje kosio, jer je slu\u017eio i kao prometna veza.<\/p>\n Jendeci koji nisu bili izravno povezani s vodotokom bili su s njime povezani s jarugom. Jaruga, i taj je rije\u010d tako\u0111er turcizam, je zapravo \u0161iri i dublji jendek kojim se, osim trupom, plovilo i la\u0111om. Dok su jendeci bili privatnim vlasni\u0161tvom, jaruge su bile zajedni\u010dko vlasni\u0161tvo odre\u0111enih obitelji ili \u010dak zaselaka. Tako Vinko Medak isti\u010de da i danas postoje, primjerice,\u00a0Romi\u0107a, Dragovi\u0107a, Grgi\u0107a<\/strong>\u00a0i\u00a0Bebi\u0107a<\/strong>\u00a0jaruga (nazvane po prezimenima), te Vrija\u010dka i Strimenska jaruga (nazvane po zaseocima) itd. Na po\u010detku jaruge bio je zajedni\u010dki slobodan prostor gdje bi se u trupe i la\u0111e ukrcavali poljoprivredni proizvodi, sijeno, gnojivo i sl. ili iskrcavali iz njih.<\/p>\n Jende\u010darska nadnica (neretvanska dnevnica) iznosila je do dvije dnevnice koje su se pla\u0107ale za druge poljoprivredne radove poput kopanja ili berbe. Ipak, \u010de\u0161\u0107e se jende\u010denje pla\u0107alo jende\u010denjem, po na\u010delu usluga za uslugu, ili kako se govorilo \u201ele\u0111a za le\u0111a\u201c. Mobe su se odr\u017eavale samo za kopanje novih jendeka, dok bi \u010di\u0161\u0107enje i obnavljanje jendeka obavljala uglavnom svaka obitelj za sebe. Tada su, naime, obitelji imale mnogo vi\u0161e \u010dlanova nego danas, nerijetko su to bile prave obiteljske zadruge.<\/p>\n Zadivljuju\u0107e je da je sva ta gusta mre\u017ea jendeka, jaruga i kanala iskopana snagom i silnim trudom na\u0161ih predaka uz pomo\u0107 badilja, jednoga od najmanjih poljoprivrednih oru\u0111a. Badilj je sli\u010dan lopati, ali i bitno razli\u010dit od nje. Lopata ima ve\u0107i kovinski dio i du\u017eu dr\u0161ku (palicu) i slu\u017ei za zahva\u0107anje rastresitih materijala, \u0161ljunka, pijeska, zemlje\u2026 Za razliku od lopate, badilj ima nao\u0161tren kovinski dio koji je slu\u017eio isklju\u010divo za jende\u010denje. Dio zemlje koji bi se o\u0161tricom badilja zasjekao i izbacio iz jendeka nazivao se lotom. Uz badilj je kao pomo\u0107no oru\u0111e slu\u017eila motika.<\/p>\n Tehni\u010dki napredak uvelike je olak\u0161ao \u017eivot ljudi iz donjoneretvanske nizine. Umjesto badiljem jende\u010denje se danas obavlja suvremenim strojevima, jaru\u017ealima, pa su jendeci znatno \u0161iri i dublji, a \u017eivotni vijek neretvanskih trudbenika uvelike se produ\u017eio. Nestalo je jende\u010dara, ostaje samo sje\u0107anje na njih i njihov mukotrpan \u017eivot, te rad kojim su nam ostavili u naslije\u0111e svu ljepotu koju u\u017eivamo, uz obvezu da je o\u010duvamo za na\u0161e nasljednike. Jende\u010dari, na \u017ealost, nikada nisu dobili zaslu\u017eeno priznanje za svoj rad, pa im je\u00a0Vinko Medak<\/strong>\u00a0napisao jednu lijepu pjesmu:<\/p>\n Jende\u010dari<\/strong><\/p>\n Spominju se \u010desto ribari, mornari,<\/p>\n ali vrlo ritko stari jende\u010dari.<\/p>\n <\/p>\n Nabrekle mi\u0161ice, lote samo lete:<\/p>\n \u201eBr\u017ee, br\u017ee, Mate, osi\u0107 \u0107u ti pete!\u201c<\/p>\n Pijavice grizu, bose noge gaze,<\/p>\n A komari bodu le\u0111a i obraze.<\/p>\n <\/p>\n Jendek sve je dublji,<\/p>\n I\u0111e ko po \u0161pagu;<\/p>\n \u201eNemoj podlokavat,<\/p>\n sve \u0107e oti\u0107 k vragu!\u201c<\/p>\n <\/p>\n Badilj do badilja, ko \u0107e da ji broji,<\/p>\n tako sve dok jendek s jarugom se spoji.<\/p>\n Mara ru\u010dak nosi u bronzinu plavu;<\/p>\n \u201ePazi, ne obaraj, razbit \u0107e\u0161 mi glavu!\u201c<\/p>\n <\/p>\n Zvizdan pr\u017ei, \u017ee\u017ee, u lad bi\u017eat triba,<\/p>\n ne more\u0161 pripoznat \u010dovika od gliba.<\/p>\n Tako cilog dana, mo\u017eda niste znali,<\/p>\n sve dok svitnjak svoju \u0161teriku zapali.<\/p>\n <\/p>\n Spominju se \u010desto ribari, mornari,<\/p>\n ali vrlo ritko tvrdi jende\u010dari.<\/p>\n Sve u svoje vrime, \u0161to bi stari rekli,<\/p>\n samo nek se znade oklen smo potekli.<\/p>\n Jerko \u0160unji\u0107: \u201eNisam imao ni 18 godina kada sam prvi put jende\u010dio\u201c<\/strong><\/p>\n Jerko \u0160unji\u0107 iz Rogotina danas ima 75 godina. Jedan je od ljudi koji je sudjelovao u stvaranju stotina kilometara jendeka i jaruga, u izbacivanju badiljem stotina tisu\u0107a \u201ekubika\u201c zemlje, a po\u010deo je prije punoljetnosti. On pripada zadnjim generacijama jende\u010dara, kada su se, ipak, koristile \u010dizme. Cijelu \u201ekarijeru\u201c koristio je isti badilj i motiku, kojom je \u010distio zemlju i uklanjao eventualnu vodu prije po\u010detka jende\u010denja. \u010cuva ih i danas. \u201eDa, bilo je te\u0161ko, ali bilo je lijepih trenutaka i zajedni\u010dkih dru\u017eenja. To me je privla\u010dilo, nisam imao toliku potrebu jedne\u010diti, ali mi \u201e\u0111ava nije da mira\u201c. Dnevnice nisam napla\u0107ivao, primjenjivali smo princip \u201erebro za rebro\u201c, ljudi u kojih sam jende\u010dio vra\u0107ali su mi dnevnice na mojoj zemlji\u201c, ka\u017ee Jerko i podsje\u0107a da je to bilo vrijeme gladi.<\/p>\n \u201e\u010cesto smo bili gladni, a obi\u010daj je bio da se nakon obavljenog posla pripremi ovan na le\u0161o. Nosili smo hranu i ku\u0107i. Takva su bila vremena. Kasnije su se pojavili bageri, nije vi\u0161e bilo potrebe za jedne\u010darima. No, ni bageri nisu mogli do\u0107i svugdje, pa se, s vremena na vrijeme, ipak jedne\u010dilo. Ja sam to radio zadnju put prije petnaestak godina\u201c, zaklju\u010dio je Jerko.<\/p>\n Pi\u0161e: Ante \u0160unji\u0107 \/ Rogotin.hr<\/a> Mukotrpan i rijetko te\u017eak posao, na granici ljudske izdr\u017eljivosti, posve svojstven Donjem Poneretvlju, jedini posao koji neretvanske \u017eene nisu radile. Jende\u010denje! Postupak kojim se mo\u010dvarno ili plavljeno zemlji\u0161te pretvaralo u plodne njive i oranice, prijeko potrebne neretvanskome \u010dovjeku za puko pre\u017eivljavanje. Na\u010din \u017eivota neretvanskoga seljaka bio je toliko tegoban da se, kako je ustvrdio\u00a0Vinko Medak\u00a0iz […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":172711,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[283,71],"tags":[420,13568,13567],"class_list":{"0":"post-172709","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-a","8":"category-svega-po-malo","9":"tag-dolina-neretve","10":"tag-jendecenje","11":"tag-jendeci"},"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/dolina-neretve-s-trna220625.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/gradina_glavice_dolina_panorama_8.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/rogotin-trovro-krizniput-11-1.jpg\")
<\/p>\n
\n\u201eNisam imao ni 18 godina kada sam prvi put jende\u010dio, bilo je to na podru\u010dju Lisne. Nije me nitko u\u010dio, gledao sam kako to rade stariji, iskusniji jende\u010dari i, kada sam procijenio da mogu, sam sam se ponudio. Ostavio sam dobar dojam, jer su me stariji pitali: Mali, \u010diji si ti?\u201c Od tada su me stalno zvali. Radio sam sa pokojnim\u00a0Vlatkom \u0160unji\u0107em<\/strong>. Ne znam ni sam koliko puta i gdje sam sve jende\u010dio. Bilo je te\u0161ko, nekada se zemlja izbacivala i do tri metra visine. Nemogu\u0107e je re\u0107i je li bilo te\u017ee raditi po studeni ili vru\u0107ini. Jednom smo na predjelu Ribara morali razbijati mraz kako bi mogli raditi. S druge strane, iako se ljeti rijetko jende\u010dilo, bilo je i takvih situacija u kojima sam sudjelovao. Vru\u0107ine su bile neizdr\u017eive, pili smo enormne koli\u010dine vode. Vino nismo smjeli da se ne napijemo. Ali, zato bi se, nakon obavljenog posla, znali opustiti i zabaviti. Uz vino\u201c, prisje\u0107a se Jerko.<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/jerko-sunjic-jendecenje-800x590.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/gradina_glavice_dolina_panorama_16.jpg\")
<\/p>\n
\nFoto: Mario Talaji\u0107 \/ Rogotin.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"