{"id":175990,"date":"2026-06-23T12:53:48","date_gmt":"2026-06-23T10:53:48","guid":{"rendered":"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/?p=175990"},"modified":"2026-06-23T12:53:48","modified_gmt":"2026-06-23T10:53:48","slug":"hpd-gledavac-osvojio-triglav-cetiri-dana-planinarske-avanture-u-sloveniji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/hpd-gledavac-osvojio-triglav-cetiri-dana-planinarske-avanture-u-sloveniji\/","title":{"rendered":"HPD Gledavac osvojio Triglav: \u010detiri dana planinarske avanture u Sloveniji"},"content":{"rendered":"

\u010clanovi HPD- Gledavac iz Metkovi\u0107a su se uputili 18. lipnja u Sloveniju u osvajanje<\/em> najvi\u0161ega vrhau Sloveniji i Julijskih Alpa \u2013 Triglava (visok je 2864 metra). Darija Jeramaz o tome je napisala zanimljiv, kratki putopis:<\/p>\n

Dobila sam te\u017eak zadatak \u2013 opisati putovanje \u010dlanova HPD-a Gledavac u Sloveniju i njihov uspon na Triglav. Pisanje nije problem, takvi me zadaci \u010desto zapadnu. Problem je u tome \u0161to se ja na Triglav nisam penjala, a moram ga opisati.<\/em><\/p>\n

Zaklju\u010dila sam da bih s ozlije\u0111enim koljenom usporavala grupu i mo\u017eda dodatno pogor\u0161ala stanje, osobito pri silasku. Zato sam odustala od uspona i umjesto toga u\u017eivala u obilasku prekrasnog Bleda. Istodobno sam s velikim zanimanjem pratila svaku objavu i fotografiju u zajedni\u010dkoj WhatsApp grupi.<\/em><\/p>\n

Krenuli smo prema Sloveniji u \u010detvrtak, 18. lipnja<\/strong>, usput prikupljaju\u0107i na\u0161e \u010dlanove i pridru\u017eene planinare iz drugih dru\u0161tava. Du\u017eu pauzu za ru\u010dak napravili smo kod Vrbovskog, gdje smo obi\u0161li prekrasni kanjon Kama\u010dnik<\/strong>. Poslijepodne smo stigli u smje\u0161taj pokraj Bleda. Sve je bilo besprijekorno ure\u0111eno \u2013 ku\u0107e, vrtovi i bujno zelenilo. \u0160arenilo cvije\u0107a bilo je pravo osvje\u017eenje za o\u010di. Ipak, i ovdje su nas do\u010dekale visoke temperature i velika vlaga u zraku. Nakon kratkog popodnevnog pljuska, koji je o\u010dito uobi\u010dajen za ovo podru\u010dje, pro\u0161etali smo do jezera. Sve je izgledalo kao s razglednice. Ve\u010der smo zavr\u0161ili ranijim odlaskom na po\u010dinak jer su planinare \u010dekala dva zahtjevna dana.<\/em><\/p>\n

Uspon na Triglav<\/strong> zapo\u010deo je oko \u0161est sati ujutro s Pokljuke, stazom koja vodi preko Vodnikova doma do Kredarice, gdje je bilo predvi\u0111eno no\u0107enje. Ve\u0107 poslijepodne po\u010dele su pristizati prve fotografije. Uspon je bio dug i naporan, mjestimice vrlo strm, no uz kra\u0107e i du\u017ee odmore svi su uspje\u0161no stigli do odredi\u0161ta.<\/em><\/p>\n

Na Kredarici su zatekli velik broj mladih planinara, dok je na\u0161a grupa po prosjeku godina bila me\u0111u najstarijima. Dom je dobro opremljen, ali vode nema ni za osnovnu higijenu pa se sve mora kupovati. Pred sobom su gledali impresivnu kamenu masu Triglava i pitali se kako \u0107e je sutra savladati. Zoran nije mogao odoljeti pa se na vrh popeo ve\u0107 istoga dana.<\/em><\/p>\n

Sljede\u0107e jutro osvanulo je vedro i lijepo. Krenulo se rano jer je na stazi bilo mnogo ljudi. Za razliku od klasi\u010dnih ferrata, ovdje je bilo dosta mimoila\u017eenja pa je napredovanje bilo sporije. Na grebenu izme\u0111u Malog i Velikog Triglava nije bilo vjetra te su, korak po korak, svi stigli do vrha<\/strong>.<\/em><\/p>\n

Triglav je osvojen.<\/strong><\/em><\/p>\n

Fotografije su pristizale jedna za drugom. Zbog gu\u017eve nije bilo mogu\u0107e zajedni\u010dko fotografiranje cijele grupe na vrhu pa su se planinari fotografirali u manjim skupinama. Promatraju\u0107i njihove objave, pomalo mi je bilo \u017eao \u0161to nisam bila s njima. No znala sam da je uspon tek pola posla. Slijedio je silazak, koji je \u010desto te\u017ei i opasniji jer su noge ve\u0107 umorne, a koncentracija slabija.<\/em><\/p>\n

Nakon povratka do Kredarice i kra\u0107eg odmora, planinari su uzeli ruksake i nastavili spu\u0161tanje prema Pokljuki, gdje su bili parkirani kombiji.<\/em><\/p>\n

U me\u0111uvremenu sam stigla u na\u0161 sljede\u0107i zajedni\u010dki smje\u0161taj u Lescu, nedaleko od Bleda, i \u010dekala njihov povratak. U Lescu je po\u010dela oluja, a nebo prema Triglavu prekrili su tamni oblaci. Zabrinuto sam ih poku\u0161avala nazvati, no nitko se nije javljao. Znala sam da na pojedinim dijelovima staze nema signala pa sam nastojala ostati strpljiva.<\/em><\/p>\n

Tada se javila Dijana. Rekla je da pada ki\u0161a, da je staza mokra i skliska te da napreduju vrlo sporo. Nedugo zatim na WhatsAppu se pojavila fotografija noge u gipsu.<\/em><\/p>\n

Na\u0161a mla\u0111a i spretna planinarka, koja je cijelim putem pazila na druge i pomagala im, zaboravila je paziti na sebe. Proklizala je na siparu i slomila nogu<\/strong>. Sre\u0107om, prijelom nije bio te\u017eak i nije zahtijevao operaciju. Stavljen joj je gips, a pritom joj se ostvarila i dugogodi\u0161nja \u017eelja \u2013 vo\u017enja helikopterom u pratnji pripadnika Gorske re\u0161evalne zveze Slovenije<\/strong>.<\/em><\/p>\n

Ostatak grupe stigao je uve\u010der umoran i potresen doga\u0111ajem. Sre\u0107om, u blizini se nalazio odli\u010dan meksi\u010dki restoran pa se raspolo\u017eenje nakon ve\u010dere i nekoliko koktela ipak popravilo.<\/em><\/p>\n

Sutradan nas je \u010dekao opu\u0161teniji program \u2013 obilazak doline rijeke So\u010de<\/strong>, slapa Kozjak<\/strong> kod Kobarida i Tolminskih korita<\/strong>. Te\u0161ko je zamisliti da su se upravo u tom prekrasnom krajoliku tijekom Prvog svjetskog rata vodile jedne od naj\u017ee\u0161\u0107ih bitaka izme\u0111u Italije i Austro-Ugarske. U bitkama na So\u010di poginulo je, ranjeno ili zarobljeno vi\u0161e od milijun vojnika. Danas se ondje nalaze brojni rovovi, groblja i muzeji, no mi smo odlu\u010dili vrijeme posvetiti prirodnim ljepotama.<\/em><\/p>\n

Nakon no\u0107enja u slikovitom mjestu Most na So\u010di<\/strong>, uslijedio je povratak ku\u0107i, uz zajedni\u010dki dogovor da se jednoga dana vratimo na So\u010du i oku\u0161amo u raftingu.<\/em><\/p>\n