\u010cim sam do\u0161la doma na godi\u0161nji, rekli su mi da je umro Muto.
\nDvije misli, istovremene.
\nPrva: Nemogu\u0107e!
\nDruga: Zar nije on ve\u0107 davno umro?<\/p>\n
Ka\u017eu pametni ljudi da se nikad ne mo\u017ee\u0161 vratiti ku\u0107i. Ako je ku\u0107a na Neretvi, kao \u0161to jest, prigodno je dodati i da nikad ne mo\u017ee\u0161 zagaziti u istu rijeku. I obje su izreke verzije iste ideje: mijena je jedino \u0161to je stalno.<\/p>\n
Na samom dnu Klade, uz Staru Neretvu prema izlazu na magistralu, pi\u0161e da Hajduk \u017eivi vje\u010dno. A odmah nakon Hajduka, mislila sam, Muto. Jer stvarno ima vje\u010dnost da je stupao mojom ulicom i mahao didu Nik\u0161i i babi Ani. Oni su, godi\u0161te \u201922 i \u201925, Mutu znali vjerojatno dobar dio \u017eivota. Znali su ga i moji roditelji, vezan je uz moja vlastita najranija sje\u0107anja, a za Mutu znaju i moja sada tinejd\u017eerska djeca, ro\u0111ena u Zagrebu, praznici na Kladi.<\/p>\n
Doznala sam tek ovaj tjedan, s osmrtnice, da se Muto zvao Ante, i da je godi\u0161te ’33. Taj mi je podatak malo poremetio mit, jer mitovima se obi\u010dno ne zna godina ro\u0111enja, kao ni godina smrti, iz jednostavnog razloga \u0161to mitska bi\u0107a ne umiru. Osim, eventualno, kad se uru\u0161i svijet u kojem su obitavali. Kad se sjetim Mute, vidim ga kako ide ulicom koja vi\u0161e ne postoji, pozdravlja ljude koji nisu \u017eivi, nosi trstine kakve se vi\u0161e ne prave i ide loviti ribu tamo gdje vi\u0161e nema vode.<\/p>\n
Flashback u osamdesete: da sam se ne\u010dega pla\u0161ila kao mala, vjerojatno bih se pla\u0161ila tog \u010dudnog ribo- i \u017eabolovca. Ali Muto mi je izazivao samo malu nelagodu, i veliku znati\u017eelju, jer nisam razumjela njegov na\u010din komunikacije.<\/p>\n
Tako se to danas lijepo ka\u017ee.<\/p>\n
U vremenu kad sam ja odrastala, a vjerojatno i ve\u0107ina vas, rije\u010d za takvu komunikaciju bila je \u2013 mutav. I nije bila pogrdna, \u010dini mi se, vi\u0161e opisna \u2013 mutav je onaj tko je nijem, tko nema sposobnost govora. Mo\u017eda nam je to o\u010digledno, ali moj je jedanaestogodi\u0161nji sin, na primjer, mislio da je nadimak Muto skra\u0107enica od prezimena Mutibari\u0107, jer, \u0161to drugo?<\/p>\n
– Ne, to je od \u201emutav\u201c. Brkovi, kapa, kabanica, specifi\u010dan korak \u2013 lijeva pa desna, istovremeno se vuku i stupaju, zgrbljeni dugonja, kesa u ruci. Kad sam prvi put \u010ditala \u0161egrta Hlapi\u0107a i zami\u0161ljala likove, Crni \u010dovjek bio mi je isti Muto.<\/p>\n Nekad, u mra\u010dnim osamdesetima, dok jo\u0161 nije izmi\u0161ljeno mentalno zdravlje i helikopter-roditeljstvo, svi su vjerovali da se djeca trebaju ne\u010dega bojati. Ovdje u mo\u010dvari blizu mora, tradicija stra\u0161ila je bogata \u2013 i danas se pitam kako je mogu\u0107e da je od svih gavana i d\u017eina, orba, \u0161tringi i vukodlaka, i jedan nijemi \u010dovjek postao stra\u0161ilo za djecu. Pri tome stra\u0161ilo upotrebljavam kao rije\u010d iz po\u0161tovanja \u2013 ono ne\u0161to \u0161to je toliko misteriozno i impozantno da izaziva zazor, i strah.<\/p>\n Mora\u0161 i\u0107i spavat, sad Muto kre\u0107e iz blinje.<\/em> Ili u blinju? Tko \u0107e ga znati, kre\u0107e nekamo.<\/p>\n Blinju nikad nisam morala obja\u0161njavati, jer mjesto je sporedan lik u ovoj pri\u010di.<\/p>\n Ili nije? Jer dok razmi\u0161ljam o \u017eabolovcu sa Stare Neretve, mislim i kolika je lutrija roditi se na odre\u0111enom mjestu, a jo\u0161 vi\u0161e u odre\u0111eno vrijeme. To nekad, davno, ali ne i ba\u0161 jako davno, bila su vremena slo\u017eenih i te\u0161kih \u017eivota, ali pojednostavljenih ljudi.<\/p>\n Muto je bio mutav, i to je bilo ono najva\u017enije o njemu.<\/p>\n Bio je veliki filmofil, stalno u kinu, red 1., sjedalo 1. \u010cula sam i da je znao specifi\u010dno komentirati, tako se pristojno ka\u017ee. Ljudi su se znali rugati, ali ljudi se rugaju iz sporta, ne mora ruganje biti znak neljubavi. Kao ni stra\u0161enje, uostalom.<\/p>\n Znam da u knji\u017eevnosti, iz koje sam najvi\u0161e nau\u010dila o \u017eivotu, nema puno nijemih likova i pripovjeda\u010da, i redovito su simboli otpora, traume, izolacije. Kad ti je oduzet glas, tvoje pri\u010de drugi pri\u010daju. A ne znaju ni\u0161ta o tebi, kao \u0161to ni ja ne znam o Muti, samo o svome sje\u0107anju na njega, koje se iz nekog razloga utisnulo dublje od mnogih drugih sje\u0107anja.<\/p>\n Ve\u0107 danima razmi\u0161ljam o pri\u010dama koje ostanu neispri\u010dane. Kamo idu? Ako se vra\u0107aju tamo odakle su potekle, u kojem to obliku? Ovdje ima dovoljno trske i \u0161a\u0161a, pti\u010djih gnijezda, poroznog kamena i nepredvidive vode da mogu birati gdje \u0107e kunjati, barem stotinu godina.<\/p>\n Smrti su cijeli \u017eivot oko nas, ali \u0161to smo stariji, bolje ih vidimo. Tuge, koliko god velike, pro\u0111u, a oni koji ostaju ipak moraju jesti, piti, mo\u017eda se i smijati, a u svakom slu\u010daju \u017eivjeti. \u017divot preuzme, i na kraju zaboravi\u0161. Malo me u zadnje, moje starije vrijeme, mu\u010de svi odlasci bez opipljiva traga. Zato Muti \u2013 gospodinu Anti – ostavljam ovo slovo. Bude li ga netko iz neke vremenske kapsule guglao, da ga na\u0111e ovdje.<\/p>\n I mislim da nakon Ivana Slamniga i Stojana Vu\u010di\u010devi\u0107a, legendarne babe Ive i Obrada Glu\u0161\u010devi\u0107a, i Ante Ivanovi\u0107 Muto treba dobiti svoju metkovsku siluetu. Sliku koja govori, svima koji zastanu malo poslu\u0161ati, i spomenik svim neispri\u010danim pri\u010dama. Negdje u Ulici Stanka Marevi\u0107a, izme\u0111u prodavnice i broja 33.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u010cim sam do\u0161la doma na godi\u0161nji, rekli su mi da je umro Muto. Dvije misli, istovremene. Prva: Nemogu\u0107e! Druga: Zar nije on ve\u0107 davno umro? Ka\u017eu pametni ljudi da se nikad ne mo\u017ee\u0161 vratiti ku\u0107i. Ako je ku\u0107a na Neretvi, kao \u0161to jest, prigodno je dodati i da nikad ne mo\u017ee\u0161 zagaziti u istu rijeku. […]<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":177372,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[296,71],"tags":[4988,13878],"class_list":{"0":"post-177371","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-ab","8":"category-svega-po-malo","9":"tag-anda-bukvic","10":"tag-ante-ivanovic-muto"},"yoast_head":"\n
\n– A \u0161to ti zna\u010di?
\nObjasnim. – Ahaa, pa \u0161to ne ka\u017ee\u0161, zna\u010di bio je mjut<\/em>.<\/p>\n