Kada dijete krene u \u0161kolu, roditeljska pomo\u0107 je neizbje\u017ena. Treba objasniti zadatak, pomo\u0107i organizirati vrijeme, podsjetiti na obaveze. No problem nastaje kada roditelj po\u010dne raditi ono \u0161to dijete ve\u0107 mo\u017ee samo.<\/p>\n
U razgovoru za podcast \u201eRastu\u0107i s djecom\u201c<\/strong>, u\u010diteljica i majka troje djece \u0110ur\u0111ica \u010coti\u0107<\/strong> roditeljsku ulogu uspore\u0111uje s pomo\u0107nim kota\u010dima na biciklu. Potrebni su dok dijete ne nau\u010di odr\u017eavati ravnote\u017eu, ali ih u jednom trenutku treba skinuti. \u201eAko \u0107e se dijete cijeli \u017eivot voziti s pomo\u0107nim kota\u010dima, tu ravnote\u017eu uspostaviti ne\u0107e nikad\u201c, ka\u017ee.<\/p>\n Ista je stvar i sa \u0161kolom. U po\u010detku roditelj treba biti uz dijete, ali postupno mu treba prepu\u0161tati ono \u0161to mo\u017ee napraviti samo. Cilj nije da dijete nikada ne tra\u017ei pomo\u0107, nego da s vremenom zna kada i kako je zatra\u017eiti.<\/p>\n \u0160to kada dijete ka\u017ee \u201ene mogu\u201d?<\/strong><\/p>\n Roditelji tu \u010desto posegnu za kritikama i etiketama poput \u201elijen si\u201d ili \u201eneodgovoran si\u201d. No iza dje\u010djeg \u201ene mogu\u201d \u010desto se krije nesigurnost \u2013 dijete ne zna odakle po\u010deti ili mu se gradivo \u010dini prevelikim.<\/p>\n Umjesto pritiska, zadatak treba razbiti na manje dijelove. Kada dijete napravi prvi korak i vidi da mo\u017ee, smanjuje se otpor, a tada se pojavljuje i motivacija. \u201eMotivaciju pokre\u0107e akcija\u201c, obja\u0161njava \u010coti\u0107.<\/p>\n Dobra ocjena kao medvje\u0111a usluga?<\/strong><\/p>\n Poseban problem nastaje kada roditelj spa\u0161ava dijete uo\u010di ispita. Ako se sve ostavi za posljednji dan, roditelj mo\u017ee sjesti s djetetom, napraviti mu bilje\u0161ke i poku\u0161ati u nekoliko sati nadoknaditi propu\u0161teno. Mo\u017eda \u0107e rezultat biti dobra ocjena, ali dugoro\u010dno dijete u\u010di ne\u0161to drugo \u2013 da \u0107e netko drugi usko\u010diti kada ono ne odradi svoju obavezu.<\/p>\n \u201eMi smo dobili jednu dobru ocjenu, a dugoro\u010dno smo si napravili \u0161tetu\u201c, ka\u017ee \u010coti\u0107.<\/p>\n Ocjena nije vrijednost djeteta<\/strong><\/p>\n Jo\u0161 je ve\u0107i problem kada \u0161kolski uspjeh postane mjerilo vrijednosti djeteta, ali i roditeljstva. \u010coti\u0107 upozorava da smo do\u0161li do toga da ocjenu ponekad do\u017eivljavamo kao presudu: \u201eJe li ono dobro dijete ili lo\u0161e dijete?\u201d<\/p>\n Zato roditeljska o\u010dekivanja ne bi trebala biti usmjerena samo na rezultat, nego na trud, radne navike i odgovornost.<\/p>\n Uloga roditelja nije ukloniti svaku prepreku na \u0161kolskom putu, nego pomo\u0107i djetetu da ih postupno nau\u010di savladavati samo. Ponekad je najte\u017ei dio upravo znati kada pomo\u0107i, a kada se \u2013 korak po korak \u2013 maknuti.<\/p>\n O tome koliko roditelji trebaju biti uklju\u010deni u \u0161kolovanje djece, kako razvijati samostalnost i motivaciju te za\u0161to dobra ocjena ponekad mo\u017ee skrivati lo\u0161u roditeljsku odluku, razgovarala sam s \u0110ur\u0111icom \u010coti\u0107<\/strong> u novoj epizodi podcasta \u201eRastu\u0107i s djecom\u201c.<\/p>\n