Da \u010duda i dalje postoje, suprotnim filozofskim postavkama Ivane Banfi\u0107a i Dina Merlina unato\u010d, uvjerih se tijekom posljednjega boravka u Metkovi\u0107u. Popodne na Veliki petak, dok sam se skitao negdje po neretvanskome priobalju, zabljesnula mi je zvonjelica (koja je ina\u010de uglavnom namje\u0161tena da ne ci\u010di niti galami). Zablesih se u nju i ugledah poznat broj (ina\u010de mi je oko moje finsko toliko staro da mi ne pi\u0161e ni pozivateljevo ime). \u201eAlo, Domo? I\u0111e\u0161 na procesiju?\u201c Upit naizgled posve bezazlen, ali ako imate u vidu da se pozivatelj barem dvadeset godina nije popeo do Svetoga Ilije u Velikome tjednu, dobijete posve novu perspektivu. \u201eDomo, pazi da ti zvonik ne padne po glavi\u201c, u znak se potpore za\u010du drugi glas pun vjere u obra\u0107enje svojega supruga. \u201eA \u0161ta bi onda tribalo pas na glavu onin pustin lupe\u017eima koji se motaju oko crkve? A i ti \u0107e\u0161 s nama, pa \u0107e pas i na tebe ako bude padat!\u201c, skru\u0161ten \u0107e gre\u0161nik \u010dije srce gorko cvili, a ne bi da pogine. Sre\u0107om, \u0107a\u0107a je Marin zavr\u0161io Rudarsko-geolo\u0161ko-naftni fakultet i jo\u0161 \u010duva rudarsku kacigu s baterijom. Metni je na tikvu i kreni! (E, jesam vas, pa nisu ma\u0161kare!) Uz prijatelja i suprugu mu pridru\u017eili su nam se i gosti iz Federacije, to\u010dnije iz Fojnice, koji su zurili u \u017dudije kao Medo u novi zapisnik, a u \u0160imuna kao Jozo Bre\u010di\u0107 u bjanko \u010dek. Kako nam se nije dalo obja\u0161njavati \u0161to su \u017dudije, rekosmo da su Rimljani, \u0161to \u0107e se na koncu pokazati va\u017enim. U skru\u0161enome nas je mimohodu (budimo iskreni \u2013 u razgovoru) neprestano ometao u\u017eivljen pjeva\u010d kojemu smo poku\u0161avali umaknuti na sve mogu\u0107e na\u010dine, no nije i\u0161lo. \u201eKako god bi\u017ea, uvik san blizu zvu\u010dnika!\u201c \u201e\u0160ta ronza\u0161, vidi\u0161 da lipo piva?\u201c, uklju\u010di se i supruga u raspravu. \u201eAj ga pitaj di je botun na koji se smanjiva?\u201c Od zvu\u010dnika na kraju pobjegosmo u Havanu (ne na Kubu, nego u kafi\u0107). Dok smo mi tako sa\u017eimali dojmove sretni da nam ni piljak nije pao na glavu, malahni me gost iz Fojnice upita: \u201eA \u0161ta bude s Rimljanima na kraju?\u201c \u201eDo\u0111e Asteriks, pa ih sve potaraca!\u201c, odgovorih malcu koji po\u010de nagovarati mater da ga sutra povede na pono\u0107ku.<\/p>\n
Nekad vas i jedan kratak razgovor s vlastitim sugra\u0111aninom potakne na to se po\u010dnete baviti nekom temom. Kako sam Ivici Brnasu Fudi odavno obe\u0107ao da \u0107u se pozabaviti i Brnasima, na to me je, na njemu svojstven i uvjerljiv na\u010din (<\/span>Ako vi\u0161e s tim ne po\u010dne\u0161, nek ti \u0107a\u0107a po\u010dne kupovat lumine. Sri\u0107a \u0107e ti dogorit za tren!<\/span><\/i>), podsjetio jo\u0161 lani. Na\u017ealost, mene \u010desto obveze odvuku na posve druge kolosijeke, no duhovita primjedba koju je tada iznio (vidi kako travke protuzaboravke, \u0161tono bi se reklo na lo\u0161emu latinskom antisklerini, ipak djeluju) bila je posve pogo\u0111ena. Naime, za Brnase se op\u0107enito zna da su isprva stanovali u Vidu. Don Radovan Jerkovi\u0107 navodi predaju po kojoj su Brnasi u Vid do\u0161li iz Zagvozda polovicom XIX. stolje\u0107a, no podatak iz mleta\u010dkoga katastra iz 1704. i jo\u0161 jedan iz vidonjskih matica pokazuju da nije ba\u0161 tako. U me\u0111uvremenu sam, rade\u0107i na \u010dlanku o opuzenskim prezimenima za monografiju u povodu 300. obljetnice opuzenske \u017eupe i popisuju\u0107i toponime s Br\u0161tanice, doznao i neke podatke s Pelje\u0161ca koji su me nagnali da se pozabavim Fudinom mi\u0161lju o tome kako u Metkovi\u0107u postoje rodovi koji su stariji od Metkovi\u0107a. Budu\u0107i da je ta misao op\u0107eneretvanska, u\u010dinit \u0107emo stoga kratki <\/span>intermezzo <\/span><\/i>prije nego \u0161to nastavimo pri\u010du o Brnasima.<\/span><\/p>\n O neretvanskoj povijesti tijekom osmanlijske okupacije znamo veoma malo i tek posredno. Jedino \u0161to je sigurno jest \u010dinjenica da Neretva za razliku od Bosne nije \u0161aptom pala. Kako je utvrda Ko\u0161 u OPuzenu pod osmanlijsku vlast pala ne\u0161to kasnije (1490.) od Kleka, posadnici su te utvrde oplja\u010dkali 1487. sa Skradinjanima carinarnicu u Kleku, a primorski su Ka\u010di\u0107i istodobno napadali Osmanlije na U\u0161\u0107u. Da se Neretvani nikako nisu mogli pomiriti s \u010dinjenicom da su potpali pod nekr\u0161\u0107ansku vlast, svjedo\u010di i \u010dinjenica da su, nakon \u0161to su naseljeni u Osobjavu na Pelje\u0161cu, desetlje\u0107ima plja\u010dkali mrske neprijatelje ostav\u0161i u dosluhu ponajprije sa Slivanjcima koji nisu izbjegli. \u0160tovi\u0161e, \u010dak se i jedan ogranak Neretvana i Hercegovaca, koji je preseljen u Apuliju, svako malo vra\u0107ao u rodni kraj \u017eare\u0107i i pale\u0107i sve pred sobom te zatim bje\u017ee\u0107i s plijenom ispred zapjenjenih Osmanlija, koji su slabije lancali, a bolje timunili (a i nije lako <\/span>lancat<\/span><\/i> na otvorenome moru), te \u010dine\u0107i velike pote\u0161ko\u0107e Dubrov\u010danima koji su, kurve kakve ve\u0107 jesu (na doma\u0107emu smo terenu, pa mo\u017eemo i malo otvorenije razgovarati; ako <\/span>Vragu\u017eele<\/span><\/i> hvali Dubrov\u010danin, moj poluimenjak i poluzemljak po podrijetlu, njemu je otac Popovac, a meni praprapraprapra\u0111ed, Bo\u017eidar Domagoj Buri\u0107, ne moram ja), sura\u0111ivali i s jednima i drugima, jo\u0161 oko 1463. po\u010deli napu\u0161tati Gabelu i postupno dovoditi njezino stanovni\u0161tvu na \u0161umovito podru\u010dje nedaleko od tada\u0161njega naselja Stinjiva. Kako se na\u0161a \u010deljad brzo snalazi, po\u010dela je bespravno (\u0161to dotad nije bilo zabilje\u017eeno u dubrova\u010dkoj povijesti) graditi ku\u0107e te je oko 1500. dubrova\u010dki senat poslao Jakova Getaldi\u0107a da uvede reda. Toliko je bio uspje\u0161an da su Neretvani jo\u0161 barem pedesetak godina \u010dinili Dubrov\u010danima spa\u010dke: prvo su u suradnji s uskocima krali tursku stoku i prodirali sve do Popova, a na koncu su, u skladu s gusarskom tradicijom, po\u010deli napadati \u010dak i dubrova\u010dke la\u0111e i svoje susjede Janjinare, \u0161tovi\u0161e, stradali su i stanovnici podru\u010dja oko Bistrine te \u010dak Cavtat. Jedan se od usko\u010dkih vo\u0111a (\u201eprevrtljiv, nepouzdan i \u017eeljan lakog \u0107ara\u201c) nezadovoljan plijenom iz prevrnutih krpatura siroma\u0161nih Popovaca udru\u017eio s Osmanlijama i po njihovu nalogu napao 1540. tada mleta\u010dku Jelsu. Prezime je toga usko\u010dkog vojvode bilo Pavli\u0107, a kako pouzdano znamo tek da nije bio Senjanin i da se udru\u017eio sa skupinom iz Osobjave, mogli bismo pretpostaviti da je iz Vida. \u010cini se da su Dubrov\u010dani rije\u0161ili problem s neretvanskim nemirnim dusima upravo oko 1540. Po predaji su to u\u010dinili namamiv\u0161i puk na okupljanje u Stonu te su na Mutnome Dolu (u dana\u0161njim Putnikovi\u0107ima) pobili velik dio najratobornijih, a ostale raselili po Stonskome polju. Po povijesnim se podatcima \u010dini da je 1540. jedna dubrova\u010dka vojna postrojba uistinu razorila ve\u0107i dio Osobjave, \u0161to je bio znak Neretvanima da se donekle primire. Jo\u0161 se 1553. raspravljalo o vezama Osobjavaca i uskoka, a do konca se XVI. stolje\u0107a stanje primirilo. Komu je bilo do ratovanja, oti\u0161ao je dalje ili su ga Dubrov\u010dani poslali na hla\u0111enje u solanu, a ostali su se primirili i sa susjedima umjesto \u201eZapalit \u0107u pola grada\u201c po\u010deli pjevati \u201eSveti Roko, \u010duvaj na\u0161u valu\u201c. Dakako, to je dubrova\u010dka strana pri\u010de, a \u010dinjenica da su se usko\u010dki upadi nastavili sve do konca osmanlijske okupacije krajem XVII. stolje\u0107a te da su Janjinari i dalje morali posebno paziti na stoku pokazuje da su se Neretvani od Dubrov\u010dana nau\u010dili diplomaciji \u2013 kad u\u010dini\u0161 \u0161kerac, ne hvali se okolo time ili, \u0161to bi rekao moj prijatelj Ton\u0107i Ivankovi\u0107, \u201e\u0160uti, ne izdaji!\u201c<\/span><\/p>\n Me\u0111u najstarijim rodovima iz Osobjave barem bi dva mogla potjecati iz Nerevanske krajine: \u0160padi\u0107i i Vrnjasovi\u0107i. \u0160padi\u0107i (< <\/span>\u0161pada<\/span><\/i> ‘ma\u010d’ < tal. <\/span>spada<\/span><\/i>) se u Osobjavi spominju od 1644., \u00a0a da su mo\u017eda Neretvani, najvje\u0161\u0107uju toponim <\/span>\u0160padnji greb<\/span><\/i> na Br\u0161tanici i podatak da se u Opuzenu 1702. me\u0111u mleta\u010dkim nadarenicima spominje i jedan \u0160padi\u0107. Godine 1644. u Osobjavi se prvi put spominju i Vranjas(ovi\u0107)i (danas Vrnjasi), koji bi se mo\u017eda mogli povezati s na\u0161im Brnasima. Kako? Godine 1704. u Metkovi\u0107u se kao mleta\u010dki nadarenik spominje Stojan Brnasovi\u0107, a 1733. u Trnovu se u opuzenskoj \u017eupi spominje Kri\u017ean, sin Bo\u017ee Vrnjasovi\u0107a iz Metkovi\u0107a. Budu\u0107i da su se <\/span>b <\/span><\/i>i <\/span>v <\/span><\/i>jo\u0161 od starih Grka mije\u0161ali (usp. kr\u0161\u0107anska imena Bitoje\/Vitoje, Abram\/Avram), nije nemogu\u0107e pretpostaviti da su Stojan Brnasovi\u0107 i Bo\u017eo Vrnjasovi\u0107 ro\u0111aci. \u0160tovi\u0161e, \u010dini se kako pretpostavku don Radovana Jerkovi\u0107a da su Brnasi u Vid pristigli iz Zagvozda, treba posve obrnuti. Naime, o\u010dito je da su se neretvanski Brnasi iselili u Zagvozd poput Drlja koji su se s Dubravice (ondje postoji toponim <\/span>Drlji\u0107a masline<\/span><\/i>) preselili u isto imotsko naselje. Brnasi se u Zagovozdu, naime, spominju tek 1726., dakle najmanje dvadesetak godina poslije nego u Metkovi\u0107u. U Hercegovini se pak Brnasi spominju u Viru kod Posu\u0161ja i Ra\u0161koj Gori kod Mostara 1743. Podatak je o Brnasima u Ra\u0161koj Gori zanimljiv za Brnase iz Vida. Don Mile je Vidovi\u0107 zabilje\u017eio dva naizgled proturje\u010dna podatka o Brnasima. Godine 1842. u maticama je upisano da je u Vidu nastanjen \u201eJakov Barnas iz mista\u201c, a 1847. u Vidu se Matijom Bitunjanin o\u017eenio Ivan Brnas ro\u0111en 1808. u Mostaru. Imamo li na umu da su vidonjski sto\u010dari sa stokom boravili u Mostarskome blatu i pod \u010cabuljom, podatak da pripadnici jednoga roda borave istodobno i u Mostaru i u Vidu nije nimalo \u010dudan. U tu se pretpostavku uklapa i predaja o Brnasima iz Rame koju sam zabilje\u017eio na jednome istra\u017eivanju. Taj je kraj, naime, bio mekom (ne Goranom Komazinom, njegov se nadimak pi\u0161e velikim slovom) sto\u010dara s obiju strana Neretve te su mnogi neretvanski rodovi ondje privremeno ili trajno boravili. Podatak pak da je izme\u0111u dvaju upisa Brnasa u Neretvanskoj krajini pro\u0161lo vi\u0161e od stotinu godina, iako se u narodnome pam\u0107enju smatraju starim rodom, tako\u0111er nije jedini ne samo u cijeloj Neretvi, nego \u010dak ni u Vidu. Naime, Bukovci se u zemlji\u0161niku spominju 1725., a u maticama tek 1796. kad se u Vid doselio jedan od Bukovaca iz Kru\u0107evi\u0107a. S obzirom na to da je provincijal Bosne Srebrne 1541. \u2013 1544. bio fra Grgo Bukovac iz Neretve, o\u010dito je da je navedeni rod u Vidu obitavao i u XVI. stolje\u0107u. Brnasi i Bukovci ujedno su dokaz da su smjerovi doseljavanja \u010dvrsto odre\u0111eni, da se te\u0161ko mijenjaju. Rijetko se, naime, dolazilo na nepoznato. Ako su se \u0160padi\u0107i s Pelje\u0161ca vratili u Neretvu iz koje su prije dvjesta godina prebjegli pred Osmanlijama, ne treba nas \u010duditi povratak na staro Brnasa i Bukovaca. Po popisu iz 1948. Brnasi su u Neretvanskoj krajini \u017eivjeli gotovo isklju\u010divo u Vidu (bilo ih je 38), a otamo su se preselili u Metkovi\u0107 (u kojemu ih je bilo tek dvoje). U Imotskoj krajini, u kojoj se tako\u0111er mogu smatrati starosjediocima, bilo ih je 60 (26 u Zagvozdu, 21 u Ri\u010dicama, 7 u Postranju, 5 u Imotskome i 1 u Mustapi\u0107a Dragi). Bilo ih je jo\u0161 u ve\u0107im koli\u010dinama u Ugljanama (16) i Donjemu Bazju kod Virovitice (8). Ukupno ih je u Hrvatskoj bilo 132. Godine 2001. i dalje su u Neretvanskoj krajini bili najbrojniji u Vidu, iako im se broj smanjio (25), a narastao im je broj u Metkovi\u0107u (10). Jedan se Brnas iz Vida preselio u Stablinu i ondje zasnovao obitelj (\u010detvero ih je popisano 2001.). U Imotskoj krajini broj se Brnasa smanjio na 44 (u Zagvozdu ih je \u017eivjelo 23, Postranju 7, Imotskome 6 i Ri\u010dicama 1), a u Cetinskoj ne\u0161to pove\u0107ao (osim 24 u Ugljanama \u0161estero ih je bilo u Ko\u0161utama). Najvi\u0161e je Brnasa danas u Zagrebu (42), a zatim u Splitu (32), Ka\u0161telima (20) i Slatini (11). Ukupno im se broj u Hrvatskoj gotovo udvostru\u010dio (po popisu iz 2001. godine ukupno ih je bilo 243, a po popisu iz 2011. godine 261), ali im se broj u krajevima u kojima neprekidno obitavaju tristotinjak godina pone\u0161to smanjio. Razvidno je da je prezime Brnas u pro\u0161lih tristotinjak godina bilo endemsko u me\u0111urje\u010dju Cetine i Neretve. Jezi\u010dno ga je najuputnije povezati s ina\u010dicom imena <\/span>Bernard <\/span><\/i>(usp. <\/span>Brne<\/span><\/i>) iako ga se po jednoj teoriji povezuje s rumunjskom rije\u010dju <\/span>br\u00e2nz\u0103 <\/span><\/i>‘sir’ s kojom se povezuje i ojkonim <\/span>Brnaze<\/span><\/i> kraj Sinja. Tko zna, mo\u017eda su plavo-bijele ubojice (BWK) toga bile svjestan kad su smislili poznate stihove <\/span>Ima snagu mladog sira \/ Ima o\u010di boje meda \/ Moja jadna Neretva. <\/span><\/i>Sre\u0107om su Neretvini igra\u010di u posljednjih nekoliko kola shvatili da je povik <\/span>Kiksaj, Neretvo <\/span><\/i>samo oblik pile naopako. (Nemojte potonje shva\u0107ati bukvalno jer ni\u0161ta ne\u0107ete ispiliti!). Spomenimo i to da ako Ivica i Dragan Brnas \u017eive od zvuka sa zvu\u010dnika, Marija Repar ro\u0111ena Brnas \u017eivi kraj zvu\u010dnika jer kad joj se suprug nasmije ili nekoga pozdravi, to odzvoni do Karasovi\u0107a. \u201eDoma, samo \u0107u kratko. Evo do\u0161o Medo, do\u0161o Julio, do\u0161li na\u0161i, do\u0161li gosti, a ni\u0111e sudija! Ha! Ha! Ha!\u201c, so\u010dno \u0107e Toni na jednome srodnom, ali ne uvijek posve razumljivom jeziku dok su mi kolege s posla, po na\u010dinu na koji smo se obojica klepe\u0161tili, mislili da klingonsko naricanje ne postoji samo u <\/span>Zvjezdanim stazama<\/span><\/i>.<\/span><\/p>\n Eto, dr\u017eim (\u010disto da popalim po\u0161tapalicu na\u0161e predsjednice) da ste dosad ve\u0107 uspjeli pohvatati da se \u0161tiva za <\/span>likemetkovic <\/span><\/i>razlikuju po tome \u0161to uz pri\u010du o prezimenu imamo i jedno op\u0107u sli\u010dicu iz povijesti Neretvanske krajine. Razlikuju se i po tome \u0161to ih moja mati Bra\u010dka ne \u010dita jer joj je otac bio postolar, a ne ribar, pa je mre\u017ee (internet) ne zanimaju. Zato vam i mogu prepri\u010dati kako sam je <\/span>digo <\/span><\/i>nakon \u0161to me napala da sam na slici u <\/span>Sportskima <\/span><\/i>predugokos, a da sam u\u017eivo prebradat i po njezinu mnijenju neuredan. Kako je slika Ivana Bali\u0107a bila ispod moje, mislio sam, mislio i… dosjetio se. \u201eE, ma\u201c, na Bra\u010du se \u0161tede i slogovi, pa ako su dva ista, izgovori\u0161 samo jedan (<\/span>ma<\/span><\/i> je, dakle, mama). \u201eA \u010de\u201c, raznje\u017eeno \u0107e. (Sad prelazimo na neretvanski da mo\u017eete razumjeti.) \u201eZvao me Ivano Bali\u0107!\u201c \u201eMa je\u201c, nije ni mater od ju\u010der, ipak je starija od mene, a predstavnik me krupnoga kapitala svakodnevno opominje koliko sam star. \u201eJe, je, pa igrali smo mi ko\u0161arku u Metkovi\u0107u.\u201c \u201eAha\u201c, uvjereno \u0107e poput Nevjernoga Tome prije stavljanja prstiju u Kristove rane. \u201eA dobro onda ti ne\u0107u re\u0107\u201c, znam i ja svome petku pos’, <\/span>kurjo\u017ea<\/span><\/i> je mater Bra\u010dka. \u201eAla, ala\u201c, to razumijete. \u201eI \u0161ta ti je reko?\u201c \u201eKa\u017ee da mu ja mater vidila sliku u <\/span>Sportskima<\/span><\/i> i da je rekla da se barem mogo obrijat ko onaj \u0161to je bio na slici iznad njega!\u201c \u201eTi \u0107e\u0161 mene…\u201c \u201eAla, ala\u201c, procijedih i pobjegoh u Zagreb.<\/span><\/p>\n Domagoj Vidovi\u0107, <\/span>likemetkovic.hr<\/span><\/i>, travanj 2016.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Da \u010duda i dalje postoje, suprotnim filozofskim postavkama Ivane Banfi\u0107a i Dina Merlina unato\u010d, uvjerih se tijekom posljednjega boravka u Metkovi\u0107u. Popodne na Veliki petak, dok sam se skitao negdje po neretvanskome priobalju, zabljesnula mi je zvonjelica (koja je ina\u010de uglavnom namje\u0161tena da ne ci\u010di niti galami). Zablesih se u nju i ugledah poznat broj […]<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":17161,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[283,5],"tags":[],"class_list":{"0":"post-19391","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-a","8":"category-kolumne"},"yoast_head":"\n\n