<\/p>\n
Rukopis Domagoja Vidovi\u0107a <\/span>O rodu jezikom i pokoja fra\u0161ka<\/span><\/i> obasi\u017ee 417 stranica i podijeljen je u tematske cjeline <\/span>O rodu jezikom<\/span><\/i> (tj. lingvistika), \u00a0<\/span>\u0160to me hr\u0111a svjetova\u0161e<\/span><\/i> (tj. jezi\u010dni savjeti), <\/span>Nomina sunt odiosa <\/span><\/i>(tj. onomastika), <\/span>Budnice i davorije<\/span><\/i> (tj. domoljubne ili domotu\u017ene teme). Sastoji se od niza kolumna i \u010dlanaka objavljenih u kulturnome \u010dasopisu <\/span>Hrvatsko slovo<\/span><\/i> od studenoga 2011. do danas. Iako je rubrika u kojoj su se oni nalazili jezi\u010dna, u tekstovima osim jezika, ima i koje\u010dega drugoga. Govore\u0107i o hrvatskome jeziku autor se vra\u0107a u pro\u0161lost te govori o pitanjima bitnim za samobitnost hrvatskoga jezika, o hrvatskim narje\u010djima i standardnome jeziku, o novosadskome pravopisu, refleksu <\/span>je<\/span><\/i> ili <\/span>e<\/span><\/i> iza pokrivenoga <\/span>r<\/span><\/i> u predvukovskim pravopisima, ali govori i o suvremenim jezi\u010dnim prijeporima, npr. problemima na dr\u017eavnoj maturi, bo\u0161nja\u010dkome i crnogorskome standardnom jeziku, o Bunjevcima i \u0160okcima i njihovu \u201ejeziku\u201d. Posebno se u kolumnama mo\u017ee pratiti kako je nastajao hrvatski pravopis te \u010ditati o svim dvojbama i prijeporima koji su ga pratili, prava pravopisna trakavica. U tekstovima se ponegdje osvr\u0107e i na <\/span>Hrvatsko slovo<\/span><\/i> te konkretno na kolumnista Matu Kova\u010devi\u0107a: \u201eUpravo su tekstovi o bosanskohercegova\u010dkim, bokeljskim, vojvo\u0111anskim, gradi\u0161\u0107anskim, moli\u0161kim, zapadnoeuropskim, ju\u017enoameri\u010dkim, ju\u017enoafri\u010dkim, australskim, sjevernoameri\u010dkim i inim Hrvatima, tekstovi koji ujedinjuju hrvatski povijesni prostor, koji povezuju domovinsku i iseljenu Hrvatsku te koji pribli\u017euju daljine Duhovne Hrvatske po mojemu sudu najve\u0107a vrijednost ovoga \u010dasopisa.\u201c U tekstu se vidi tako\u0111er i autorovo dobro poznavanje hrvatske knji\u017eevnosti \u2013 spominju se Marin i D\u017eore Dr\u017ei\u0107, Je\u0111upka (Mik\u0161a Pelegrinovi\u0107), ali i Renato Bareti\u0107. Erudicija koja obuhva\u0107a sve od religije, povijesti, knji\u017eevnosti, zemljopisa\u2026 do popularne kulture, moderne glazbe i crti\u0107a. Ne\u0161to kao od <\/span>svetoga Eustahija<\/span><\/i> do <\/span>Eustahija Brzi\u0107a<\/span><\/i>. <\/span><\/p>\n Bitna je zna\u010dajka autorova pristupa kritika <\/span>crno-bijeloga svijeta<\/span><\/i>. Autor se protivi ustaljenim stavovima (i lijevima i desnima) koji se temelje na predrasudama i napametnome svrstavanju u ladice (autor to naziva ladi\u010darenjem), a ne na znanju i provjeravanju podataka. Autor se pritom slu\u017ei i ironijom, ali uvijek blagom. Kritizira svakoga, ali nikada ne vrije\u0111a, nego samo navodi argumente i poziva \u010ditatelje da izi\u0111u iz ladica, provjere i objektivno sagledaju ono o \u010demu donose sud. <\/span><\/p>\n A stil je negdje na pola puta izme\u0111u knji\u017eevnojezi\u010dnoga, znanstvenoga i publicisti\u010dkoga. Autor se poigrava jezikom. Ve\u0107inom je tekst pisan visokonjegovanim stilom standardnoga jezika, ali se u tekstu nalaze i arhaizmi i dijalektizmi, a kad se nalaze tu\u0111ice i pomodnice, uz njih se obi\u010dno odmah daje i nenametljivo jezi\u010dni savjet. <\/span><\/p>\n Autor je i znanstvenik koji upu\u0107eno i razlo\u017eno govori o jezi\u010dnim pojavama, ali i lik i sveprisutni pripovjeda\u010d svojih pri\u010da. A likovi pri\u010da mitski su junaci, povijesni likovi, likovi iz romana, izmi\u0161ljeni likovi, ministri i politi\u010dari, znanstvenici i knji\u017eevnici, ali i likovi iz \u017eivota, njegovi prijatelji, susjedi, poznanici, kolege, poslovni suradnici, djelatnici, kolumnisti i ravnatelj <\/span>Hrvatskoga slova<\/span><\/i>, ljudi koje je samo jednom susreo u tramvaju\u2026 <\/span><\/p>\n A pri\u010de su kao slagalica, jedna ulazi u drugu pretapa se s njom i nosi novo zna\u010denje (\u0161to bi se reklo na novohrvatskome sinergijski djeluje). Mogli bismo ih rastaviti i poslo\u017eiti druk\u010dije, pa da dobijemo kronolo\u0161kim redom radnje (ne objavljivanja) ili tematski slo\u017eene tekstove. Ali ovako je te\u017ee, a i zanimljivije. I svaki \u0107e \u010ditatelj da bi saznao ono \u0161to ga zanima, mo\u017eda ne\u0161to nau\u010diti i o \u010demu drugome jer zna\u010dajke je ovoga teksta isprepletenost znanosti i knji\u017eevnosti, teksta i metateksta, pro\u0161losti i sada\u0161njosti, stvarnosti i ma\u0161te, tuge i humora. Zato je i sam autor tekst nazvao romanom vrtijeljkom, a ja mislim da bi roman vrtijeljka i mogao postati nova knji\u017eevna vrsta jer za takav na\u010din pisanja zaista autor nije imao uzora. Kao \u0161to sam autor ka\u017ee <\/span>Zemlja je okrugla<\/span><\/i> (Popovo je neko\u0107 bilo sredi\u0161te, a ne periferija, a Zemlja je okrugla, pa se mo\u017eda jednom sve vrati na pravo mjesto.), pa se ponovno vra\u0107amo na neke pri\u010de i neke likove koje smo mo\u017eda i zaboravili. Intertekstualnost je bitna zna\u010dajka njegova djela jer se poziva na mnoga knji\u017eevna djela (eksplicitno, ali i implicitno posebno u smje\u0161nicama), ali i na popularnu glazbu (<\/span>\u010corbast pasulj volem<\/span><\/i>)<\/span>. <\/span><\/i>Nerijetko \u0107e koji zanimani \u010ditatelj posegnuti i za internetom da bi saznao tko je bio neki lik ili tko je napisao koji stih. \u010ceste su i poslovice ili mudre misli poslovicama nalik (nazovimo ih poslovicoidima), npr.<\/span> Uvijek je lak\u0161e dijeliti nego spajati.<\/span><\/i><\/p>\n Ali da se ovo ne pretvori u recenziju vrtijeljku poku\u0161at \u0107u krenuti redom, a to zna\u010di od po\u010detka. Tekstovi su podijeljeni u \u010detiri velike cjeline, a unutar svake cjeline slo\u017eeni su kronolo\u0161kim redom izla\u017eenja. Mogu\u0107e bi ih naravno bilo slo\u017eiti ih i tematski te iskrojiti (uzimanjem dijelova) niz razli\u010ditih knjiga, a ovo je sveknjiga iz koje bi mogle nastati barem ove knjige: Bra\u010dki ciklus, O bogovima i ljudima, Smje\u0161nice, Povijest hrvatskoga<\/span> pravopisanja, Jezi\u010dni savjeti…<\/span><\/p>\n Naslovi su stvarno originalni. Navest \u0107u samo neke: <\/span>Na Drini dobio, na \u0107upriji izgubio, Jur nijedan na svit ministar maturom se ve\u0107 ne slavi, Mala zemlja za veliki razdor, Smije li znanstveni novak po\u0107i na more, Plivaj malo, skidaj salo, Svih mi bu\u0107kuri\u0161a moga dede apotekara, Oj, Cetino, moje selo ravno \u2013 kud si ravno kad si vodoplavno, Od teze do antiteze, Pa(v)le nije sam na svijetu.<\/span><\/i><\/p>\n Nakon naslova slijedi tekst koji bi se tradicionalno mogao podijeliti na uvod, sredi\u0161nji dio i zaklju\u010dak. \u010cesto je struktura sendvi\u010dasta, uvodni i zaklju\u010dni dio su povezani, a sredi\u0161nji je dio naj\u010de\u0161\u0107e jezikoslovni. Uvodni i zaklju\u010dni dio je osobniji, u njemu se prepli\u0107u tuga i humor, a tematski se mo\u017ee podijeliti na autorove uspomene iz djetinjstva, uglavnom s Bra\u010da, ali ima tu i Metkovi\u0107a i Dubrovnika, do\u017eivljaje mitskih junaka (Perzefone, Tomrisa, Posejdona, Svebora, Kosjenke\u2026), smje\u0161nice koje se uglavnom doga\u0111aju negdje uz more, na otoku ili u Dubrovniku, ali i obi\u010dnih doga\u0111aja iz autorove svakodnevnice (npr. kako je autoru poplavio stan). Ima tu i putovanja kroz vrijeme i prostor, ali ne u svemirskoj letjelici, nego je \u010dest motiv pisma u boci ili padanja kameje iz nekoga drugog vremena ili prostora. \u010cesta je i tema nemogu\u0107a i izgubljene ljubavi (Tomris i Perzefona, \u00a0Posejdon i Atena, Svebor i Kosjenka) koja bi se mogla sa\u017eeti u naslov <\/span>Nema te pjesme, nema tog vina da te zaboravim<\/span><\/i>. Zanimljivo je da je u cijeloj knjizi ljubav uglavnom nesretna, ali nikada nije neuzvra\u0107ena, nego je izgubljena nesretnim spletom okolnosti ili je jednostavno nemogu\u0107a (\u010dovjek i bo\u017eica). S druge strane ima tu i svakodnevne, obi\u010dne pri\u010de u mu\u0161ko-\u017eenskim bra\u010dnim odnosima u kojoj se karikira ljudska priroda (Boljehna i Vuka) pro\u017eete blagim humorom, ali i simpatijom. U tim uvodnim dijelovima sigurno \u0107e se na\u0107i za svakoga pone\u0161to. <\/span><\/p>\n Sredi\u0161nji je dio osim u rijetkim prigodnim kolumnama uvijek posve\u0107en jeziku. Posebno su mi zanimljivi autorovi jezi\u010dni savjeti okupljeni pod naslovom <\/span>\u0160to me r\u0111a svjetova\u0161e<\/span><\/i>. U njima se autor bori protiv ma\u0111ijanja u jeziku:<\/span> Da se jezikom po\u010desto <\/span>ma\u0111ija <\/span><\/i>(hrvatski <\/span>\u010darobira<\/span><\/i>, a u\u010denonovohrvatski <\/span>mistificira<\/span><\/i>), vrapci na grani poodavno znaju. Primjera za to ima koliko ho\u0107ete i ne samo u hrvatskome. Neki me je dan kolegica podsjetila kako vode\u0107i jezik dana\u0161njice \u2013 engleski \u2013 za mnoge pojmove ima usporedne rije\u010di: jedna je tu\u0111a (romanska, tj. normanska) te time biranija i u\u010denija, a druga doma\u0107a (anglosaska) te time manje vrijedna. Hrvatski ni po \u010demu ne \u017eeli zaostajati za velikim jezicima te nas se tako pou\u010dava kako su bibliotekari natknji\u017eni\u010dari, geografi su se izborili da ne budu zemljopisci, a i jezikoslovci se sami, u nastojanju da se izdignu iz u\u010dmale hrvatske ili <\/span>regionske <\/span><\/i>sredine, radije nazivaju lingvistima. Puk pak kad \u017eeli zvu\u010dati gordo, radije pretendira nego \u0161to te\u017ei, prejudicira umjesto da predvi\u0111a, vi\u0161e voli <\/span>stage <\/span><\/i>od pozornice i sli\u010dno.<\/span> Autor stoga u poglavlju <\/span>\u0160to me r\u0111a svjetova\u0161e<\/span><\/i> obra\u0111uje ove zamjene za nepotrebne tu\u0111ice: <\/span>transparentan \u2013 razvidan, jasan; regija, region \u2013 okru\u017eje, susjedstvo; regionalni \u2013 povr\u0161inski, pokrajinski; resurs \u2013 javno dobro; zemlja bez resursa \u2013 siroma\u0161na zemlja; futsal \u2013 mali nogomet; konzumirati \u2013 potro\u0161iti, pojesti, popiti, iskoristiti.<\/span><\/i><\/p>\n Zaklju\u010dak:<\/span><\/p>\n \u010citaju\u0107i tekst <\/span>O rodu jezikom i pokoja fra\u0161ka<\/span><\/i> Domagoja Vidovi\u0107a sjetila sam se kako su nam nekada davno na fakultetu obja\u0161njavali vi\u0161eslojnost Shakespeareovih drama. U vrijeme kraljice Elizabete u kazali\u0161te u kojemu su se prikazivale te drame i\u0161li su svi od siroma\u0161nih i nepismenih do kraljeva, filozofa, znanstvenika. I zato je u tim dramama bilo za svakoga pone\u0161to i svatko je mogao na\u0107i ono \u0161to razumije i \u0161to mu je zabavno i blisko, ali i nau\u010diti ne\u0161to novo ili otkriti neku misao koja je \u010du\u010dala duboko u njemu, ali mu je dotada bila skrivena. <\/span><\/p>\n A tekstovi Domagoja Vidovi\u0107a zaista su vi\u0161eslojni i vi\u0161enamjenski (novohrvatski polifunkcionalni) i pri svakome novom \u010ditanju \u010ditatelj otkriva ne\u0161to \u0161to mu je pri pro\u0161lome \u010ditanju jo\u0161 ostalo skriveno. Naravno sve ovisi o \u010ditateljevu zanimanju, ali i predznanju (jezi\u010dnom, knji\u017eevnom, \u00a0povijesnom, politi\u010dkom), \u017eivotnome iskustvu, a katkad i poznavanju autora (osobnome ili iz njegovih radova). <\/span><\/p>\n Milica Mihaljevi\u0107<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Rukopis Domagoja Vidovi\u0107a O rodu jezikom i pokoja fra\u0161ka obasi\u017ee 417 stranica i podijeljen je u tematske cjeline O rodu jezikom (tj. lingvistika), \u00a0\u0160to me hr\u0111a svjetova\u0161e (tj. jezi\u010dni savjeti), Nomina sunt odiosa (tj. onomastika), Budnice i davorije (tj. domoljubne ili domotu\u017ene teme). Sastoji se od niza kolumna i \u010dlanaka objavljenih u kulturnome \u010dasopisu […]<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":23354,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[283,11],"tags":[],"class_list":{"0":"post-26576","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-a","8":"category-metkovic-dolina"},"yoast_head":"\n