likemetkovic.hr stupio je u kontakt sa fra Mirom Babi\u0107em, franjevcom provincije Bosne Srebrene. Fra Miro je voditelj franjeva\u010dke misije Lower Subukia, gvardijan misijskog samostana Gospe od an\u0111ela i definitor za Keniju franjeva\u010dke provincije Isto\u010dna Afrika. U Afriku je stigao 2004. kao mladi sve\u0107enik.<\/p>\n
Sa 14 godina upisao je Klasi\u010dnu franjeva\u010dku gimnaziju u Visokom. Budu\u0107i da je izbio rat u BiH, godinu novicijata je proveo u talijanskom Bariju. Prvu godinu bogoslovije studirao je u Sarajevu, a zatim je pre\u0161ao u Zagreb. Tek pred kraj studiranja, netko u njegovoj sobi zaboravlja misijski vjesnik “Radosnu vijest”. Prelistao ga i tada prvi put osje\u0107a \u017eelju da \u017eeli biti misionar. Ma\u0161tao je da ide u divljine Amazone i tamo pronosi evan\u0111elje. S tom je \u017eeljom nakon zare\u0111enja do\u0161ao pred provincijala. Nakon nekog vremena stigao je odgovor. Dobio je potvrdu da mo\u017ee u misije, ali nisu ga trebali u ju\u017enoj Americi nego u Africi i ponuda je bila uzmi ili ostavi. Ponudu je prihvatio “svim srcem” kako ka\u017ee.
\nTada jo\u0161 nije znao da ime \u201dMiro\u201d na lokalnim plemenskim jezicima u Isto\u010dnoj Africi zna\u010di \u201d\u010dovjek iz Afrike\u201d. No \u010dini s da Netko gore jest i poslao ga da u Njegovo ime donese svjetlost.<\/p>\n
[Best_Wordpress_Gallery id=”19″ gal_title=”fra miro babi\u0107”]<\/p>\n
Zamolili smo fra Mira da nam napi\u0161e jedan \u010dlanak o sebi i svom \u017eivotu u Africi. U vrlo kratkom roku to je i u\u010dinio i zahvalni smo mu na tome! A ovo je njegova pri\u010da:<\/p>\n
“Ka\u017eu na engleskom jeziku kako rije\u010d strah (eng. fear) ima dva lica – Forget Everything And Run – zaboravi sve i bje\u017ei. I drugo lice – Face Everything And Rise – suo\u010di se sa svime i uzdigni. Kada sam stigao u Afriku kao tek stasali sve\u0107enik, misionar sa svojih 29 godina, pro\u0161ao sam oba lica straha. Bilo je situacija na po\u010detku u kojima sam gotovo bio siguran da ne\u0107u mo\u0107i izdr\u017eati poziv za koji sam se javio, da sam pogrije\u0161io, te da \u0107u di\u0107i sidro i pobje\u0107i. Bio sam spreman re\u0107i provincijalu kako ja to ne mogu, prihvatiti svoju nemo\u0107 i vratiti se. A onda sam sav svoj strah i nemo\u0107 predao Gospodinu, rekao sam mu \u201dAko si me tu doveo onda zna\u0161 za\u0161to si ba\u0161 mene izabrao. Ma nisam se ja mogao sam sjetiti i odlu\u010diti da \u0107u biti misionar, ti si imao svoje prste u tome. Vjerujem da \u0107e\u0161 mi dati snagu i biti sa mnom dok se budem suo\u010davao sa situacijama u koje si me ti poslao, a ja \u0107u biti otvoren da tvoju ljubav prenesem drugima kojima sam do\u0161ao slu\u017eiti ovdje u Africi.\u201c Danas, deset godina kasnije, Subukija, planinsko mjesto u neposrednoj blizini ekvatora u centralnoj Keniji, je moj dom u kojem dijelim sudbinu 20-ak tisu\u0107a ljudi koji \u017eive na ovom podru\u010dju. Pre\u017eivljavaju na rubu siroma\u0161tva, izme\u0111u ki\u0161ne sezone kada smo zbog neprohodnih blatnih puteva gotovo odsje\u010deni od ostatka svijeta do su\u0161ne sezone kada sve \u0161to je na ovoj afri\u010dkoj crvenoj zemlji bude spr\u017eeno, ozbiljno nam se iscrpe izvori vode, a puno o\u010diju i usta upereno je u mene, s vjerom da ne\u0107e ostati gladni. Kukuruz je za nas \u010disto zlato. Vre\u0107a od 90 kilograma ko\u0161ta oko 200 kuna, osigurat \u0107e da prosje\u010dna obitelj koja broji 8 \u010dlanova pre\u017eivi mjesec i pol do dva. A ja svaki mjesec kalkuliram kako preliti iz jedne ruke u drugu i imati dovoljno da nahranim 300 djece za koje skrbim u siroti\u0161tu Mali dom i \u0161koli St Francis koje vodim u misiji, te preko dvije tisu\u0107e ljudi u prognani\u010dkim kampovima koji su izbjegli za vrijeme plemenskih nesuglasica uzrokovanih nesre\u0111enom politikom u zemlji i koji su potpuno zaboravljeni. Ja i moj najbolji prijatelj Isus koji je uvijek sa mnom na suvoza\u010dkom mjestu, jurimo nesre\u0111enim putevima zasad prohodnim samo za terence, djelomi\u010dno ih lokalne vlasti naspu \u0161ljunkom svakih par godina u vrijeme predizbornih kampanja. Kada izbori pro\u0111u zaborave nas do sljede\u0107eg puta, pa tako na\u0161 put jo\u0161 uvijek nije prohodan do kraja. Isus me uvijek pusti da mislim kako ja vozim, ali cijelo ovo vrijeme on u stvari upravlja. I s njim smo svi sigurni – i ja i ljudi kojima slu\u017eim.<\/p>\n
Trenutno je sa mnom u misiji je jo\u0161 \u010detvero Hrvata volontera, altruista koji dolaze u misiju pokloniti svoje znanje, vje\u0161tine, dobru volju, kako bi pomogli da \u017eivot odba\u010dene bolesne djece u Malom domu, ali i svih ljudi koji ovdje \u017eive bude lak\u0161i i vrjedniji. Me\u0111u volonterima su stomatolog i lije\u010dnica koji rade u misijskom Health Centru. S njima je na\u0161 zdravstveni centar dobio doktora jer ina\u010de jedina medicinska pomo\u0107 koju ljudima mo\u017eemo pru\u017eiti je putem medicinske sestre i tehni\u010dara koji vr\u0161i testiranja na malariju, hiv i jo\u0161 neke analize. U ovom podneblju malarija je vrlo ra\u0161irena i \u010desta, a komarac malari\u010dar jo\u0161 uvijek je na prvom mjestu \u201dubojica\u201d na afri\u010dkom kontinentu. Na sre\u0107u, u zdravstvenom centru uspijevamo uvijek imati lijekove pa svakim danom smanjujemo smrtnost ljudi od malarije. Na\u0161 zdravstveni centar kao i cijela misija financira se od donacija, a za jedan paketi\u0107 antimalarika potrebno nam je 2 eura.
\nTako\u0111er priklju\u010dila nam se i fizioterapeutkinja iz Dubrovnika koja \u0107e tijekom pedesetak dana koliko \u0107e boraviti u misiji raditi s bolesnom djecom u Malom domu. Ovo je prvi put da nam je u misiju stigla stru\u010dna osoba za fizioterapeutski rad s nepokretnom djecom. Ve\u0107ina njih ima dje\u010dju paralizu izazvanu poliom kojim je zaga\u0111ena voda, uslijed \u010dega je nastupila mi\u0161i\u0107na slabost, na\u017ealost za cijeli \u017eivot. No na\u0161a fizioterapeutkinja vjeruje da \u0107e ih za svog boravka osna\u017eiti i ostaviti samostalnijima kada ode natrag u Hrvatsku.
\nOno \u0161to volonteri koji dolaze u misiju najsna\u017enije do\u017eive je vjera, na afri\u010dkim misama, me\u0111u ljudima koje potpuna materijalna neima\u0161tina uop\u0107e ne spre\u010dava da svojim veselim afri\u010dkim ritmom slave \u017eivot i zahvaljuju \u0161to su upoznali Boga. To su oni ljudi kojih sam se pla\u0161io na po\u010detku i strepio da im u te\u0161kim uvjetima u kojima \u017eive ne\u0107u znati otvoriti srce za Gospodina. Danas oni svjedo\u010de vjeru i bijelcima koji dolaze u misiju, takore\u0107i tjeraju ih da vjeru udahnu punim plu\u0107ima. \u010cetvrta volonterka je studentica iz Pule i ona je ovdje do\u017eivjela bu\u0111enje vjere. Naime, na Veliku Subotu, na Uskr\u0161njem bdijenju, uz milijune katekumena po cijelom svijetu i ja \u0107u po prvi put u Africi krstiti i krizmati bijelca volontera. Svakodnevno uz volonterski rad ona s nama prolazi katekumensku pripremu za sakramente i znam da \u0107e biti spremna. I to je ono \u0161to se doga\u0111a s crkvom, ona sve sna\u017enije raste u zemljama tre\u0107eg svijeta, u zemljama u koje smo mi misionari hrabro krenuli prije nekog vremena, a sada, \u010dini se, taj kompas se polako okre\u0107e i vjerujem da \u0107e se za pedesetak godina smjer misionara koji donose svjetlost Isusa Krista promijeniti i krenuti iz Afrike ka razvijenim zemljama i kontinentima gdje je vjera malo usporila ili se izgubila u preoptere\u0107enosti modernog \u017eivota. Tamo \u0107e do\u0107i novi misionari izrasli iz djece koju danas odgajam i borim se da im djetinjstvo bude dostojanstveno.<\/p>\n
Kada u zapadnom svijetu netko na utakmici, ulici ili u udobnim uredima dobije inspiraciju i zaple\u0161e svoj ples iz du\u0161e, ma sigurno \u0107e ga sa strane snimiti i zavr\u0161it \u0107e na Facebooku i YouTubeu pa \u0107e u tren oka prikupiti milijune fanova i lajkova. Ovdje u divljini suptropske Afrike daleko od o\u010diju svijeta, ljudi oko mene, i odrasli i djeca, neprestano ple\u0161u svoj ples \u017eivotne radosti. Dok satima pje\u0161a\u010de zemljanim putevima da bi stigli do crkve, na misama kada na\u0161e drvene crkve poskakuju uz bubnjeve, dok \u010dekaju svoj red ispred zdravstvenog centra, dok na pojili\u0161tu \u010dekaju da se vodom napune te\u0161ki kanisteri koje \u0107e potom remenom oka\u010diti na glavu i odnijeti u svoje zemljane ku\u0107e. Ples je nerazdvojni dio \u017eivota afri\u010dkog \u010dovjeka, s plesom se ovdje ra\u0111a i umire. Ne znam koliko \u0107u jo\u0161 ostati na afri\u010dkom kontinentu i kamo \u0107e me dalje Isus odvesti, ali siguran sam da \u0107e ritmom afri\u010dkog plesa moje srce uvijek kucati za vrijeme mise, ma gdje bio.<\/p>\n
Srda\u010dno vas pozdravljam i svima vam \u017eelim da Uskrs do\u017eivite \u010distog i radosnog srca, razigranog kao \u0161to je u mojih afri\u010dkih susjeda.”<\/p>\n
fra Miro Babi\u0107,
\nSubukia, Veliki tjedan 2015.<\/p>\n
Za vi\u0161e informacija o fra Miru i o tome kako pomo\u0107i mo\u017eete saznati na njegovoj web stranici www.malidom.com<\/a><\/strong> ili na facebook stranici\u00a0www.facebook.com\/Malidom.Africa<\/a>.<\/strong><\/p>\n
![\"fra](\"http:\/\/likemetkovic.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/04\/fra-miro15-300x200.jpg\")
<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"