Dani su pred silazak u Podzemlje uvijek bili podjednako te\u0161ki. Kad bi dan bio lijep, a more kao ulje, toplina bi nas od rana jutra vabila na prozore i rive, svla\u010dila nam ruho iako bi nas studen protresla \u010dim bismo ogoljeli podlaktice. Bila bi to studen pred\u0161asnica, studen koja se jo\u0161 nije zavla\u010dila pod ko\u017eu, od koje bi nam se ko\u017ea je\u017eurila tek privremeno, ali nas je podsje\u0107ala na \u0161kripu udova i skupljanje kostiju \u0161to uskoro slijedi. Sunce bi razvla\u010dilo usne u blag osmijeh, a susjedi bi se i rodbina od rana jutra okupljali da nas pozdrave. Bio je to obred sli\u010dan karminama jer smo njime barem povr\u0161inski odgonili tugu, koja je bila tu i od nas neodvojiva, ali je nijedan jedini \u017eivi \u010deljadin ne bi spomenuo ili je mo\u017eda nije znao iskazati. Nitko ne bi spominjao trenutak odlaska, ali bi se s vremenom tek pokoja tamna sjena prometala u sve du\u017ei gr\u010d. Ljubili smo se pred odlazak na na\u0161u veleplavcu s vjerom da \u0107e zima (tako smo nazivali razdoblje u kojemu smo \u017eivjeli od ru\u0161evina ljeta) brzo pro\u0107i (a nikad nije i svake se zime svatko od nas samo jo\u0161 vi\u0161e pla\u0161io). Kad bi tijekom usudbenoga dana zada\u017edjelo ili bi napetost ja\u010dalo duonje vrime<\/em>, sebi bismo tuma\u010dili da to nebo pla\u010de za nama. (A nikad nije kao \u0161to se ni Demetra ni Had nikad nisu smilovali Perzefoni i odgodili joj odlazak barem za koji dan! Njoj se nisu smilovali kao bo\u017eici, a tko smo mi, \u010dime smo mi zadu\u017eili nebo da nam se smiluje?)<\/p>\n Sjedili bismo na krmi (pri\u010da se ponavljala, vi ste mi svjedoci, na kraju svakoga ljeta jer zapravo svi \u017eivimo u vrtijeljci), gledali put komadi\u0107ka kopna okru\u017eena plavetnilom kad bi se u suton po\u010dela paliti crvenkasta svjetla poput lumina. Ona bi se stopila s rumenilom neba i mora te \u010dinila kontrast tamno\u0107i luga i gaja. (Mi\u0161ljasmo tada da su vi\u0161njim silama o\u010di crvene od tuge zbog na\u0161e tuge, a zapravo su za nama tugovala tek poznata i bliska lica, ona koja su jo\u0161 s nama i ona kojih nema.). Tre\u0161nja od vala \u010dinila je od crvenoga mora buktinju koja je raspirivala na\u0161e nade i ti\u0161ala zebnje te iskasmo poruke i mili glas s kopna (Tra\u017eio sam te cijeli \u017eivot, a ti si mene na\u0161la. Pogled mi uvijek bija\u0161e uprt u smjeru tvojega \u017eala i kad nisam znao da postoji\u0161.<\/em>), no zbog buke motora na\u0161e poruke nikad nisu cjelovito dospijevale do odredi\u0161ta na kopnu (ili i to samo zami\u0161ljasmo dok bujahu u nama \u017eelje ili nam zbog ushita pobjego\u0161e prave rije\u010di, a mo\u017eda nam je i uzmanjkalo vjere) te se stapljahu s kliktajima galeba. Koliko god da se bojasmo isplovljavanja, jo\u0161 se vi\u0161e bojasmo pristanka. Najradije bismo zauvijek ostali u tome svijetu ni na moru ni na kraju te bismo toga dana zavidjeli Haronu koji nam je uinat pojio: \u201eU plavom beskraju uvijek ostat \u0107u ja.\u201c<\/p>\n Da se \u010dovjek i nenadano mo\u017ee na\u0107i u \u017ei\u017ei kad to najmanje o\u010dekuje, pokazalo mi je i dvotjedno razdoblje tijekom kojega sam izme\u0111u obavljanja terenskih istra\u017eivanja i predavanja pu\u010di\u0161kim osnovno\u0161kolcima morao odgovoriti i na jedan upit povezan s vi\u0161njim silama. Kako je primjer pou\u010dan, prenosim \u010ditav odgovor: Upotrijebiv\u0161i ktetik <\/em>pelje\u0161a\u010dki, predsjednica se vjerojatno povela za kteticima kao \u0161to su <\/em>gra\u010da\u010dki (< Gra\u010dac), <\/em>grada\u010da\u010dki (< Grada\u010dac) i <\/em>pakra\u010dki (< Pakrac) te je analogijom tvorila navedeni lik. Treba imati na umu da ktetik <\/em>pelje\u0161ki nije jedini mjesni lik, nego da se rabe i ikavski likovi <\/em>peli\u0161ki i <\/em>peli\u010dki (toponim Pelisac, standardnojezi\u010dno Pelje\u0161ac, neko\u0107 je obuhva\u0107ao znatno u\u017ee podru\u010dje na zapadu najve\u0107ega dalmatinskog poluotoka te se poluotok neko\u0107 nazivao Stonskim ratom ili Ratom). Dakako da je rije\u010d o propustu koji nije jedini te vrste u hrvatskome javnom prostoru. Primjerice, iako se \u017eupanija u koju predsjednica seli svoj ured naziva Dubrova\u010dko-neretvanskom, svakodnevno se stanovnike njezina zapadnoga dijela pogre\u0161no naziva Neretljanima umjesto Neretvanima. Predsjedni\u010din propust upu\u0107uje na va\u017enost poznavanja etnika i ktetika \u010dija se uporaba sve \u010de\u0161\u0107e izbjegava, pa se umjesto splitski ili zagreba\u010dki gradona\u010delnik sve \u010de\u0161\u0107e upotrebljava sveza gradona\u010delnik grada Splita\/Zagreba iako je ve\u0107 iz imenice gradona\u010delnik jasno \u010dime navedeni du\u017enosnik upravlja. Najva\u017enije je da se propust ispravi i ne ponavlja, a tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen.<\/em><\/p>\n Za\u0161to je primjer pou\u010dan? Kao prvo, odgovor nije potpuno prenesen. O\u010dekivano je ispala posljednja re\u010denica jer medij koji je tra\u017eio o\u010ditovanje, blago re\u010deno, nije sklon predsjednici. \u0160tovi\u0161e, na ljevici se, \u0161to, treba biti po\u0161ten, ne mogu re\u0107i za navedeni medij jer je on tra\u017eio jezi\u010dne savjete i kad se nisu ticali politike, \u010desto svaki poku\u0161aj upu\u0107ivanja opisuje kao uvo\u0111enje jezi\u010dnoga redarstva (da ne re\u010dem policije), a budu\u0107i da i mediji sami (iako ne bi smjeli jer im je pisanje glavno oru\u0111e) \u010desto grije\u0161e, nije umjesno njihovo likovanje nad tu\u0111om pogre\u0161kom. Desnica je, pak, odmah krenula u obranu neobranjivoga. U obranu lika pelje\u0161a\u010dki <\/em>posegnula je za Hrvatskim jezi\u010dnim portalom iako je prije nekoliko tjedana govorila o protuhrvatstvu Slavka Goldsteina, koji je bio izdava\u010dem ve\u0107ini rje\u010dnika \u010dija je gra\u0111a upotrijebljena za popunu toga portala. Dakle, Goldstein se od protuhrvata u samo nekoliko tjedana prometnuo u perjanicu hrvatstva. Osobno \u010desto preporu\u010dujem navedeni portal jer je vrlo koristan, ali i upozoravam kako se nije punio normativnim rje\u010dnicima, tj. onima koji \u0107e vam re\u0107i \u0161to je pravilno. Tre\u0107a je pouka o tome kako se \u010dak i struka postavlja politi\u010dki te je jedan ugledni kroatist branio lik pelje\u0161a\u010dki <\/em>kao mogu\u0107i standardnojezi\u010dni lik iako ga smatra neobi\u010dnim. O\u010dekivati, dakle, mo\u017eemo i uporabu novoga jezikoslovnoga naziva: neobi\u010dni standardnojezi\u010dni ktetik. Na njega pravo imaju samo autoriteti. Ako predsjednik Vlade Republike Hrvatske ili Hrvatskoga sabora ispali ktetik bra\u010danski <\/em>ili rije\u010danski<\/em>, likove koji se tako\u0111er mogu tvoriti iako jesu malo neobi\u010dni, oni bi mogli u\u0107i u uporabu bez obzira na to \u0161to ih nitko osim samoga tvorca nije upotrijebio. A ja sam naivno mislio da je pro\u0161lo vrijeme kad se svaki autoritet bespogovorno slu\u0161ao! Dakako da predsjednicu ne treba hvatati za svaku rije\u010di i prekomjerno je kuditi, ali kad nehotice pogrije\u0161i i kad od vas netko kao stru\u010dnjaka, bez obzira na namjere, zatra\u017ei mi\u0161ljenje, naravno da ne smijete re\u0107i da je to\u010dno ne\u0161to \u0161to nije. Predsjednicu, pak, javno pohvaljujem \u0161to nikad otkad je pratim nije upotrijebila rije\u010di regija <\/em>i region <\/em>koje bi trebalo pisati velikim slovom jer su istozna\u010dnice, \u0161to je odavno razotkrio biv\u0161i mi sukolumnist Mate Kova\u010devi\u0107, za Jugoslaviju, pa kad ve\u0107 imamo potvr\u0111eni povijesni toponim, za\u0161to izmi\u0161ljati novi?<\/p>\n Drugi je pou\u010dan primjer izgovor imena katalonskoga glavnog grada. Naime, ime su toga grada tijekom Lijepe nam Biv\u0161e Hrvati izgovarali \/Barcelona\/, a Srbi \/Barselona\/, a sad nam jedan hrvatski onomasti\u010dar tuma\u010di da je izgovor \/Barcelona\/ srpski iako je, uz iznimku nekoliko na\u0161ih novinara koji su poslani da nari\u010du nad \u0161panjolskom cjelovito\u0161\u0107u (njima je 55 % bilo dovoljno za crnogorsku samostalnost, a rezultati im katalonskoga referenduma nisu mjerodavni), stanje i danas isto. Ne ulazim \u010dak ni u to kakav bi standardnojezi\u010dni izgovor trebao biti, ali mi je pomalo neobi\u010dna pojava da je ne\u0161to nastalo pod srpskim utjecajem iako Srbi tako ne govore. Valjda jezik nije matematika.<\/p>\n Tre\u0107i je pou\u010dan primjer Ana Nimus, prof. koja se raspisala o gramatikama. Napominjem za one koji su izvan jezikoslovnih krugova da prezime Nimus ne postoji u Hrvatskoj. Spojite Ana i Nimus, umjesto drugoga a<\/em>, stavite o<\/em>, pa \u0107ete se i sami uvjeriti u nevjerojatan \u010din gra\u0111anske hrabrosti. Naravno, osim ako nije rije\u010d o novodoseljenoj osobi ili osobi koja je zbog posebne prigode promijenila prezime.<\/p>\n Na koncu ovoga poukama pretrujenoga \u010dlanka, navest \u0107u jednu zgodicu s predavanja na Bra\u010du. Jedno mi se milo, a poznato dijete javilo kad je shvatilo da sam upravo ja predava\u010d i reklo mi: Profesore, vo je prvi put da Vas vidin u duge ga\u0107e!<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Otrgnut iz svekolikog zavi\u010daja putujem… Dani su pred silazak u Podzemlje uvijek bili podjednako te\u0161ki. Kad bi dan bio lijep, a more kao ulje, toplina bi nas od rana jutra vabila na prozore i rive, svla\u010dila nam ruho iako bi nas studen protresla \u010dim bismo ogoljeli podlaktice. Bila bi to studen pred\u0161asnica, studen koja se […]<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":48113,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[283,5],"tags":[479,1753],"class_list":{"0":"post-48819","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-a","8":"category-kolumne","9":"tag-domagoj-vidovic","10":"tag-jezicni-savjet"},"yoast_head":"\nA sada o jeziku svagda\u0161njem…<\/h4>\n
Pelje\u0161ki anonimus<\/h4>\n