Pu\u010dku \u0161kolu zavr\u0161io je u Kra\u0161i\u0107u, a od 1909. kao pitomac Nadbiskupijskog orfanotrofija poha\u0111ao je gornjogradsku klasi\u010dnu gimnaziju. Nakon 6. razreda prijavljuje se kao kandidat za sve\u0107eni\u0161tvo.<\/p>\n
Maturirao je 28. lipnja 1916. u skra\u0107enom \u0161kolskom roku, nakon \u010dega je mobiliziran u austrijsku vojsku.<\/strong> Nakon \u0161estomjese\u010dnog \u010dasni\u010dkog te\u010daja na Rijeci bio je poslan na talijanski front kod Gorice. U bitkama na rijeci Piavi, u srpnju 1918. pao je u talijansko zarobljeni\u0161tvo odakle se, kao solunski dobrovoljac, oslobodio u prosincu 1918. U prolje\u0107e 1919. bio je demobiliziran.<\/p>\n Ujesen 1919. upisao se na Agronomski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, ali ubrzo napu\u0161ta studij da se posveti poljoprivredi u rodnom selu. U isto se vrijeme aktivira u redovima katoli\u010dke mlade\u017ei. Po \u017eelji svog oca neko vrijeme razmi\u0161lja o \u017eenidbi.<\/p>\n Ljeti 1924. napokon se odlu\u010duje za sve\u0107eni\u010dko zvanje. Ujesen ga nadbiskup Antun Bauer \u0161alje u rimski kolegijum Germanicum-Hungaricum te od 1924. do 1931. studira na Papinskom sveu\u010dili\u0161tu Gregoriani.<\/p>\n 26. listopada 1930. u Rimu je zare\u0111en za sve\u0107enika<\/strong>. Mladu misu je slavio u crkvi Santa Maria Maggiore, uz njega je njegov mla\u0111i kolega i poslije njegov nasljednik na zagreba\u010dkoj nadbiskupskoj katedri i prefekt Kongregacije za nauk vjere, kardinal Franjo \u0160eper.<\/p>\n U srpnju 1931. godine, kao dvostruki laureat iz filozofije i teologije, vra\u0107a se u domovinu. U punom je jeku u tadanjoj Jugoslaviji vojna diktatura, uz osobito nastojanje vlasti da oslabi Katoli\u010dku Crkvu.<\/p>\n U nadbiskupskom dvoru obavlja slu\u017ebu ceremonijara. U nekoliko \u017eupa bio je kra\u0107e vrijeme upravitelj da razrije\u0161i sporove izme\u0111u vjernika i sve\u0107enika. U slobodno vrijeme se posve\u0107uje karitativnom radu te nadbiskup Bauer na njegovu inicijativu 23. studenoga 1931. ustanovljuje dijecezanski Caritas.<\/p>\n Nakon smrti zagreba\u010dkog nadbiskupa Bauera 7. prosinca 1937. preuzima izravnu upravu zagreba\u010dke nadbiskupije<\/strong>, a uskoro i predsjedni\u0161tvo tada\u0161nje Biskupske konferencije Jugoslavije.<\/p>\n Kao pastir Crkve zagreba\u010dke nastoji se \u0161to \u010de\u0161\u0107e izravno susresti s klerom i vjernicima diljem nadbiskupije. Promi\u010de svestranu duhovnu obnovu, osobito euharistijsku i marijansku pobo\u017enost. Na srcu mu je pastoral obitelji i mladih te \u0161to aktivnije sudjelovanje vjernika laika u Katoli\u010dkoj akciji. Zala\u017ee se za dobar katoli\u010dki tisak (pokrenuo je katoli\u010dki dnevnik \u201cHrvatski Glas\u201d). Potaknuo je izdanje novog cjelovitog prijevoda Svetoga pisma. Osniva mnoge nove \u017eupe, njih 14 u samom Zagrebu. Posvuda uklju\u010duje u izravni pastoral gotovo sve redove i dru\u017ebe.<\/p>\n U Brezovici osniva prvi karmel u Hrvatskoj.<\/strong> Sa svim hrvatskim biskupima zauzeto planira proslavu 1300. obljetnice veza Hrvata sa Svetom Stolicom (641-1941) \u0161to je zbog rata odgo\u0111eno sve do proslave na Mariji Bistrici 1984.<\/p>\n Za vrijeme II. svjetskog rata, nakon njema\u010dke okupacije Jugoslavije uspostavljena je Nezavisna Dr\u017eava Hrvatska, oslonjena na sile osovine. Stepinac se u to vrijeme ne ve\u017ee ni uz koju politi\u010dku stranku ili pokret. Dosljedan u svom rodoljublju, ali nadasve vjeran pastirskom poslanju, sa svom slobodom i neustra\u0161ivo\u0161\u0107u javno osu\u0111uje rasna, ideolo\u0161ka i politi\u010dka progonstva.<\/p>\n Ve\u0107 u prvim mjesecima nakon osnutka hrvatske dr\u017eave hitno intervenira i poru\u010duje: Po katoli\u010dkom moralu nikada nije dozvoljeno ubijati taoca za krivice, koje su drugi po\u010dinili.<\/em> A 25. listopada 1942. u zagreba\u010dkoj katedrali izjavljuje: Svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji imade pravo na \u017eivot dostojan \u010dovjeka i na postupak dostojan \u010dovjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili crnci ili ugla\u0111eni Europejci, bili omra\u017eeni \u017didovi ili oholi Arijanci, imadu jednako pravo da govore: ‘O\u010de na\u0161 koji jesi na nebesima!’\u00a0I ako je Bog svima podijelio to pravo, koja ga ljudska vlast mo\u017ee nijekati?<\/em><\/p>\n Protivio se nasilnim vjerskim prijelazima, a kad ih nije mogao sprije\u010diti, daje kleru povjerljivu instrukciju: da one koji zatra\u017ee prijelaz \u2013 da bi na taj na\u010din spasili svoj \u017eivot \u2013 prime u Katoli\u010dku Crkvu bez ikakvih uvjeta, jer kad pro\u0111e ovo vrijeme ludila i divlja\u0161tva, ostat \u0107e u na\u0161oj Crkvi oni koji budu konvertirali zbog uvjerenja, dok \u0107e se ostali, kada opasnost pro\u0111e, vratiti u svoju.<\/em><\/p>\n Njemu su se sa svih strana utjecali siromasi i prognanici. Prihvatio je tristotinjak sve\u0107enika protjeranih iz Slovenije. Njegov je Caritas pomagao ne samo ugro\u017eenim Hrvatima nego i svima drugima: Srbima, \u017didovima, Slovencima, Poljacima itd.<\/strong> Zbog svega toga, a osobito zbog osuda fa\u0161isti\u010dkih i nacisti\u010dkih progona, postao je vlastima nepo\u0107udna osoba. Hitlerov je GESTAPO pripremio plan da ga ubije<\/strong>, a vlasti su vi\u0161e puta tra\u017eile da ga Sveta Stolica makne s nadbiskupske stolice u Zagrebu.<\/p>\n Nakon zavr\u0161etka II. svjetskog rata u Hrvatskoj je, kao i u \u010ditavoj Jugoslaviji, vlast preuzela Komunisti\u010dka partija zadojena bolj\u0161evi\u010dkom ideologijom, osobito militantnim ateizmom.<\/p>\n Razmahala se nevi\u0111ena medijska kampanja protiv Crkve, posebno protiv nadbiskupa Stepinca. Ta \u0107e kampanja potrajati s razli\u010ditim intenzitetom sve do povijesnog silaska komunizma s europske politi\u010dke scene.<\/p>\n U rujna 1945. Stepinac je stoga sazvao Biskupsku konferenciju da razmotri novonastalu konstelaciju. Biskupi su 22. rujna izdali pastirsko pismo koje dokumentirano i hrabro iznosi sva nasilja i nepravde \u0161to ih je nova vlast po\u010dinila u ratno i poratno vrijeme protiv vjere i Crkve, ali i protiv slobode savjesti svojih gra\u0111ana. Uslijedio je jo\u0161 bjesniji progon, usredoto\u010den na zagreba\u010dkog nadbiskupa Stepinca. Po\u010delo je i s tvornim napadima, kao npr. kamenovanje u Zapre\u0161i\u0107u kraj Zagreba 4. studenoga 1945. Nakon toga je nadbiskup bio prisiljen da vi\u0161e ne izlazi po pastirskom poslu. U sije\u010dnju 1946. vlasti su preko novog papinskog izaslanika Hurleya \u010dak zatra\u017eile da ga Sveta Stolica makne iz slu\u017ebe zagreba\u010dkog nadbiskupa.<\/p>\n Nakon sve \u017ee\u0161\u0107ih pogrda i napada na njegovu osobu, ponovno je uhi\u0107en 18. rujna 1946. te je 30. rujna izveden pred ve\u0107 montirani politi\u010dki sudski proces. Znamenit je njegov govor pred sudom 3. listopada, koji nije samo obrana nego optu\u017enica nepravednog suda i vjeroispovijest za koje je svetinje on spreman polo\u017eiti i \u017eivot.<\/p>\n 19. listopada 1946.<\/strong> odveden je na izdr\u017eavanje kazne u kazneno-popravni dom u Lepoglavi gdje je bio do 5. prosinca 1951. Bilo mu je dodu\u0161e dopu\u0161teno slavljenje mise i \u010ditanje teolo\u0161kih knjiga, ali je dr\u017ean u potpunoj izolaciji, podvrgnut trajnim poni\u017eavanjima i stresovima, a po svoj prilici i trovanju, \u0161to je uvelike naru\u0161avalo njegovo zdravlje. Po svjedocima u procesu za beatifikaciju bio je na popisu zato\u010denika osu\u0111enih na likvidaciju.<\/p>\n Nakon 1864 dana provedenih u lepoglavskom zatvoru, 5. prosinca 1951. bio je premje\u0161ten na izdr\u017eavanje preostalog dijela kazne u internaciju u rodni Kra\u0161i\u0107.<\/strong> U zato\u010deni\u0161tvu, 12. sije\u010dnja 1953. imenuje ga kardinalom papa Pio XII. na \u0161to su vlasti prekinule diplomatske odnose sa Svetom Stolicom. Nije mogao u Rim ni po kardinalski grimiz, a po smrti Pija XI. ni u konklave, jer nije bio siguran da \u0107e se mo\u0107i vratiti u domovinu, a htio je po svaku cijenu ostati sa svojim narodom.<\/p>\n U zato\u010deni\u0161tvu, i dalje strogo izoliran, razvija apostolat pisanja. Napisao je na tisu\u0107e stranica propovijedi i drugih duhovnih sastavaka. Uputio je mnogim biskupima, sve\u0107enicima i vjernicima vi\u0161e od 5000 pisama od kojih je sa\u010duvano oko 700. U pismima, kao \u010dovjek \u017eive vjere i nepokolebljive nade te potpunoga predanja Bogu, naslovnike hrabri, tje\u0161i i poti\u010de, osobito na ustrajnost u vjeri i u crkvenom jedinstvu. I u tim pismima, kao i na su\u0111enju i u cijelom zato\u010deni\u0161tvu pokazuje iskrenu ljubav i prema onim osobama koje su ga progonile i nepravedno optu\u017eivale. Molitva za neprijatelje i pra\u0161tanje svima stalna je tema njegovih izjava i pisama kao i triju oporuka.<\/p>\n Sveto je umro 10. velja\u010de 1960.<\/strong> jo\u0161 za vrijeme izdr\u017eavanja nepravedne kazne. Umro je kako se to u mu\u010deni\u010dkom rje\u010dniku ka\u017ee ex aerumnis carceris<\/em> \u2013 od zatvorskih tegoba<\/em>, ali mole\u0107i za progonitelje i s Gospodinovim rije\u010dima na usnama: O\u010de, budi volja tvoja!<\/em><\/p>\n Njegov krepostan \u017eivot i mu\u010deni\u010dku smrt Bo\u017eji je narod prepoznao i \u010dastio ve\u0107 za \u017eivota, a osobito nakon smrti, unato\u010d komunisti\u010dkim zabranama i progonima.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Danas je spomendan bla\u017eenog Alojzija Stepinca, zagreba\u010dkog nadbiskupa i kardinala koji je svoju du\u017enost obavljao u te\u0161kim vremenima 2. svjetskog\u00a0rata i pora\u0107a. Bla\u017eenim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. godine. Alojzije Stepinac peto je od osmero djece u pobo\u017enoj i radi\u0161noj obitelji Josipa i Barbare r. Peni\u0107. Rodio […]<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":53595,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[296,27],"tags":[2383,981],"class_list":{"0":"post-53594","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-ab","8":"category-vjera-i-zivot","9":"tag-blazeni-alojzije-stepinac","10":"tag-spomendan"},"yoast_head":"\nRimski student<\/h4>\n
Najmla\u0111i biskup<\/h4>\n
![\"Rezultat](\"http:\/\/www.zg-nadbiskupija.hr\/UserDocsImages\/stories\/SLIKE\/Sveci%20i%20bla%C5%BEenici\/00164818.JPG\")
Papa Pio XI. imenuje ga 28. svibnja 1934. nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva. Bio je tada najmla\u0111i biskup na svijetu s 36 godina \u017eivota i nepune \u010detiri godine sve\u0107eni\u0161tva. Na Ivanje, 24. lipnja 1934. zare\u0111en je za biskupa<\/strong> u zagreba\u010dkoj katedrali. Nadbiskup ga odmah uklju\u010duje u najintenzivniji pastoral prostrane nadbiskupije.<\/p>\nRatni vrtlog<\/h4>\n
I u javnim nastupima i u tolikim pismenim interventima hrabro zahtijeva po\u0161tivanje svake osobe, bez razlike rase, narodnosti, vjere, spola i dobi. Vjeran Evan\u0111elju, neumorno osu\u0111uje zlo\u010dine protiv \u010dovje\u0161tva i sve druge nepravde. Odmah po dono\u0161enju rasisti\u010dkih zakona, ve\u0107 u travnju 1941. upu\u0107uje najo\u0161triji prosvjed vlastima.<\/strong> Spa\u0161avao je progonjene \u017didove, Srbe, Cigane, Slovence, Poljake, kao i Hrvate komuniste.<\/p>\n
Komunisti\u010dki napadi<\/h4>\n
![\"Srodna](\"https:\/\/www.tportal.hr\/media\/thumbnail\/w1000\/6470.jpeg\")
Nadbiskup Stepinac bio je ve\u0107 17. svibnja 1945. uhi\u0107en<\/strong>, u zatvoru do 3. lipnja. Ve\u0107 sutradan, 4. lipnja, sam ga je Tito u Zagrebu pozvao na razgovor. Iz toga razgovora, a osobito iz razgovora \u0161to ga je dva dana ranije Tito vodio s predstavnicima katoli\u010dkoga klera u Zagrebu, bilo je jasno da novi re\u017eim ho\u0107e narodnu Crkvu<\/em>, neovisnu o Svetoj Stolici. To je za Stepinca zna\u010dilo dirnuti u srce katoli\u010dkoga jedinstva. Ubrzo se pokazalo da je na djelu planirani \u017eestoki progon Crkve koji se okomio ne samo na biskupe i sve\u0107enike nego i na vjernike.<\/p>\nMontirani sudski proces<\/h4>\n
![\"Srodna](\"http:\/\/www.remnantnewspaper.com\/web\/images\/Alojzije_Stepinac_on_trial.jpg\")
Na temelju iznu\u0111enih izjava i la\u017enih svjedo\u010danstava, \u010dak i krivotvorenih dokumenata, nevin je osu\u0111en 11. listopada 1946. na 16 godina zatvora i prisilnog rada te daljnjih 5 godina li\u0161enja svih gra\u0111anskih prava.<\/p>\nUzni\u0161tvo i smrt<\/h4>\n
![\"Rezultat](\"http:\/\/croexpress.eu\/nv-admin\/image\/vijesti\/0-1486707123.jpg\")
Od prolje\u0107a 1953. godine kobno su se razvijale, ve\u0107 od Lepoglave, policitemia rubra vera<\/em>, tromboza nogu i bronhijalni katar. Bio je potreban sustavne bolni\u010dke njege, premda su lije\u010dnici, strogo kontrolirani od re\u017eima, \u010dinili sve \u0161to su mogli. Odbijao je svaku povlasticu lije\u010denja koja bi mogla zna\u010diti da je pokleknuo pred nepravednim sucima i pred re\u017eimom te tako pokolebati kler i druge ljude u vjerni\u010dkoj izdr\u017eljivosti. Tako su sve te\u017ei bolovi postali dio njegova zato\u010deni\u010dkog \u017eivota, ali je on to strpljivo podnosio sve do smrti.<\/p>\n![\"Rezultat](\"http:\/\/stepinac.zg-nadbiskupija.hr\/userDocsImages\/\/multimedija\/Foto\/Progla%C5%A1enje%20Stepinca%20bla%C5%BEenim\/APAPA199.jpg\")
Bla\u017eenim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. godine<\/strong>. Iza glavnoga oltara zagreba\u010dke katedrale gdje se nalazi grobnica zagreba\u010dkih nadbiskupa pohranjeni su i zemni ostaci bl. Stepinca. Cvije\u0107e i svije\u0107e te zahvale za usli\u0161ane milosti po zagovoru bla\u017eenog Stepinca neprestano rese taj divni prostor jer su hodo\u010dasnici prepoznali u njemu osobnog zagovornika kao i zagovornika cijelog hrvatskog naroda.<\/p>\n