Prolje\u0107e je, razdoblje kad se priroda budi. Umjetnici se polako otpu\u0107uju sa svojim nogarima (da ne re\u010dem stativima) na slikavanje mrtve prirode, a ako imaju malo sre\u0107e i vole davati posla HGSS-u, znaju naletjeti na kakva probu\u0111ena medu (ne Nikicu Medaka, to se pi\u0161e velikim slovom, a i na\u0161 je Medo dobra du\u0161a i kad se tek probudi) te se mrtva priroda u\u010das prometne u \u017eivu, a ako je umjetnik multimedijalist (rekli bi neko\u0107 svestran), eto nam i pokretnih slika, za \u0161to su ipak potrebne i brze noge. U prolje\u0107e uz poskoke uvijek na sunce izi\u0111u Mati\u0107i i Vidovi\u0107i, a i po\u0111ekoji<\/em> Bari\u0161i\u0107.<\/p>\n Rodijak su mi se Anti\u0161a i sin mu Zvone u\u017eeljeli mora te prvo oti\u0111osmo u Klek na pi\u0107ence kod Julija \u010dije do\u017eivljaje, ako za njih niste \u010duli, mo\u017eete pogledati u ranim jutarnjim ili popodnevnim satima u poznatoj nizanci Miris baruta<\/em>. Ja kao jedan od njegovih najvjernijih gostiju (a treba mi za ve\u0107u minuta\u017eu u Ko\u0161arka\u0161kome klubu Metkovi\u0107<\/em>, kojemu, hvala Bogu, ide dobro i bez mene) jedva \u010dekam lipanj kad Julio po\u010dne poslu\u017eivati toplu i hladnu vareniku doprinose\u0107i pritom blagu jezika slovinskoga<\/em>.<\/p>\n Za\u0161to? Vjerojatno se ne pitate, ali \u0107u vam isto re\u0107i. Vareniku rje\u010dnici obi\u010dno opisuju kao vareno, kuhano mlijeko, a Julio vari dok gosti sami to\u010de pivo i spusti se samo da svari<\/em> pokoju kavu te usput varnice upadaju u \u010da\u0161e i \u0161alice \u010dine\u0107i zvjezdice kao kad nave\u010der bacate oblutke u more po jakoj mjese\u010dini. Jedinstvena ponuda i romantika uz miris baruta pravo su osvje\u017eenje u turisti\u010dkoj ponudi, a kako se izvratak (da ne re\u010dem turski kusur) ne vra\u0107a, gosti obi\u010dno pripreme si\u0107u.<\/p>\n Nakon mora se, kako i pristoji, pro\u0161etasmo po zavi\u010daju, Vidonjama. Ondje bi se uskoro mogao snimati novi videoisje\u010dak za pjesmu Anka Vegetarijanka<\/em> jer su svi u kukama i \u0161parogama (bolje nego kukama i motikama), a lovci se valjda dobro skrivaju. Da ne bi bilo problema s poskocima, tu je Tereza Ba\u0107e, a da ne bi bilo frke s Mati\u0107ima i Vidovi\u0107ima, tu su im supruge, sestre i majke. Uh, mora li sa svakim stat?,<\/em> nestrpljivo \u0107e Zvone. \u0160to bi bilo tek da je na Mlini\u0161tu? Dobro smo mi i pro\u0161li<\/em>, iskusno \u0107u. Opeta si u Kleku i u brdima. \u010ca ne grie\u0161 meju svit i ne i\u0161ke\u0161 \u017eenske?<\/em>, \u017ealosno \u0107e mi mater Bra\u010dka. Nijesam toliko \u017eena sreo od dodjele diplome na Filozofskome<\/em>, na te\u010dnome \u0107u za\u017eapskom da me i \u0107a\u0107ko razumije.<\/p>\n Smarlaisah<\/em> (ne\u0161to na brzinu u\u010dinih i to kako bilo, nau\u010dio me toj hutovskoj rije\u010di Brko Bezbrko, tj. glavni urednik Glasa Hutova<\/em> iz kojega sam naprasno potjeran prije nekoliko godina zbog \u017ealbe na koli\u010dinu dodijeljenih bajama) uvod, a glagolu \u0107emo se s po\u010detka re\u010denice jo\u0161 malo kasnije vratiti. Naime, i u ovome sam razdoblju bio poprili\u010dno po terenu, sva\u0161ta sam \u010ditao, a i javili su mi se neki Neretvani iz inozemstva te smo ponovno uboli po\u0111ekoji<\/em> podatak.<\/p>\n Ilko Vuica<\/strong> iz Krnjesavca na privremenome boravku u San Joseu poslao mi je e-poruku u kojoj je navedeno nekoliko obiteljskih predaja, od kojih \u0107u se osvrnuti na nekoliko koje se ti\u010du podrijetla Vuica.<\/p>\n Gospar Ilko navodi kako je po predaji prvi Vuica bio izvjesni Ivan zvani \u010covi\u0107, koji je imao pet sinova. Po toj su predaji trojica od njih sudjelovala u borbama u odori francuske vojske. Dva su poginula u Francuskoj, a tre\u0107emu se gubi trag u Njema\u010dkoj negdje tijekom povratka iz Napoleonova pohoda na Rusiju. \u010cetvrti se, pak, sukobio s Francuzima i pobjegao u Zavalu u Popovu. Peti se o\u017eenio k\u0107erju Raji\u010d-aramba\u0161e. Da se ne spominje peti sin, Ivan bi mogao biti ro\u0111en negdje polovicom XVIII. stolje\u0107a (Vuice se u metkovskim maticama spominju od 1740.). No, peti sin se \u017eeni k\u0107erju Raji\u010d-aramba\u0161e, jednoga od osloboditelja Metkovi\u0107a kojega fra Andrija Ka\u010di\u0107 Mio\u0161i\u0107 zove zmaje od dvi glave<\/em>, a on je u na\u0161emu gradu \u017eivio koncem XVII. stolje\u0107a.<\/p>\n To nam je sad zgodna prigoda da poka\u017eemo koliko su predaje nepouzdane, ali i da utvrdimo kako u njima ipak postoji zrnce povijesne istine.<\/p>\n Prvo, to potvr\u0111uje obiteljsku predaju da su Vuice prvo \u017eivjeli u samome gradu, a u Glavama i Bajaminama dr\u017eali stoku. Bilo bi zanimljivo utvrditi jesu li bili nasljednici posjeda Raji\u010d-aramba\u0161e ako je on uistinu imao ku\u0107u i posjede u Metkovi\u0107u jer za posjede svih istaknutijih protuosmanlijskih boraca znamo. Nonkovi\u0107i imaju kulu, Dragobratovi\u0107i su se smjestili na Rabi, a dobranjski haramba\u0161e u Sankovi\u0107e. Drugo, prebiru\u0107i mleta\u010dki katastar utvrdih da se Mihajlo ili Mijo Vuji\u010di\u0107 (a i Vuice su se tako neko\u0107 pisali) 1702. spominje u Dobranjama i Doljanima. Pritom treba spomenuti kako se \u010ditavo dana\u0161nje podru\u010dje oko Dubravice (uklju\u010duju\u0107i i Glave i Bajamine) nalazilo na doljansko-dobranjskoj granici jer je Metkovi\u0107 tada bio tek \u201elipo selo\u201c s kapelanom u Doljanima i \u017eupnikom u Gabeli. Dakle, posjede u Glavama i Bajaminama navedeni je Mihajlo ili Mijo dobio kao mleta\u010dki nadarenik.<\/p>\n Drugi je zanimljiv podatak da je jedan od sinova pobjegao u Zavalu u bijegu od francuskih vojnika. U njemu se i u liku imena Mihajlo (svojstvenomu katolicima u isto\u010dnohercegova\u010dko-dubrova\u010dkome podru\u010dju) potvr\u0111uje pretpostavka da su Vuice iz Popova (u predaji i oni spominju Velju Me\u0111u), a to posredno potvr\u0111uju i predaje o dukatima i blagu uz karavanski put koji je iz Glava i Bajamina vodio prema Bosni i Crnoj Gori, a s karavand\u017eijama su, navodno, veze osim Vuica imali i Veraje.<\/p>\n Nai\u0161ao je gospar Ilko i na podatak da je neki Vuica 1449. na magarcu odveo dijete na kr\u0161tenje u \u017divogo\u0161\u0107e. Ima li on veze s dana\u0161njim metkovskim Vuicama? Te\u0161ko, ali je zanimljiv podatak. Ina\u010de je iz zaostro\u0161kih matica i mleta\u010dkih katastara razvidno da je osobno ime Vuica (umanjenica od Vuk) vrlo \u010desto potvr\u0111eno u drugoj polovici XVII. i po\u010dekom XVIII. stolje\u0107a.<\/p>\n Nakon \u0161to je Metkovi\u0107 pripao Makarskoj biskupiji, osobna su se imena Vuk, Vuko i Vuica po\u010dela mijenjati u Luka te su postupno izi\u0161la iz uporabe. Gosparu Ilki i svodniku<\/em> Mariju Obradovi\u0107u (namjerno sam zamastio ovo O<\/em>, da se zna kakav je naglasak izvorno bio) velika hvala na trudu i potvrdi pretpostavka.<\/p>\n Drugi mi je upit postavila Tonka Grgi\u010d<\/strong> djevoja\u010dki Sr\u0161en<\/strong> iz Ljubljane, koja je u jednome dokumentu prona\u0161la spomen Mihovila Sr\u0161ena iz \u0160ibenika koji se 1433. spominje u sudskome zapisniku jer navodno nije platio najamninu za la\u0111u Andriji Bud\u010di\u0107u, jednomu od majstora koji je radio na \u0161ibenskoj katedrali. Kao svjedok se spominje Mle\u010danin Lovre Pincin koji je, ka\u017eu vrela, vidio kako Andrija i Mihovil razgovaraju, ali nije \u010duo \u0161to govore, a Petar Juri\u0107 Mihovila nije vidio, ali ga je \u010duo. Je li nakon \u0161to je izrekao re\u010denicu Andrija moj<\/em> Mihovil zaplovio prema Blacama, ne zna se, ali mene prezime Pincin neodoljivo podsje\u0107a na Matu Pinca, \u010dije vam zna\u010denje nadimka na Pagu ne\u0107u odgonetnuti.<\/p>\n U svakome slu\u010daju spominju se klesari i Sr\u0161eni, pa ako \u0161ibenski Sr\u0161eni i nemaju veze s neretvanskima, mo\u017eda barem naslu\u0107ujemo izvore predaje.<\/p>\n Tre\u0107i mi je, ovaj put usmeni, upit do\u0161ao za Ketinije<\/strong>. Prvi su Ketiniji u drugoj polovici XIX. stolje\u0107a pristigli iz Ju\u017enoga Tirola, dijela Italije koji je pripadao Habsburgovcima. Zahvaljuju\u0107i prijatelju \u017darku Dugand\u017ei\u0107u, \u010diji je doktorski rad Stanovni\u0161tvo Op\u0107ine Metkovi\u0107<\/em> 1850. \u2013 1918. od iznimne va\u017enosti za na\u0161 kraj, utvrdih kako im je izvorno prezime bilo Chietini te se dovodi u vezu s imenom gradi\u0107a i pokrajine Chieti<\/em> nedaleko od Pescare i Molizea. Navodno je nazvan po Ahilejevoj majci, nimfi Tetidi. Ne mogu Metkovci bez Troje, bili u zavi\u010daju (Gabela nije daleko), bili u prazavi\u010daju (Ahilej je glavni lik Ilijade, Ilijada se odvija pod Trojom, sveti Ilija je metkovski za\u0161titnik, a i kad su upitali bakicu iz Gabele je li ondje bio Ilij, ona je potvrdila rekav\u0161i da ondje \u017eive i Ilija Pavlovi\u0107, Ilija \u0160utalo, Ilija Su\u0161ac…).<\/p>\n Sad jo\u0161 tri podatka koja su mi do\u0161la pod ruku. Prvo, rade\u0107i na \u010dlanku o osobnim imenima u stola\u010dkome kraju, utvrdih vjerojatno to\u010dno podrijetlo metkovskih Milana<\/strong>, dakle predaka na\u0161ega gradona\u010delnika. Prvi su Milani zapisani u metkovskim maticama pod nadimkom Deronja, a u Bjelovi\u0107ima se kod Stoca 1701. spominje Mihajlo Derani\u0107.<\/p>\n Drugo, listaju\u0107i \u010dasopis Sta\u0161evica<\/em>, koji je ure\u0111ivao dragi fra Vinko Prli\u0107, negda\u0161nji \u017eupni vikar u \u017dupi svetoga Ilije (1967. \u2013 1973.), nai\u0111oh u rje\u010dniku Vice Ron\u010devi\u0107a Leki\u0107a na rije\u010d bezerina ‘maska’, koja bi mogla objasniti zna\u010denje prezimena Bezer. <\/strong><\/p>\n Tre\u0107e, ve\u0107 se godinama akademik Nenad Vekari\u0107 i ja mu\u010dimo s pelje\u0161kim prezimenom Marlais<\/strong>, isprva zapisanom kao Mrlais. Marlaisi sami dr\u017ee da su podrijetlom Francuzi, no obojica imasmo svoje sumnje. \u010cine\u0107i ne\u0161to posve deseto, naletjeh na turcizam smarlama<\/em> ‘roba koja se izra\u0111uje po narud\u017ebi’, a hutovski ste glagol (s)marlaisati<\/em> pro\u010ditali na po\u010detku ovoga \u010dlanka. Marlaisi su, dakle, trgovci robom po narud\u017ebi. Smarlai\u0161u li \u0161togod pritom, valja pitate njihove kupce.<\/p>\n Kako smo ve\u0107i dio \u010dlanka posvetili Vuicama, red je da s njihovim bli\u017enjima zavr\u0161imo. Svako malo od Jurice Popovi\u0107a, s kojim se rado susre\u0107em i gore i dolje jer obojica s ponosom isti\u010demo odakle smo i nagla\u0161avamo gradskost Metkovi\u0107a (otud umjetnici svih vrsta u gradu ni\u010du), koju smatramo velikom predno\u0161\u0107u, dobijem poveznicu na neki spot ili zamisao. U posljednjoj e-poruci bija\u0161e njegova slika s konjem transvestitom. Naime, konj se odjenuo u zebru. Rekoh Jurici da je sad gotov jer \u0107e ga opsjesti pitanjima povezanim s rodnom ideologijom. Ljudi \u0107e se pitati, naime, je li rije\u010d o konju koji se osje\u0107a kao zebra ili mu je zebrastost nametnuta odgojem.<\/p>\n Pitanje je, pak, koje mu\u010di i mene i Juricu gdje je nestao Jozo Bre\u010di\u0107. Naime, Klepetan se s prolje\u0107em vratio Malenoj, a Jozu Bre\u010di\u0107a ve\u0107 dugo nitko nije vidio. Davore? Meto?<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Miris prolje\u0107a, miris baruta Prolje\u0107e je, razdoblje kad se priroda budi. Umjetnici se polako otpu\u0107uju sa svojim nogarima (da ne re\u010dem stativima) na slikavanje mrtve prirode, a ako imaju malo sre\u0107e i vole davati posla HGSS-u, znaju naletjeti na kakva probu\u0111ena medu (ne Nikicu Medaka, to se pi\u0161e velikim slovom, a i na\u0161 je Medo […]<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":48113,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[283,5],"tags":[3146,479,3145,552,3147,3148,3144],"class_list":{"0":"post-58265","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-a","8":"category-kolumne","9":"tag-bezer","10":"tag-domagoj-vidovic","11":"tag-ketini","12":"tag-kolumna","13":"tag-milan","14":"tag-prezimena","15":"tag-vuice"},"yoast_head":"\nLagani prijelaz<\/h4>\n
Pi\u0161em pismo, tinta mi se proli \u2013 pisma iz Amerike i Slovenije<\/h4>\n
Troja u Gabeli, Troja u Italiji<\/h4>\n
Ispravak neto\u010dnoga navoda \u2013 Milan, Bezer, Marlais<\/h4>\n
Gdje je nestao \u010dovjek?<\/h4>\n