Nik\u0161a, svjetsko srebro iz Rusije je povijesni uspjeh hrvatskoga nogometa, puno emocija je izliveno na ruskim travnjacima i na hrvatskim ulicama, jesu li se slegli dojmovi?<\/strong><\/p>\n Ja mislim da mi jo\u0161 nismo do kraja svjesni onoga \u0161to smo u\u010dinili u Rusiji i da \u0107e nam trebati jo\u0161 neko vrijeme da shvatimo veli\u010dinu na\u0161ega uspjeha na svjetskog nogometnoj sceni, ali i \u0161ire od toga.<\/p>\n Kakva je bila atmosfera unutar na\u0161e nogometne ekspedicije tih mjesec i pol dana u Rusiji?<\/strong><\/p>\n Evo otkako sam u Metkovi\u0107u na to pitanje odgovaram svakodnevno. Doslovno me svakih sto metara netko zaustavi s tim pitanjem. Ja nemam pravih rije\u010di i jednostavno se moram poslu\u017eiti onom pjesmom Neopisivo<\/i>. Koliko je god to ovisilo o malom detalju, jednoj obrani penala, ta jedna energija, zajedni\u0161tvo… Jel’ to Bo\u017eja providnost koja nas je nagradila jer smo bili super klapa. Jel’ nas dodatno homogenizirao slu\u010daj s Nikolom Kalini\u0107em koji se nije trebao dogoditi, ali \u0161to je tu je, vjerojatno jest. Jel\u2019 to nekekav prisniji odnos ovog Dali\u0107evog sto\u017eera s igra\u010dima koji se u mojim o\u010dima vi\u0161e zasniva na psihologiji i razgovorima, nego na bilo \u010demu drugom.<\/p>\n O kakvom odnosu se radi i koliko je mom\u010dad stavljena ispred svih pojedinih ega, najbolje pokazuju nekoliko mo\u017eda neprimjetnih, a jako bitnih detalja: niti jedan igra\u010d na ovom prvenstvu nije sjedio na klupi radi ozljede, niti jedan igra\u010d na ovom Prvenstvu nije sjedio na klupi radi kartona i niti jedan igra\u010d na ovom prvenstvu nema vi\u0161e od jedne asistencije. To je Mom\u010dad, s velikim \u201cM\u201d.<\/p>\n I jo\u0161 ne\u0161to! Svi na\u0161i navija\u010di u domovini ili bilo gdje po svijetu su nekako bili zavidni \u0161to nisu bili na na\u0161em mjestu, u na\u0161em kampu, a mi smo bili zavidni \u0161to ne mo\u017eemo do kraja osjetiti tu predivnu atmosferu na na\u0161im ulicama, biti s njima. I onda se to dogodi na onom veli\u010danstvenom do\u010deku u Zagrebu. I nebrojenim do\u010decima u mnogim na\u0161im gradovima.<\/p>\n Do\u010deku u domovinu \u0107emo se vratiti, ali prije toga, mo\u017ee\u0161 li izdvojiti neki trenutak sa SP-a koji te se posebno dojmio?<\/strong><\/p>\n Te\u0161ko mi je izdvojiti ne\u0161to pozitivno jer je toga tako puno bilo. Ali ima jedna stvar zbog koje sam pomalo tu\u017ean. Kao osoba koja je bila zadu\u017eena izravno kontaktirati sa svim na\u0161im navija\u010dima koji su tra\u017eili ulaznice, na svaki upit koji mi je stizao putem e-maila, SMS-a, Vibera, Messengera… odgovarao sam unutar 24 sata. Znao sam odgovarati do 5 sati ujutro i nikoga nisam \u017eelio ostaviti bez odgovora. I onda se dogodi veli\u010danstevna pobjeda u polufinalu protiv Engleza i tada to vi\u0161e fizi\u010dki nisam mogao.<\/p>\n Mo\u017eete li vjerovati da sam pred finale zaspao u 4 sata ujutro i probudio se u 8 sati. U ta 4 sata mi je stiglo 1200 mailova i nekoliko stotina poruka na\u0161ih navija\u010da. Premda sam imao i automatizirane odgovore, bilo mi je te\u0161ko, \u017eao \u0161to osobno nisam mogao svakome od njih napisati bar rije\u010d, pa makar i onu Nema! Ipak, sve potrebne informacije smo \u017eurno objavljivali na na\u0161oj slu\u017ebenoj stranici.<\/p>\n Biti na moskovskom stadionu Lu\u017enjiki na dvije utakmice, vrhunac svjetske nogometne scene… kako je to bilo?<\/strong><\/p>\n Nakon pobjede protiv Engleske bilo je neopisivo slavlje, svi smo se radovali kao mala djeca, netko bi sa strane rekao: Dje\u010dji vrti\u0107!<\/i> I nakon dva dana dolazi finale, znamo ishod… na travnjaku se tada plakalo ali i smijalo jer je s tribina dolazila nevjerojatna energija koja te doslovno nosi… svijet je tada bio na na\u0161oj strani i puno vi\u0161e su slavili na\u0161i, nego Francuzi koji su pobijedili… svi su navijali za nas!<\/p>\n Naravno, postojala je i neka tuga jer smo bili blizu zlata i svi su nam govorili da smo bili bolji, pa sudac… na kraju nas je oprala ki\u0161a, moje odijelo je zavr\u0161ilo u sme\u0107u… Ali ta tuga je trajala doslovno do ulaska u svla\u010dionicu…<\/p>\n Na\u0161i nogometa\u0161i samo \u0161to su sjeli, prolomio se ogroman pljesak i pjesma, nastalo je neopisivo veselje i svijest da su u\u010dinili ne\u0161to veliko. Njih je nakon poraza podigao impuls koji je stizao s tribina, a istovremeno i poruke koje su im stizale na mobitele iz domovine i sa svih strana svijeta i koje su tada mogli vidjeli.<\/p>\n Svijet se u tom trenutku poklonio Hrvatskoj!<\/strong><\/p>\n Tako je! Kao osoba zadu\u017eena za ulaznice, ve\u0107 godinama kontaktiram s velikim brojem ljudi iz cijeloga svijeta, meni je tih dana stigla ogromna hrpa \u010destitki u kojima se odaje priznanje uspjehu na\u0161e reprezentacije! Zadivljuju\u0107e ne\u0161to! Stvarno je to\u010dno da su Francuzi osvojili prvenstvo, a Hrvati srce svijeta!<\/p>\n I jo\u0161 ne\u0161to! Kod nas je pona\u0161anje na\u0161e Predsjednice djelomi\u010dno bilo kritizirano kao neozbiljno, a svijet je to vidio sasvim drugim o\u010dima. Oni su se divili njezinoj neposrednosti i spremnosti pokazati osje\u0107aje.<\/p>\n Mi smo kupili svijet s tom nekom emocijom i jednostavno\u0161\u0107u bez bahatosti.<\/p>\n I onda dolazi povratak u domovinu!<\/strong><\/p>\n Mi smo utakmicu igrali u 18 sati dan ranije… do\u017eivjeli poraz… slijedi erupcija slavlj… pridru\u017euju nam se \u010dlanovi obitelji… u hotelu se slavi do pet-\u0161est sati ujutro, a ve\u0107 u sedam se ustajemo i pripremamo se za odlazak na aerodrom. Tu razinu umora je te\u0161ko opisati: emotivno i fizi\u010dki ispra\u017enjeni!<\/p>\n I onda do\u0111emo na zagreba\u010dki aerodrom i najednom kao da je netko izbrisao svu tu iscrpljenost! Putujemo \u0161est sati od Velike Gorice do Trga, oko autobusa je u svakom trenutku nekoliko stotina odu\u0161evljenih ljudi koji pla\u010du, pjevaju, vesele se… I to se stalno izmjenjuju od Velike Gorice do Trga… ma kakvi 550 tisu\u0107a ljudi, bilo ih je na ulicama i 700 tisu\u0107a… Adrenalin na vrhuncu! Mi smo u tom trenutku potpuno zaboravili na sebe. Onda do\u0111emo na Trg, pada ki\u0161a… nitko ne odlazi… Veli\u010danstvena snaga zajedni\u0161tva kojoj nisu mogli na\u0161tetiti ni neki medijski natpisi.<\/p>\n Na sv. Iliju Metkovi\u0107 spontano do\u010dekuje svog zeta Domagoja Vidu…<\/strong><\/p>\n To je ba\u0161 bilo iznenadno i spontano! Bio sam na putu prema Metkovi\u0107u i zove me Darko Zelji\u0107 i Petar Talaji\u0107 i ka\u017eu: Evo mi u Metkovi\u0107u samo radi tebe pe\u010demo 300 janjaca! U tom me trenutku zove Vida i pita: Di si?…<\/i> – U Splitu, vozim za Metkovi\u0107!<\/i> – Evo i mene, tri sam sata iza tebe, vidimo se na kavi!<\/i> I da ovi moji tada nisu spominjali janjce, ne bih se ni sjetio do\u010deka… I tada se na brzinu organizirao do\u010dek kod Neretvina igrali\u0161ta koji je bio lijep i iskren.<\/p>\n Ti si krivac \u0161to je sretna Neretvina zastavica obi\u0161la sve ruske stadione gdje je igrala Hrvatska!<\/strong><\/p>\n E, to je veteranska pri\u010da! Zafrkancija: kao mi nemamo para pa se ti slikaj, po\u0161alji slike, to je kao da smo i mi bili! I meni slu\u010dajno u torbi ostala odnekud Neretvina zastavica koju sam slikao prije prve utakmici… krenulo nas, mi dobili… pa druga, tre\u0107a i sada vi\u0161e nema povratka, idemo do kraja.<\/p>\n I onda na polufinalu nastane problem s ulaznicama jedne velike grupe na\u0161ih navija\u010da i ja sam to morao rje\u0161avati tako da nisam pratio prvih 25 minuta utakmice. Kada su krenule poruke: Di je zastavica, \u0161ta \u010deka\u0161, izgubit \u0107emo zbog tebe! Hitno slikaj zastavicu!<\/i> Uspio sam je uslikati, pobijedili smo Engleze! Na kraju finala sam s njom napravio kratki video na centru Lu\u017enjikija.<\/p>\n Nik\u0161a, ti si s veteranskom ekipom NK Neretve prvak Hrvatske i dogodine, u velja\u010di nas o\u010dekuje Veteransko nogometno prvenstvo Hrvatske u Metkovi\u0107u.<\/strong><\/p>\n To je najve\u0107i uspjeh neke Neretvine sekcije i jedan od najve\u0107ih uspjeha metkovskog sporta op\u0107enito. Koliko god to nekome zvu\u010dalo \u010dudo, veteransko prvenstvo Hrvatske nije ba\u0161 mala stvar jer tu igraju ljudi koji su po 10-12 puta osvajali Kutiju \u0161ibica. Mi smo prije nekoliko godina do\u0161li na prvenstvo putem pozivnice jer u na\u0161oj \u017eupaniji nema tog natjecanja. I ove godine Neretva je osvojila titulu prvaka Hrvatske \u0161to je za Klub bilo u pravom trenutku.<\/p>\n Na prijemu kod gradona\u010delnika Milana, pitao sam ga mo\u017ee li se u gradu osigurati smje\u0161taj u hotelima pod jednakim uvjetima za 250 sporta\u0161a i da li \u0107e Grad stati iza toga projekta. Uspjelo se to rije\u0161iti i jedan vikend u velja\u010di idu\u0107e godine grad \u0107e \u017eivnuti, Sportska \u0107e biti puna sporta\u0161a, a izvansezonska popunjenost hotelskih smje\u0161taja \u0107e biti stopostotna.<\/p>\n Dugo si u Hrvatskom nogometnom savezu, jo\u0161 od vremena odvajanja od Fudbalskog saveza Jugoslavije (FSJ) 1991. godine.<\/strong><\/p>\n To\u010dno, ja sam u HNS-u od samih po\u010detaka. Jo\u0161 kao student sam volontirao i radio sve \u0161to je bilo potrebno. Zatim sam, kao grafi\u010dki dizajner, bio zadu\u017een za grafi\u010dko ure\u0111enje svih publikacija koja je Savez izdavao te uz to radio i druge stvari.<\/p>\n Reprezentaciju prati\u0161 od SP-a u Japanu 2002. Koja je tvoja uloga reprezentativnom timu Vatrenih?<\/strong><\/p>\n FIFA je 2002. godine donijela nova pravila prema kojima su se ulaznice za utakmice rezervirale i kupovale putem interneta i za to je unutra Saveza morao biti imenovan ticketing manager<\/i> i ta je du\u017enost dopala mene. Tako da me ljudi vi\u0161e poznaju kao osobu zadu\u017eenu za ulaznice, a manje kao grafi\u010dkog dizajnera koji je primjerice opremio publikaciju o hrvatskoj reprezentaciji koja se dijelila medijima tijekom ovoga SP-a.<\/p>\n Unutar reprezentacije postoji logisti\u010dki tim, nas desetak, Iva, Tomo, Helena, Nika, Kori, Miro, Zoran, Tiho i Mislav koji smo zadu\u017eeni za organizaciju svega \u0161to prati jednu reprezentativnu ekspediciju, a nije posao stru\u010dnog sto\u017eera. Svatko od nas je bio zadu\u017een za svoja podru\u010dja, ali je posla toliko puno da samo \u010desto uskakali<\/i> jedni drugima u pomo\u0107 i te\u0161ko je opisati koliko i koje smo sve obveze imali.<\/p>\n Za kraj na\u0161ega razgovora spomenut \u0107u tvoju objavu na Instagramu u kojoj svoju srebrenu medalju iz Rusije posve\u0107uje\u0161 svom pokojnom ocu Anti.<\/strong><\/p>\n Kao dijete zbog zdravstvenih problema nisam se smio baviti sportom, premda sam kriomice s ekipom igrao nogomet. Moj otac je mene vezao uz Neretvu. On je bio dugogodi\u0161nji tajnik i mnogo toga jo\u0161, a ja sam se vrtio oko kluba i radio sve \u0161to je trebalo.<\/p>\n Evo jedna zanimljiva pri\u010da! Moj otac krajem 80-tih bio predsjednik nogometne regije Dalmacije i kao takav \u010dlan petoro\u010dlanog tima u tada\u0161njem republi\u010dkom Nogometnom savezu Hrvatske (NSH). U lipnju 1991. sam zavr\u0161avao prvu godinu studija i moj je otac tada sa slu\u017ebenim autom Razvitka, voza\u010dem i jo\u0161 jednim zaposlenikom do\u0161ao u Zagreb na izvanredni sastanak NSH-a kojemu je tada predsjednik bio Mladen Vedri\u0161. Namjeravao sam se s njima vratiti u Metkovi\u0107, ali je na\u0161 povratak bio preko Beograda gdje je hitno sazvana sjednica FSJ-a na zahtjev hrvatskog i slovenskog saveza. Iz Zagreba su krenuli samo Vedri\u0161 i moj otac i tada je u Beograd stigla vjerodajnica da smo voza\u010d i ja imenovani zamjenskim zastupnicima umjesto onih koji su sprije\u010deni do\u0107i. Na toj sjednici je pokrenuto razdru\u017eivanje FSJ-a i osamostaljenje republi\u010dkih nogometnih Saveza, a na njoj su od pet Hrvata bila \u010detiri Metkovca: moj otac, slu\u017ebeni voza\u010d, ja i tada\u0161nji glavni tajnik Fudbalskog saveza Jugoslavije Ante Pavlovi\u0107. Moj otac i Ante Pavlovi\u0107 \u0107e nakon toga raditi na uspostavi Hrvatskog nogometnog saveza.<\/p>\n I jo\u0161 jedan detalj! Tada je iz Beograda izvje\u0161tavao samo jedan Hrvat, dopisnik Vjesnika Metkovac Pero Gabri\u0107.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Malo je \u0161iroj javnosti poznato da su u sva \u010detiri najve\u0107a uspjeha hrvatskoga nogometa u povijesti samo tri hrvatska nogometna kluba imala svoje predstavnike, to su Dinamo, Hajduk i Neretva. Zlato na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. osvojio je Andrija Ankovi\u0107. Igor \u0160timac se kao junior 1987. okitio zlatom na juniorskom Svjetskom prvenstvu u \u010cileu […]<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":65879,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[283,10],"tags":[3522],"class_list":{"0":"post-65876","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-a","8":"category-sport","9":"tag-niksa-martinac"},"yoast_head":"\n![\"\"](\"http:\/\/likemetkovic.hr\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/nik\u0161a-martinac-8.jpg\")
<\/strong><\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/likemetkovic.hr\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/hrvatska-danska.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/likemetkovic.hr\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/slavlje-nakon-rusija-hrvatska.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/likemetkovic.hr\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/rusija-neretva.jpg\")
<\/strong><\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/likemetkovic.hr\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/Ante_Martinac_Ciko.jpg\")
<\/p>\n