{"id":74362,"date":"2019-01-25T00:03:54","date_gmt":"2019-01-24T23:03:54","guid":{"rendered":"https:\/\/likemetkovic.hr\/?p=74362"},"modified":"2019-01-25T00:23:18","modified_gmt":"2019-01-24T23:23:18","slug":"od-herceg-novoga-do-bara-staroga-tragom-hrvata-u-crnoj-gori-1-dio","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/od-herceg-novoga-do-bara-staroga-tragom-hrvata-u-crnoj-gori-1-dio\/","title":{"rendered":"DOMAGOJ VIDOVI\u0106: Od Herceg-Novoga do Bara, Staroga \u2013 tragom Hrvata u Crnoj Gori (1. dio)"},"content":{"rendered":"

Iako nisam bio veliki ljubitelj Karla Maya, gotovo sam se pobojao da \u0107u do\u017eivjeti njegovu sudbinu i tek potkraj \u017eivota spoznati gdje se ra\u0111a nebo i kad se mra\u010di more<\/em>, odnosno da \u0107e mi krajevi kojima sam posvetio ve\u0107i broj tekstova ostati blizi, a daleki te da se u njih ne\u0107u tako lako otputiti.<\/p>\n

Sre\u0107om, ve\u0107 se koncem rujna ove godine ukazala prigoda da Boku kotorsku<\/strong> pohodim barem na tri dana kad su me knji\u017eevnici prokrijum\u010darili kao pjesnika iako osim nekoliko parodijskih pjesmuljaka nikad nikomu nisam uputio ni verse ni note<\/em>. Prvi me je susret s Bokom uvjerio kako se jo\u0161 mogu\u0107e zaljubiti pi\u0161u\u0107i pisma nikad vi\u0111enoj osobi, a prvi dugotrajniji susret sa Zaljevom hrvatskih svetaca da se jo\u0161 mo\u017ee do\u017eivjeti ljubav na prvi pogled.<\/p>\n

\"\"
Kotor<\/figcaption><\/figure>\n

Tre\u0107i se moj susret s Bokom kotorskom dogodio u sklopu projekta Istra\u017eivanja antroponimije na tlu Hrvatske u XV. stolje\u0107u<\/em>, koji podupire Hrvatska zaklada za znanosti. Dobio sam, naime, prigodu da se od 15. do 24. studenoga 2018. otputim ne samo u Boku, nego i na dana\u0161nju krajnju isto\u010dnu granicu hrvatskoga narodnoga prostora do Bara, grada u kojemu su i u \u010dijoj su okolici, \u0161to se rijetko isti\u010de, Hrvati tako\u0111er izvorno stanovni\u0161tvo. Kako bi istra\u017eivanje bilo \u0161to potpunije i kako bi se osigurala istra\u017eiva\u010dka i ina logistika obratio sam se predsjedniku Hrvatskoga nacionalnog vije\u0107a Crne Gore Zvonimiru Dekovi\u0107u te hrvatskim znanstvenicima koji su arhivski i terenski istra\u017eivali navedeno podru\u010dje.<\/p>\n

Na poziv su za pomo\u0107 pri istra\u017eivanju od predstavnika crnogorskih ustanova odgovorili na\u010delnica Arhivskoga odsjeka u Kotoru Milica Strugar (javiv\u0161i da se u njezinu odsjeku nalazi samo suvremena gra\u0111a), na\u010delnica Istorijskoga arhiva u Kotoru Sne\u017eana Pejovi\u0107 te uime Pomorskoga muzeja u Kotoru Slavko Dabinovi\u0107. Hrvatsko nacionalno vije\u0107e Crne Gore (HNV) bilo je iznimno zainteresirano za istra\u017eivanje te su mi uz predsjednika HNV-a Zvonimira Dekovi\u0107a pri ruci bili Dijana Milo\u0161evi\u0107 (za Kotor), Ana Vuksanovi\u0107 (za Tivat) i Vladimir Marvu\u010di\u0107 (za Bar).<\/p>\n

Uo\u010di istra\u017eivanja obratio sam se i hrvatskim znanstvenicima koji su u posljednje vrijeme istra\u017eivali u primorskome dijelu Crne Gore: Marinku Tomasovi\u0107u, ravnatelju Gradskoga muzeja u Makarskoj, koji se, prou\u010davaju\u0107i sakralnu ba\u0161tinu Boke kotorske, uputio u va\u017ena antroponomasti\u010dka vrela, i Maji Katu\u0161i\u0107, znanstvenoj suradnici u Hrvatskome institutu za povijest, koja se, bave\u0107i se bokeljskom povijesnom demografijom i kulturnom ba\u0161tinom, uputila u osobnoimenski inventar novovjekovne Boke kotorske (te me je uputila na relevantna vrela i dijelove arhivske gra\u0111e) te je kao suradnica na projektu Hrvatski isto\u010dnojadranski prostor i Mleta\u010dka Republika u ranome novom vijeku<\/em>, pod vodstvom Lovorke \u010corali\u0107, istra\u017eivala migracije iz Boke kotorske te Spi\u010da i Bara u dana\u0161nju Republiku Hrvatsku.<\/p>\n

Na knji\u017eevna vrela (koja su po\u010desto i vrelom osobnoimenskih podataka) uz Dijanu Milo\u0161evi\u0107u (autoricu digitalne antologije Hrvatsko pjesni\u0161tvo Boke kotorske<\/em>) uputili su me i \u010dlanovi Ju\u017enohrvatskoga ogranka Dru\u0161tva hrvatskih knji\u017eevnika.<\/p>\n

\"\"
Boka kotorska iz Mula<\/figcaption><\/figure>\n

Do\u0161ao sam u krajeve daleke, a blize<\/strong><\/p>\n

Ne mogav\u0161i do\u010dekati povratak an\u0111ela \u010duvara iz Bara u Dobrotu, u potrazi za ljepo\u0161\u0107u odmah prvoga dana pobjegoh prema Mulu (i bija\u0161e mi odmah toplo oko srca jer ugledah djecu poput oto\u010dke kako tr\u010dkaraju s udicama na kraju) iz kojega se najbolje moglo gizdanje bokeljskoga sutona kad se rumenilo neba prelilo po surim hridima i potra\u017eilo svoj odraz u morskoj utisi (Zalazi sunce na gori nedalekoj<\/em>, krvavo kao u davnoj bitci nekoj<\/em>.). Po\u0161ao sam po prizore!<\/em>, odgovorih na upit an\u0111ela \u010duvara za\u010du\u0111ena \u0161to se nisam ni smjestio, a ve\u0107 put mrkjente bje\u017eim tra\u017ee\u0107i izvjesnoga Graciju u Mulu.<\/p>\n

Do\u0161ao sam u krajeve daleke, a blize<\/em>, pomislih znaju\u0107i da \u0107u svaki trenutak i radnoga i slobodnoga vremena iskoristiti da upijem \u0161to vi\u0161e i kamena i mora kad ve\u0107 nisam poput neimara iz \u017erecove pri\u010de, koji je na kocku i ubla\u017eivanje posljedica samo\u0107e potro\u0161io vi\u0161e nego \u0161to je zapadala gradnja kotorskih zidina. Nekad se osje\u0107am poput spu\u017eve, samo kupim \u0161to mi se govori. Drugi put sam poput ispovjednika, a tko \u0107e mene iza\u017eeti, tko \u0107e mene odrije\u0161iti?<\/em>, rekoh drugomu an\u0111elu \u010duvaru na pustoj kasnojesenskoj tivatskoj rivi.<\/p>\n

Zvonimir Dekovi\u0107 (dalje u tekstu Zvonko) kao da je uo\u010dio da mi misli lako odlutaju u pri\u010de iz davnine, pa mi je ve\u0107 pri rukovanju rekao: Ne boj se ti ni\u0161ta, zaposlit \u0107emo mi tebe i zatrpati literaturom.<\/em> I uistinu me odmah zatrpao preslikama, knjigama i podatcima, ali me i zabavio, s gospo\u0111om Senkom gostio, zapri\u010davao i uporno uklju\u010divao u bokeljsku svakodnevicu i kulturni \u017eivot.<\/p>\n

Prebiru\u0107i misli u brzome hodu i nastoje\u0107i zapamtiti stare bokeljske rije\u010di, gotovo \u010desto upadah u batune (male lokve) i pentare (rupe u zemlji) katkad cvoku\u0107u\u0107i po cibrini (hladno\u0107i kad je vedro nebo) ili se gubiv\u0161i u hapi (sumaglici). Iz ti\u0161ine me, dok se divih gabriju (zaljev\u010di\u0107u u zaljevovu zaljevu), znado\u0161e prenuti bidzini (psi) i d\u017eore (pe\u0161karu\u0161e). Na kanicama (zavojima na planinskim stazama) motrih ko\u010dane (ne Stijepa Mijovi\u0107a, Ko\u010dan se tada pi\u0161e velikim slovom, nego stabljike ra\u0161tike) i kolomate (me\u0111a\u0161ne zidove) jer su mi se vavijek (uvijek) \u0161kalje (gredice) svi\u0111ale.<\/p>\n

\"\"
Gospa od \u0161krpjela<\/figcaption><\/figure>\n

U radu je spas<\/strong><\/p>\n

Posredni\u0161tvom Slavka Dabinovi\u0107a, knji\u017eni\u010dara u Pomorskome muzeju u Kotoru,\u00a0 sastao sam se s Gracijelom \u010culi\u0107, autoricom vrijednih antroponomasti\u010dkih studija, me\u0111u kojima se isti\u010de Antroponimija Boke kotorske: od prvih pisanih spomenika do kraja XIX. vijeka<\/em>, nezaobilazno djelo za svakoga tko se \u017eeli uputiti u antroponimijski inventar Boke kotorske. Gracijela \u010culi\u0107 velik je dio istra\u017eiva\u010dkoga opusa posvetila kasnomu srednjovjekovlju, odnosu slavenskih i romanskih (ponajprije osobnih) imena te vjerskim razlikama koje se ogledaju u antroponimiji. Bez njezinih se knjiga i \u010dlanaka nemogu\u0107e uputiti u prou\u010davanje bokeljske antroponimije. Budu\u0107i da se ponajvi\u0161e bavila kasnim srednjovjekovljem i XIX. stolje\u0107em te osobnim imenima nahoda, tijekom arhivskoga sam istra\u017eivanja, da si upotpunim sliku, posebnu pozornost posvetio razvoju prezimena.<\/p>\n

Arhivsko sam istra\u017eivanje u najve\u0107oj mjeri obavio u Istorijskome arhivu u Kotoru u vrlo ugodnome ozra\u010dju zahvaljuju\u0107i vrlo susretljivoj na\u010delnici Sne\u017eanom Pejovi\u0107. Pritom sam pomno pregledao Fond I. 66: Sudsko-notarski spisi VI. (1436. \u2013 1440.) i VII. (1440. \u2013 1447.)<\/em> ispisav\u0161i petstotinjak antroponima (uglavnom osobnih imena, ali i prezimena i nadimaka) te vi\u0161e desetaka toponima (od kojih su neki antroponimnoga postanja) iznimno va\u017enih u stvaranju temeljitije slike razvoja imenske formule ne samo u Boki kotorskoj, nego i na ukupnome hrvatskom i ju\u017enoslavenskome prostoru. Fond ne sadr\u017eava samo gra\u0111u iz dana\u0161njih primorskih dijelova Crne Gore, nego i iz \u0161irega obalnoga pojasa, ponajprije susjedstva (dosta je gra\u0111e iz Konavala), ali i iz udaljenijih krajeva (zapisani su, primjerice, antroponimi iz \u0160ibenika i Zadra, ali i Kosova).<\/p>\n

Uvidom u arhivsku gra\u0111u i \u010ditanjem antroponimijske literature zaklju\u010dih kako je istra\u017eivanje antroponimije XV. stolje\u0107a znanstveno iznimno relevantno ne samo zbog prodora Osmanlija koji je promijenio vjersku i etni\u010dku strukturu isto\u010dne jadranske obale, nego je to ujedno razdoblje kona\u010dne slavenske (hrvatske) prevlasti i u dalmatinskim gradovima (u samome su gradu hrvatska imena zabilje\u017eena barem od X. stolje\u0107a). Boka kotorska je, pak, posebna po iznadprosje\u010dnome udjelu osobnih imena romanskoga postanja ne samo u kasnome srednjovjekovlju, nego i u kasnijim razdobljima. Izborom se \u010dak i stranih imena (izdvojit \u0107u osobna imena Hermengild i Salabergia) nagla\u0161avala vjerska i etni\u010dka razli\u010ditost katoli\u010dkoga primorja i pravoslavnoga zale\u0111a te se navedeni obrazac odr\u017eao do najnovijih vremena \u010dak i kod manjega dijela bokeljskih Hrvata nesklona isticanju narodnoga imena.<\/p>\n

\"\"
Kotor, luka<\/figcaption><\/figure>\n

Izdvojit \u0107u tek nekoliko va\u017enih \u010dinjenica. Zabilje\u017eena su bokeljska srednjovjekovna osobna imena u Kotoru uglavnom kr\u0161\u0107anska, a ako i nisu kr\u0161\u0107anska, uglavnom su romanskoga postanja te je njihov inventar poprili\u010dno sli\u010dan osobnoimenskom inventaru ostalih dalmatinskih gradova od Krka i Raba do Bara i Ulcinja te uklju\u010duje osobna imena mjesnih svetaca (npr. Tripun) i kr\u0161\u0107anska imena koja su potvr\u0111ena isklju\u010divo na krajnjemu hrvatskom jugu (npr. David, Mojsija te u manjoj mjeri Juda), svetaca koji su se \u0161tovali diljem Dalmacije (Bla\u017e\/Vlaho, Donat, Dujam, Base < Bazilije, Marin\/Maro\/Maroje, Martin, Pelegrin, Sergije\/Sr\u0111, Todor), ali i neka pokrajinska (likovi Mikula svojstveni \u010dakavskim krajevima te \u017eenska imena na –e<\/em> Ane, Mare i sl.), neka posve rijetka (npr. Jura\u0111, hibridni lik nastao kri\u017eanjem osobnih imena Juraj i \u0110ura\u0111 potvr\u0111en jo\u0161 samo u Janjini na Pelje\u0161cu i \u0160ipanu te, \u0161to je posebno zanimljivo, u Onogo\u0161tu, dana\u0161njemu Nik\u0161i\u0107u).<\/p>\n

\"\"
Kotor trokut<\/figcaption><\/figure>\n

Kad je rije\u010d o narodnim imenima, valja napomenuti da sam tijekom ovoga istra\u017eivanja upravo u Boki nai\u0161ao na potvrdu osobnoga imena Hrvoje u XV. stolje\u0107u (dosad sam znao da je nekoliko Kotorana na Kosovu nosilo ime Hrvatin), a narodno je ime Hrvatin u istome razdoblju potvr\u0111eno i u Budvi. Zanimljiv je i lik Zvonus<\/em> zapisan u Grblju koji bi mogao (treba biti oprezan jer bi mogla biti rije\u010d i o liku osobnoga imena Zvane ‘Ivan’) upu\u0107ivati na pokra\u0107eni lik narodnoga imena Zvonimir, koje je dosad u srednjovjekovlju potvr\u0111eno samo kao osobno ime kralja i jednoga notara u Krku koji je \u017eivio u XIV. stolje\u0107u.<\/p>\n

Na u\u0161\u010duvanu skupinu \u010dr<\/em>-, svojstveniju \u010dakavskome podru\u010dju, upu\u0107uje narodno ime \u010crneha. Zbog novijih poku\u0161aja da se dana\u0161nji bokeljski Hrvati proglase Romanima (pa se onda neopravdano nazivaju Talijanima) treba napomenuti kako su u XV. stolje\u0107u, me\u0111u ostalim, zapisana prezimena Andri\u0107, Be\u010di\u0107, Bo\u017einovi\u0107, Brajkovi\u0107, Dabinovi\u0107, Deko(je)vi\u0107, Mari\u0107, Maro(je)vi\u0107, Matijevi\u0107, Matkovi\u0107, Milo\u0161evi\u0107, Nikoli\u0107, Rado\u0161evi\u0107, Stijep\u010devi\u0107 i Vukoti\u0107, koja i danas nose ili su donedavna nosili bokeljski Hrvati, a hrvatski likovi tih prezimena potvr\u0111uju autohtonost hrvatskoga stanovni\u0161tva.<\/p>\n

Uostalom, bokeljska su hrvatska prezimena najstarija u Crnoj Gori, me\u0111u najstarijima su u slavenskome svijetu, pa \u010dak i u Europi.<\/p>\n\r\n