Gualberto ro\u0111en je koncem X. stolje\u0107a u jednoj firentinskoj obitelji. Po obi\u010daju svoga vremena odgojen je za ratnika, a tada je u razjedinjenoj Italiji bilo mnogo zadjevica koje su se rje\u0161avale oru\u017ejem. Zato je ratni\u010dki zanat bio \u010dest. Ivan je u njemu ostao sve dok jednog dana u nekoj slijepoj ulici nije susreo ubojicu svoga ro\u0111aka – ili \u010dak brata. Taj je susret bio na sam Veliki petak. Ubojica je pao pred njim na koljena, ra\u0161irio ruke u obliku kri\u017ea i zamolio za opro\u0161tenje. Zamolio je u ime onoga koji je za sve nas na Veliki petak nedu\u017ean poginuo na kri\u017eu. Da je Ivan slijedio tada\u0161nje ratni\u010dke zakone, bio bi ga sigurno ubio i tako osvetio prolivenu krv. On to nije u\u010dinio, a takav je postupak bio za njega \u010das velike milosti. Oprostiv\u0161i ubojici, stupio je u obli\u017enju crkvu, kleknuo pred veliko raspelo te vidio kako Isus sagiba glavu prema njemu u znak da odobrava njegovo pra\u0161tanje. U taj se \u010das u njegovoj du\u0161i zbila velika promjena – prava metanoja – i on odlu\u010di odsada slu\u017eiti jedino Raspetome. Odluku je proveo u djelo priklju\u010div\u0161i se benediktincima u samostanu San Miniato u Firenzi.<\/p>\n
Crkva se u to doba morala boriti s jednim velikim zlom. Bila je to simonija: kupovanje i prodavanje crkvenih \u010dasti preko koje su mnogi nevrijedni dolazili na vode\u0107e i veoma odgovorne polo\u017eaje nemaju\u0107i za njih uop\u0107e potrebnih svojstava. Smr\u0107u opata u San Miniatu, koji je primio u zajednicu Ivana Gualberta, do\u0161ao je na \u010delo te zajednice \u010dovjek koji si je taj polo\u017eaj kupio novcem od samoga firentinskoga nadbiskupa, dakle, nedostojnom trgovinom. Ivan je, uo\u010div\u0161i to, do\u0161ao u sukob sa svojom savje\u0161\u0107u. Smije li on slu\u0161ati jednoga takvoga poglavara? U svojoj stisci obratio se nekom firentinskom pustinjaku, po imenu Teuzu, a taj mu je savjetovao neka napusti samostan. On je poslu\u0161ao te po\u0161ao u samostan Camaldoli kod Arezza nadaju\u0107i se da \u0107e ondje na\u0107i bolje stanje. Nada ga nije prevarila.<\/p>\n
Me\u0111utim, Ivan je u Camaldoliju pod utjecajem milosti Duha Svetoga do\u0161ao do spoznaje da Gospodin od njega o\u010dekuje osnivanje nove redovni\u010dke zajednice. Bo\u017eji je naum nastojao ispuniti kad mu je g. 1038. opatica Itta darovala jedno zemlji\u0161te. Na njemu je sagradio samostan zvan Vallombrosa, postav\u0161i opat i osniva\u010d nove grane benediktinskoga reda koja dobi ime po prvome samostanu. \u017divot je u Vallombrosi bio veoma strog. Pazilo se na ku\u0107nu stegu, \u0161utnju, siroma\u0161tvo u hrani i odje\u0107i. Ivan je, prema zamisli sv. Benedikta, opet uveo za po\u010detnike novicijat. To je, na \u017ealost, u mnogim benediktinskim samostanima palo u zaborav, a na \u0161tetu redovni\u010dkoga duha i izgradnje. I tako Ivan Gualberto postade jednim od velikih obnovitelja redovni\u010dkoga \u017eivota.<\/p>\n
Dobar duh iz Vallombrose \u0161irio se dalje. Ivan je bio zamoljen da osniva nove samostane ili da neke ve\u0107 postoje\u0107e reformira. Uz taj posao posve\u0107ivao je naro\u010ditu pa\u017enju skrbi za siromahe i bolesnike. Za njih je uz svoje samostane osnivao posebna svrati\u0161ta, ubo\u017enice i bolnice. Samostanskim je poglavarima nalagao da nijednoga siromaha ne otpuste praznih ruku. Redovnici su sami bili siroma\u0161ni, ali su svoju siroma\u0161tinu dijelili i s drugima.<\/p>\n
Ivan je pomagao i pape u nastojanju oko obnove Crkve, u borbi protiv simonije. Za lak\u0161e i bolje odr\u017eavanje zakona celibata biskupijskim je sve\u0107enicima preporu\u010divao da \u017eive u malim zajednicama. Prije nego je postao redovnik, nije znao ni \u010ditati ni pisati. Kasnije je, slu\u0161aju\u0107i \u010ditanje o \u017eivotu svetih otaca, stekao izvanredno duhovno znanje tako da je mogao biti dobar duhovni vo\u0111a. Umro je 12. srpnja 1073. u samostanu San Michele Arcangelo u Passignanu. Papa Celestin III. proglasio ga je godine 1193. svetim.<\/p>\n
sveci.net<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Gualberto ro\u0111en je koncem X. stolje\u0107a u jednoj firentinskoj obitelji. Po obi\u010daju svoga vremena odgojen je za ratnika, a tada je u razjedinjenoj Italiji bilo mnogo zadjevica koje su se rje\u0161avale oru\u017ejem. Zato je ratni\u010dki zanat bio \u010dest. Ivan je u njemu ostao sve dok jednog dana u nekoj slijepoj ulici nije susreo ubojicu svoga […]<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":7512,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":{"0":"post-7511","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-nekategorizirano"},"yoast_head":"\n