Na samu u\u0161\u0107u Neretve, koja poput rastaljene srebrne kovine, nalik na golemu jegulju, pliva prema moru, tu neobi\u010dnu, mo\u017eda najzagonetniju od svih riba, stara imena koje ima jasne anti\u010dke korijene i koju su rimski gastronomi i prirodoslovci nazivali anguilla, jegulja, a cijelu obitelj zmijolikih riba upravo po jegulji anguilliformes. Njezin su \u017eivot, ro\u0111enje i smrt prepuni tajni, a kada jegulja dosegne najve\u0107u te\u017einu i veli\u010dinu prije negoli \u0107e se odrasli primjerci u jesen uputiti na onaj posljednji put prema Sarga\u0161kom moru, znaju je kod nas nazivati i ba\u010dina. Od bak, veliki bivol, govedo, po kojima su ime dobila i Ba\u010dinska jezera tik uz u\u0161\u0107e Neretve. Pa tako od najmanjih primjeraka jeguljica do velikih ba\u010dina, kroz stolje\u0107a se u dolini Neretve ispisivao i iskuhavao jedinstveni jelovnik, koji je kao kultni gastronomski relikvijar pre\u017eivio sve do danas, a usporedno s njim razvijale su se i tehnike lova na plahu kraljicu cijeloga Poneretavlja od Vida, Metkovi\u0107a, Opuzena, sve do Rogotina i sama u\u0161\u0107a.<\/p>\n
Jasno, ni ribolova, ni jela od jegulja ne bi bilo da nema rijeke Neretve i njezine velike delte i izvornih la\u0111a, slavnih brodova koji su malo mijenjali svoj izgled jo\u0161 od kasnog neolitika i antike, vrlo sli\u010dne sjevernijim i poznatijim liburnama, a potpuno brodograditeljski istovjetne la\u0111ama kojima je Neretvanska Kne\u017eevina i rano Hrvatsko Kraljevstvo gusarenjem \u010duvalo svoje more i nadgledalo trgovinu. La\u0111e te mo\u0107ne i arhai\u010dne la\u0111e u \u010diju se \u010dast svakoga kolovoza odr\u017eava uzbudljivi i iscrpljuju\u0107i Neretvanski maraton, uz manje su trupice s kojih se di\u017eu mre\u017ee i vr\u0161e i koje jo\u0161 klize me\u0111u kanalima plodnih neretvanskih polja s kojih dolazi povr\u0107e, masline i gro\u017e\u0111e, bez kojih je nemogu\u0107e zamisliti neretvansku kuharicu od jegulja, postale su za\u0161titni znak Poneretavlja. A od tih davnih dana i upravo s takvih plovila, ali i s obala rijeke, jegulje su se lovile na na\u010dine sli\u010dne dana\u0161njima. Neretvanski ribari lovili su ih i love vr\u0161ama, mre\u017eama, potega\u010dama, parangalima, odmetima i snopi\u0107ima granja, u koje jegulje zavuku svoje zmijasto tijelo i zapletu se u pru\u0107e. Pa ipak, uz snopi\u0107e, najstariji na\u010din lova na jegulje, bi\u017eate ili bi\u017eote, anguje i jeguje, kako ih ve\u0107 sve ne zovu u nas, onaj je sa \u0161prujom ili gruntuljom, \u0161tapom na \u010dijem vrhu ribari prive\u017eu gliste, ponekad i iznutrice peradi, pa kako jegulja ne pu\u0161ta plijen kad ga uhvati, to lovci iskoriste i izbace je na kraj.<\/p>\n
U skladu s tim starim ribolovnim tehnikama i recepture za pripremu jegulja stare su i uskla\u0111ene sa sveukupnom sredozemnom tradicijom. Mo\u017eemo spomenuti iberske caldeirade, baskijske lonce, francuske matelote, bronzine od talijanskih capitona, po na\u0161ki ba\u010dina, u raznim \u0161ugovima i uspore\u0111ivati ih s na\u0161im brujetima od kojih se danas izdvajaju oni neretvanski ili one prokljanske i skradinske jegulje koje se u kamenitom dnu Prokljana toliko o\u010diste od mulja da ih spremaju na le\u0161o, kod istih mleta\u010dkih gurmana glasovite kao bisati lesati di Scardona, ili one pe\u010dene ili pr\u017eene iz Neretve i s u\u0161\u0107a Cetine.<\/p>\n
Stoga je kuharica za pripremu jegulja, a posebno ona iz delte Neretve, pozama\u0161na, iako zmijolika riba nestaje s na\u0161ih tr\u017enica, ribarnica i stolova, pa tako i recepture za razna jela padaju polako, ali neumoljivo u zaborav. Ipak, nema stare dalmatinske kuharice od Dike Marjanovi\u0107 Radice do Gioie Calussi, a posebno neretvanske kuharice, poput izvrsne knjige Odjek Neretve gospo\u0111e Emerike Bija\u010d, a da ne sadr\u017eava barem nekoliko jela od jegulja s pridjevom narentin, neretvanski. No valja istaknuti da su svi ti stari neretvanski uvrije\u017eeni na\u010dini pripreme jegulja, uvjetovani i uzrastom te \u010dudne ribe. Naime, oni najve\u0107i i najdeblji, srebrni i tamnozeleno-\u017euti primjerci peku se ponajprije na gradelama ili na ra\u017enjevima, od davnina se sole i su\u0161e za zimu i onda pripremaju po recepturi sli\u010dnoj bakalaru na bijelo s krumpirom ili svje\u017ei u izvornim neretvanskim loncima s blitvom i ra\u0161tikom. Oni manji osnova su proslavljenoga neretvanskog brujeta, koji u tom jedinstvenom porje\u010dju ima nekoliko ina\u010dica, ali i drugih na\u0161ih ribljih slo\u017eenaca od jegulje, od kojih su skradinska le\u0161ada i jegulja s bi\u017eima izabrana jela s jelovnika tih velikih putnica. Ve\u0107e se u Neretvi love upravo u jesen, kad se okupljaju pri delti i u\u0161\u0107u i spremaju se za svoju zapanjuju\u0107u posljednju pustolovinu. Oni srednji primjerci jegulja, zvani jo\u0161 i bi\u017eotima, od mleta\u010dkog bisato, izvrsni su na \u017earu, ali i pr\u017eeni, u Neretvi posebno prikladni za brujete, i love se tijekom cijele godine, budu\u0107i da svoj zreli vijek provode u mati\u010dnim koritima. Na kraju oni najmanji, \u017euti i prozirni primjerci, jeguljice, neko\u0107 posebna poslastica, pomno o\u010di\u0161\u0107eni od sluzi, samo se pr\u017ee, a ako su ne\u0161to ve\u0107i, ve\u0107 kao male jegulje peku se, kuhaju, ali i su\u0161e prethodno pritisnute i posoljene na suncu. One su tek pristigle iz svog zavi\u010daja, iz podmorja oko dalekih Kariba, vo\u0111ene samo njima znanim osjetilima i nagonima. U nekoliko dugih i opasnih mjeseci prevalile su dugi put od Sarga\u0161kog mora do Europe, velikih portugalskih i baskijskih rijeka u kojima ih nemilice love, preko ju\u017ene Francuske, Italije, u\u0161\u0107a rijeke Po, do na\u0161ih i gr\u010dkih slivova i porje\u010dja, od Bojane i Mirne, preko Zrmanje, Krke, Cetine i, naravno, velike Neretve.<\/p>\n
Taj put jegulja podjednako je uzbu\u0111ivao anti\u010dke kao i srednjovjekovne gastronome i prirodoslovce, koji navode mno\u0161tvo neobi\u010dnih zgoda vezanih uz pustolovine ove zmijolike ribe, koje se ponavljaju svake godine. Ipak, i oni iznad svega hvale jedinstveni masnjikavi okus jegulja iz kuhinja kolonije Narone i rijeke Naron, kako se tada zvao veliki rimski grad kod dana\u0161njeg Vida i rijeka Norin i Neretva. Upravo je on, taj tako prepoznatljiv miris i okus, osigurao da je u bogatoj kuharici jela od jegulja zmijolika i sluzava riba ostala zapisana kao zagonetna, \u010dak i zazorna, ali iznad svega riba iznimne kakvo\u0107e koju su od davnina stari majstori preporu\u010divali rimskim carevima, od kojih su \u010dak tri (Kar, Karin i Numerijan) bili podrijetlom iz kolonije Narona, kasniji pisci svojim okrunjenim plemenitim knezovima, kraljevima, vojvodama, vladarima ili oblapornim Svetim Ocima, podjednako zbunjenim i neupu\u0107enim u dugo putovanje od \u017eivota do smrti, od smrti do \u017eivota, oduvijek tajanstvenih jegulja, kojima je rijeka Neretva ve\u0107 tisu\u0107lje\u0107ima dom, a stare i proslavljene neretvanske recepture ogledalo njihova iznimna okusa i mirisa.<\/p>\n
iceipice.hr<\/span><\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Na samu u\u0161\u0107u Neretve, koja poput rastaljene srebrne kovine, nalik na golemu jegulju, pliva prema moru, tu neobi\u010dnu, mo\u017eda najzagonetniju od svih riba, stara imena koje ima jasne anti\u010dke korijene i koju su rimski gastronomi i prirodoslovci nazivali anguilla, jegulja, a cijelu obitelj zmijolikih riba upravo po jegulji anguilliformes. Njezin su \u017eivot, ro\u0111enje i smrt […]<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":8466,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[11],"tags":[],"class_list":{"0":"post-8465","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-metkovic-dolina"},"yoast_head":"\n