Budu\u0107a majko ti koja si ro\u0111ena i \u017eivi\u0161!<\/p>\n
\u201cDonijeti odluku da dijete mora umrijeti da bismo mi \u017eivjeli po svojim \u017eeljama, to je bijeda.\u201d ( bl. Majka Terezija)<\/em><\/p>\n Svi smo mi djeca istoga Oca. Kako to danas gordo zvu\u010di! Ovo djeca istoga Oca nekako kao da je posve\u0107eno, s istinskim usmjerenjem, prema svim onim bespomo\u0107nim ljudima, koje su ljudi, nekom slu\u010dajno\u0161\u0107u ili namjerom, za trenutak ili vi\u0161e od toga odbacili i tako ih pretvorili u bespomo\u0107ne. Ovo gore posve\u0107eno je onima, barem u ovome pismu, koji nisu dobili priliku niti izre\u0107i svoju prvu rije\u010d, niti uputiti svoj prvi osmjeh\u2026 Puno je takvih nero\u0111enih koji su zaista mogli biti veliki te bi mogli podnijeti \u017eivot, a da za to nisu dobili priliku. Svi oni nisu niti dobili priliku na \u017eivot. Ustvari nije va\u017eno jesu li mogli podnijeti, ali va\u017eno je da oni nisu bili va\u017eni za one koji su izabrali smrt umjesto \u017eivota. Tako su oni pretvoreni u one koji odlu\u010duju tko mo\u017ee podnijeti breme \u017eivota, a \u017eivot djeteta su pretvorili samo u simbol, djeca koja su za\u010de\u0107em postala samo simboli i primila iskru \u017eivota bila su pogubljena.<\/p>\n Zanimljivo da nikada niti jedan mu\u0161karac ili \u017eena ne\u0107e upoznati nekoga od tih bespomo\u0107nih onakvim kakav je trebao biti. I zato tebi budu\u0107a majko pi\u0161em ovo pismo. Taj bespomo\u0107ni, nikada ne\u0107e biti ono \u0161to je mogao biti \u010dovjek, suprug ili supruga, otac ili majka, gra\u0111anin ili gra\u0111anka, domoljub. Nasilno jednim medicinskim zahvatom oduzet mu je \u017eivot obi\u010dnoga \u010dovjeka me\u0111u nama obi\u010dnim ljudima, a taj gubitak je nenadoknadiv kako za tebe majko, kako za njegovoga oca, tako za cjelokupno dru\u0161tvo i na\u0161u domovinu.<\/p>\n Mo\u017eemo misliti kako je taj bespomo\u0107ni mogao biti ovakav ili onakav, ovaj ili onaj ili \u010dak kao oni koje poznajemo, a ba\u0161 to draga budu\u0107a majko ne mo\u017eemo re\u0107i. Ali ono \u0161to mo\u017eemo re\u0107i jest to da je i taj bespomo\u0107ni kao svi ljudi, kao ja i ti. Ako se i razlikujemo u po\u010detku, te razlike nestaju kada je u pitanju \u017eivot. Ta sli\u010dnost koja ne postoji samo u boji lica, ve\u0107 postoji u srcima gdje se, barem se tako nadam, javlja isto ogor\u010denje, nezavisno od toga koliko je na\u0161 \u017eivot trajao dugo ili kratko, ogor\u010denje prema tome jesmo li voljeli \u017eivot ili smo ga prezreli. Budu\u0107a majko na tebi je ho\u0107e\u0161 li biti ogor\u010dena ili \u0107e\u0161 sudjelovat u stvaranju novoga \u017eivota.<\/p>\n