{"id":90744,"date":"2019-10-16T09:42:58","date_gmt":"2019-10-16T07:42:58","guid":{"rendered":"https:\/\/likemetkovic.hr\/?p=90744"},"modified":"2019-10-16T09:42:58","modified_gmt":"2019-10-16T07:42:58","slug":"zanimljivo-otkrice-domagoja-vidovica-hrvati-pravoslavci-u-crnogorskome-dijelu-sandzaka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/likemetkovic.hr\/portal\/zanimljivo-otkrice-domagoja-vidovica-hrvati-pravoslavci-u-crnogorskome-dijelu-sandzaka\/","title":{"rendered":"Zanimljivo otkri\u0107e Domagoja Vidovi\u0107a: Hrvati pravoslavci u crnogorskome dijelu Sand\u017eaka"},"content":{"rendered":"

Istra\u017eiva\u010du su uvijek najdra\u017ea slu\u010dajna otkri\u0107a. Za moje je najnovije zaslu\u017ean Vitomir \u0106etkovi\u0107<\/strong>. Pro\u0161le sam ga jeseni upoznao u Baru, znam ime, znam kako \u010dovjek izgleda, a nikako se sjetiti je li Dumezi\u0107 ili \u0106etkovi\u0107, pa umjesto da nazovem u Bar, po bra\u010dku \u0161tedim i kuckam po ra\u010dunalu. Ukucav\u0161i Dumezi\u0107 i Zupci, nai\u0161ao sam na stranice Muzeja \u017ertava genocida<\/strong> u Beogradu.<\/p>\n

Izbaci mi ondje podatke o Tomi Dumezi\u0107u Nikinu iz Zubaca. Vidim da pi\u0161e narodnost, godina ro\u0111enja i pogibije te prebivali\u0161te. Odem na po\u010detak dokumenta i shvatim da sam nai\u0161ao na izvadak iz popisa \u017ertava Drugoga svjetskog rata za Crnu Goru<\/strong> koji je po podatcima i nalogu Savezne komisije za \u017ertve rata 1941. \u2013 1945. (osnovane 17. lipnja 1964.) sastavio Savezni zavod za statistiku za podru\u010dje cjelokupne Lijepe nam Biv\u0161e.<\/p>\n

U predgovoru stoji da je ve\u0107 1966. objavljena publikacija \u017drtve<\/em> rata 1941. \u2013 1945.<\/em><\/strong>, u kojoj su popisana 597.323 stradalnika. Time je obra\u0111eno ne\u0161to vi\u0161e od polovice procijenjenih \u017ertava. Naime, ra\u010dunalo se da je \u017ertava, bez kvislin\u0161kih<\/em>, koje su odoka procijenjene na 50.000, bilo izme\u0111u 1.016.000 i 1.066.000. Zbog \u010dega je 25 godina bilo zabranjeno slu\u017eenje popisom, mo\u017eemo samo naga\u0111ati, ali svakako nije naodmet spomenuti brojku od 1.700.000 navodnih jugoslavenskih \u017ertava, od \u010dega navodno 700.000 u Jasenovcu. Procijenjeni je broj \u017ertava koji je utvrdila Komisija upu\u0107ivao na to da je broj \u017ertava manji za barem 37 %<\/strong>.<\/p>\n

Pregledao sam letimi\u010dno bokeljska naselja<\/strong> nastoje\u0107i utvrditi odgovara li narodnost stvarnomu stanju i \u010dinilo mi se da je sve\u00a0 u skladu s o\u010dekivanjima jer je razvidno bilo da se vi\u0161e od 90 % bokeljskih katolika izja\u0161njavalo Hrvatima.<\/p>\n

Kad sam pre\u0161ao na druge crnogorske op\u0107ine, do\u010dekalo me iznena\u0111enje. Naime, u naselju Kovren sjeverozapadno od Bijeloga Polja od 31 \u017ertve za \u010dak je 22 stajalo da su Hrvati<\/strong>. Pogledajte njihova imena i prezimena te u zagradi ime oca: Branko Cakovi\u0107 (Nikola), Milinko Cakovi\u0107 (Radosav), Sava Cakovi\u0107 (Milija), Vuksan \u0110urevi\u0107 (Ognjen), Du\u0161an Jeli\u0107 (Lala), Peri\u0161a Jeli\u0107 (Mileta), Milan Joksimovi\u0107 (Mijat), Krstivoje Joksimovi\u0107 (Nikola), Milivoje Joksimovi\u0107 (Nikola), Ne\u0161ko Joksimovi\u0107 (Vule), Milan Kne\u017eevi\u0107 (Matija), Vukojica Kojovi\u0107 (Milija), Mileva Kokovi\u0107 (Bjela), Gojko Sekuli\u0107 (Milinko), Lazar Sekuli\u0107 (Rade), Mato Sekuli\u0107 (Rade), Radoman Sekuli\u0107 (Drago), Radovan Sekuli\u0107 (Tripko), Toma Sekuli\u0107 (Vasilije), Vojin Sekuli\u0107 (Dragi), Vukojica Sekuli\u0107 (Sekula) i Radivoje Varagi\u0107 (Mile).<\/p>\n

Budu\u0107i da uza njihova imena stoje i imena nekih drugih naselja te da nisam bio siguran je li rije\u010d o prebivali\u0161tu ili mjestu pogibije, nastojao sam po razli\u010ditim popisima utvrditi je li rije\u010d o doma\u0107im prezimenima te spoznao da su nositelji svih tih prezimena \u017eivjeli i danas \u017eive u op\u0107inama Bijelo Polje i Pljevlja<\/strong>. Dvije su \u017ertve dvaput popisane s razli\u010ditom narodnosnom odrednicom, ali to ne umanjuje podatak da je velika ve\u0107ina kovrenskih \u017ertava hrvatskih korijena<\/strong>.<\/p>\n

\"Povezana<\/p>\n

Sude\u0107i po prezimenima, razvidno je da je rije\u010d uglavnom o pravoslavcima<\/strong>, a osobna imena njihovih nositelja ne pripadaju suvremenomu hrvatskom osobnoimenskom fondu. Namjerno nagla\u0161avam suvremenomu jer su narodna imena kao \u0161to su Gojko, Vukojica ili Milivoje bila obilno potvr\u0111ena u Konavlima, zapadnoj Hercegovini i Dalmatinskoj zagori u predosmanlijskome razdoblju te od njih potje\u010du prezimena kao \u0161to su Gojkovi\u0107, Vukoji\u010di\u0107 ili Milivojevi\u0107, koja nose i Hrvati. Ta su prezimena potekla od hrvatskih srednjovjekovnih narodnih imena, koja su se u srpskome osobnoimenskom fondu zadr\u017eala do danas te ih stoga danas ne dr\u017eimo svojima. Ona su dio zajedni\u010dke ju\u017enoslavenske, pa i sveslavenske imenske ba\u0161tine.<\/p>\n

Mojim \u0107e, pak, Neretvanima biti zanimljiv podatak da se i Radivoje Varagi\u0107 izjasnio kao Hrvat jer su se Varagi\u0107i pisali i kao Veraje<\/strong> poput svojih neretvanskih suprezimenjaka. Da postoje odre\u0111eni tragovi katoli\u010dke i hrvatske prisutnosti u dana\u0161njemu Sand\u017eaku, znamo po toponimiji<\/strong>. Sjeverno se od Bijeloga Polja na Limu nalazi naselje Sutivan, \u010dije je ime tvoreno od dalmatskoga pridjeva santu<\/em>, koje je odrazom rane prisutnosti zapadnoga kr\u0161\u0107anstva. Na kasniju katoli\u010dku nazo\u010dnost u Bijelome Polju upu\u0107uje i toponim Latinsko groblje. U mjesnoj toponimiji na Sand\u017eaku nalazimo na vi\u0161e naselja u kojima se odrazio etnonim Hrvat<\/em>, a u antroponimiji nerijetko na razli\u010dita osobna imena istoga postanja, pa su \u010dak i neki pravoslavni sve\u0107enici nosili ime Hrvoje<\/em>.<\/p>\n

Mario Gr\u010devi\u0107 u svojoj novoj knjizi Ime Hrvat u etnogenezi Ju\u017enih Slavena<\/strong> <\/em>spominje mije\u0161anje dijela ra\u0161kih (Sand\u017eak i Kosovo srce su Ra\u0161ke, srednjovjekovne srpske dr\u017eave) Hrvata i Vlaha oko Rvatske ba\u010dije na Kopaoniku, pri \u010demu je vla\u0161ko stanovni\u0161tvo primilo hrvatsko narodno ime. Da se hrvatsko ime u unutra\u0161njosti Crne Gore nije zatrlo, \u010dak neovisno o vjerskoj pripadnosti, sve do druge polovice XIX. stolje\u0107a, upu\u0107uju razli\u010diti crnogorski autori. Da je me\u0111u sand\u017ea\u010dkim muslimanima bilo sklonosti prema Hrvatskoj, znamo i iz Drugoga svjetskog rata kad su se nazivali Hrvatima i tra\u017eili pripojenje NDH.<\/p>\n

Sestra mi je prepri\u010davala kako je jo\u0161 do prije nekoliko godina u Novome Pazaru<\/strong> radila \u0107evabd\u017einica Tu\u0111man<\/em>. Izja\u0161njavanje sand\u017ea\u010dkih pravoslavaca kao Hrvata<\/strong>, u blizini sand\u017ea\u010dkih muslimana s kojima odnosi nisu bili bajni i koji su tra\u017eili pripojenje hrvatskoj dr\u017eavi, pred manje od osamdeset godina, u naselju u kojemu tko zna koliko stolje\u0107a nema katolika, a od 1948. po slu\u017ebenim popisima ni Hrvata, zvu\u010di uistinu nevjerojatno, pogotovo kad se to navodi u publikaciji objavljenoj pod strogim nadzorom komunisti\u010dkih vlasti. Posebno, pak, iznena\u0111uje \u010dinjenica da se u crnogorskome dijelu Sand\u017eaka prije osamdesetak godina Hrvatima izjasnilo znatno vi\u0161e pravoslavaca nego muslimana.<\/p>\n