Metkovsko amatersko kazalište sinoć je pred rasprodanim kazalištem oduševilo publiku svojom izvedbom predstave Preko reda. Predstava Preko reda satirično je humorističnog karaktera koja ulazi u sve pore ljudskog ponašanja kad je u pitanju izbor nekoga za neku važnu stvar. Pisana je govorom donje Neretve, pomiješano s čakavštinom i talijanštinom. Beatifikacija oca Ante Gabrića glavni je fokus predstave. Kongregacija za kauze svetaca šalje brzojav lokalnom župniku u kojem Prefekt ili predstojnik kongregacije izražava želju da posjeti mjesto u kojem je rođen isusovac Gabrić. Pismo župnika nalazi nespremnog zbog odlaska na operaciju, no on angažira remetu Šimu da preuzme organizaciju dočeka te da odredi jednu osobu koja će pozdraviti Prefekta. Šime postaje glavna meta lokalnih moćnika i bahatih vjernika. Svi oni imaju jedan cilj: preko reda doći do titule onoga koji će pozdravit Prefekta.
Ante Gabrić rođen je u Metkoviću 28. veljače 1915. godine kao deveto dijete u obitelji Katarine i Petra Gabrića. U početku njegova želja bila je postati franjevac, no jednoga dana u Metkoviću dvojica mladih Isusovaca iz Travnika, na putu prema Splitu, zakasnili su na parobrod. Jedan od njih bio je iz Kaštela. U luci Metković na njih je naišao Antin najstariji brat i pozvao ih u njegovu kuću na prenoćište, u razgovoru s Isusovcima, Ante se odlučio i krenuo u Travnik na školovanje. Na upit patera Josipa Vizjaka u Travniku: “Hoće li itko od vas u misije“ nastao je tajac, ali naš Ante je na to rekao „Ja ću“. I to se dogodilo 10. listopada 1938., napustio je rodnu grudu i zamijenio ju nepoznatom i dalekom Indijom. Bošonti je bila prva misijska postaja u kojoj je o. Ante djelovao. Tu je sagradio bolnicu čime je pridonio smanjenju smrtnosti djece. Posjećivao je sela, krstio ljude, pripremao katekumene, gradio crkve, kapelice, škole, mostove, među prvima je kopao arteške bunare. Poboljšao je kvalitetu škola, nastavio voditi „rižinu banku“. U najtežim trenucima tražio je i dobivao pomoć od Hrvata iz domovine i dijaspore te od različitih svjetskih udruga. Marija Polli u prijevodu Marijino selo, posljednje je ovo zemaljsko mjesto u kojem je o. Ante boravio. Tu uspijeva dovršiti župni stan i podići novu crkvu, te zajedno s Majkom Terezijom surađuje sa tvornicom cipela Bata te otvara prvi pogon u Maria Polliju i selu Dišu Polli ili Isusovo selo.
Siročadi koje je on krstio davao im je hrvatska imena, pa u Indiji ima Katarina (jer jedna je majka), Mišo, Višnja i dr.. Širokog osmjeha i veselog duha okupljao je oko sebe ljude kojima nitko nije predavao pažnju. Postoji podatak da je hranio 22 600 djece, a u svom džepu ili torbu uvijek se našao po neki slatkiš za sve.[1] 20. listopada 1988. prestalo je kucati dobro i plemenito srce našeg Ante. Pokopan je po vlastitoj želji pod palmama u Maria Polliu. A ono jedino vrijedno što su mu našli u sobi svjedoči o tome koliko je bio vezan za Hrvatsku, za Neretvu, za Metković. To njegovo žuto zlato bila je bočica Jadranskog mora i gruda rodne zemlje! (Naš otac Ante Gabrić, OŠ Stjepana Radića Metković)
“ Iako je započeo postupak beatifikacije prije godinu dana, u srcima svih nas koji su večeras tu, a i onih koji više nisu s nama bio si svet, jer slušajući tvoja svjedočanstva, uviđajući tvoju poniznost, čitajući o tvojem požrtvovnom radu ostavio si dragocjenu duhovnu baštinu koja je postala izvor nadahnuća budućim misionarima. Gori i izgori-to je bila tvoja misija i poanta na ovome svijetu. Nisi dijelio ljude prema boji kože, rasi i vjeroispovijesti, gorio si za njih sve punim žarom i za to si velik u Božjim očima!“[2]
(Naš Ante Neretvanski-recital Goran Matić)
[1] Naš otac Ante Gabrić, OŠ Stjepana Radića Metković
[2] Matić Goran, Naš Ante Neretvanski-recital
Nešto o autoru:
Goran Matić rođen je 3.rujna 1989. godine u Metkoviću. Završio je Ekonomski fakultet u Dubrovniku (smjer Financijski menadžment i Marketing). Svoj glumački talent pokazuje od osnovnoškolskih dana sudjelujući u raznim školskim predstavama i priredbama . Prvi susret s kazališnim daskama imao je 2000. godine u predstavi Demokracija autorice Vanje Gabrić. Za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja aktivno je angažiran u dramskoj i literarnoj sekciji koje predvodi prof. Danijela Baćilo sudjelujući u školskim i gradskim manifestacijama. Zbog fakultetskih obveza svoje dramski talent usmjerava prema pisanju kazališnih predstava. Surađuje s Framašima na predstavi Smisao Božića u režiji Vatroslava Markotića. Predstavom Pravo na život u kojem je i redatelj i scenograf gostuje u Pločama, Stablini, Sinju, Kninu, Hvaru. Autor je i predstave Preko reda, a trenutno radi i na novoj predstavi radnog naslova Bez promjene. Autor je i scenograf recitala Naš Ante Neretvanski.
Fotografije: Fotografski studio Ivo Veraja
