Zasigurno najteži i najkrvaviji dan, od svih tužnih dana Domovinskog rata, za hrvatsko Poneretavlje bio je utorak 21.4.1992., kada je Metković pogodila prava kataklizma kojoj su uzrok bili piloti JRV-a.
Već u prijepodnevnim satima izveli su niz teških napada na području zapadne Hercegovine – na čapljinsku, ljubušku i čitlučku općinu.
Bombardiranje grada Metkovića počelo je u 18:20 sati. Napad su izvela četiri zrakoplova JNA, koji su doletjeli iz pravca “Vukova klanca”, tj. iz područja općine Neum, i svoje četiri bombe FAB-250, poznatije kao “krmače”, izbacili na Metković i Gabela-polje.
[embedyt]http://www.youtube.com/watch?v=Oyg_I-PnRFs&width=400&height=250[/embedyt]
Hercegovačka ulica alazi se na desnoj strani rijeke Neretve, uz Željezničku prugu Sarajevo-Ploče. Bomba koja je bačena na taj dio grada vjerojatno je trebala uništiti benzinsku pumpu, nadvožnjak i skladište plina, no umjesto na te objekte, pala je usred ulice uz kuću Ranka Roglića, broj 56, pa je potpuno uništena.
Ostao je krater oko 8 m dubine i promjera 15 i 18 m. Nasuprot te uništene kuće, na broju 22 nalazila se stambeno poslovna zgrada u kojoj je na prvom katu živjela Ankica Ilić (r. 1922. žena pok., Mirka). Ta domaćica, koju je bombardiranje zateklo u kuhinji, za večerom, smrtno je stradala od gelera nastalih eksplozijom bombe. Na cesti, točnije na nadvožnjaku, oko 30 m od mjesta pada bombe, na cesti je ostala mrtva ležati Ankica Buljubašić(r. 1964. Pehar, žena Branka)iz sela Višića koja se u Metkoviću nalazila kao izbjeglica.
Zapadno od tih kuća nalazila se stambena zgrada Ante Sente na broju 65, koja je također oštećena, a u toj kući je teško stradala Aninka Senta, inače nastavnica (r. 1947.)
Nakon prijema u Ratnu bolnicu Metković, utvrđeno je da su joj slomljene obje noge, te da je zadobila niz ozljeda. Od eksplozije je ranjena i Jadranka Klapavić, koja je nakon previjanja dobila antitetanus. Isto se dogodilo i Jozi Mijoču (r. 1947.). U Ratnu bolnicu u 18:30 sati zaprimljen je i građanin Ante Mijić (r. 1952.), kojem se ne navodi dijagnoza te pripadnik 156. brigade- Makarska, Damir Matutinović (r.1963.) iz Zaostroga.
Ulica Put groblja nalazi se na lijevoj obali Neretve, u starom središtu grada Metkovića. U neposrednoj blizini nalaze se rezervoari gradskog vodovoda, koji su i bili najvjerojatniji cilj zrakoplova. No budući da njihov udar nije bio precizan, bomba je pala neposredno uz kuće br. 20,vlasništvo Jove Bubala, i br. 16., vlasništvo Milivoja Romovića. obje kuće su sravnjene sa zemljom. U trenutku udara bombena kućnim vratima se zatekla Anđelka Romović (r. 1919.) koja je preminula kasnije tijekom operacije u Ratnoj bolnici. Kod svoje kuće,u blizini vodospreme, ranjen je Safet Garbo (r.1954.), pripadnik 116. brigade. Također, ranjeni su u blizini još i Milan Bubalo (r.1969.), Igor Batinović (r.1978.) i Tekla Mijić (r. 1919.)
Ulica “bočina” se nalazi sa lijeve strane rijeke Neretve u predijelu Vrbovci. Mjesto udara treće bombe bila je obiteljska kuća Marka Matića. “Krmača” je pala u tor za svinje od čega je nastao krater promjera 10 m i dubine 3 m. Kuća je potpuno uništena. Od jednog gelera tom prigodom teško je stradao Ante Mijić (r. 1954.) kojemu je geler otkinuo ruku od lakta.
Gradonačelnik je tada bio Ivo Margeta koji se povodom napada obratio građanima preko Radio-Metkovića riječima: “Naš bijes, ogorčenje i bol više jačaju našu odlučnost, prkos i jedinstvenost svih da branimo i obranimo Neretvu.”
[embedyt]https://www.youtube.com/watch?v=WDUWxTVNL9w&width=400&height=250[/embedyt]
Izvor: Jakša Raguž, Hrvatsko Poneretavlje u Domovinskom ratu;
