Rujan 1991. godine mjesec je u kome je veći dio Hrvatske zahvaćen vihorom rata nasrtajem srpsko-četničkih paravojnih i dobrovoljačkih formacija kako domaćih tako i onih iz Srbije kao i otvoreno svrstavanje i agresije ex JNA na cijelom području  Republike Hrvatske. Kako je Hrvatska bila razoružana oduzimanjem naoružanja TO i njegovim izmještanjem u vojarne i skladišta exJNA teško se bilo suprotstaviti agresoru.  Taj mjesec biti će zapamćen i po „Bitki za vojarne“ koja se vodila na cijelom području RH. U Pločama se tako  14.rujna 1991. godine odigrala bitka/akcija pod nazivom „ZELENA TABLA-MALE BARE“.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Ove godine obilježava se 30. obljetnica akcije „Zelena tabla-Male bare“, zauzimanja skladišta exJNA u kojem je bilo pohranjeno naoružanje Teritorijalne obrane Metkovića, Ploča, Vrgorca i Makarske, oko 5000 cijevi raznih kalibara a koje je prethodno exJNA izuzela iz skladišta TO navedenih gradova. Valja naglasiti da je ovo jedna od prvih akcija izvedenih u RH. U Pločama se nalazio garnizon tadašnje JNA sa nekoliko skladišnih kompleksa, vojarnom, tehničkom radionicom i ratnom lukom  u kojoj je bazirn 16. divizion minolovaca JRM sa ukupno šest brodova na vezu različitih tipova. Glavni cilj akcije bilo je zauzimanje skladišta s naoružanjem i streljivom koje je bilo neophodno u obrani RH na početku neprijateljske agresije.

Dana 26.kolovoza ozbiljno se počelo planirati zauzimanje skladišta Male Bare kao i cijelog garnizona. Na sastanku stožera akcije 03.rujna odlučeno je da se stožer proširi a da  u sastav stožera između ostalih uđe i zapovjednik A satnije ZNG Metković. Za napad je ustrojeno više grupa sa različitim zadaćama no mi ćemo se fokusirati na grupe čiju su glavninu  činile snage ove satnije i koje će podnijeti glavni teret akcije.

Snage koje su trebali zauzeti skladište „Male bare“ činio je vod gardista A satnije ZNG  s 22 pripadnika, interventni vod policije iz Metkovića s 15 pripadnika s oklopljenim transporterom iz Opuzena te vod pričuvnog sastava ZNG Metković do 20 gardista koji se nije pojavio na početku akcije već naknadno kad je skladište već zauzeto. Zapovjednik ove grupe bio je Goran Kovačević a grupa je imala tajni naziv „Dalibor“.

Grupa „Šiljo“ kojom je zapovijedao Miljenko Jelić činili su 28 gardista A satnije i 12 pripadnika padobranskog voda 4. brigade ZNG iz Sinja. Zadaća grupe bilo je osigurati transport  streljiva i naoružanja iz skladišta „Male bare“ po njegovom zauzimanju a isto tako pokušati zarobiti brodove diviziona minolovaca kako bi ušli u sastav  Hrvatske ratne mornarice. Naknadno će se ovoj grupi pridružiti i dijelovi snaga po zauzimanju skladišta „Male bare“.

Preostale snage A satnije raspoređene su na položaje uz državnu granicu u Metkoviću sa zadaćom da sprovedu odsutnu obranu i spriječe mogući manevar pješačkih i oklopnih snaga exJNA iz vojarne u Čapljini kao ispomoć svojim snagama u Pločama.

Stožer akcije na svom zadnjem sastanku dan uoči akcije još jednom je definirao snage, zadaće, zapovjednike grupa i odlučio je da se akcija sprovede 13.rujna s gotovosti snaga za napad i sam napad  u 19:15 sati. No akcija nije provedena jer snage iz Metkovića nisu pristigle na prethodno definirana odredišta. Taj dan u vojarni A satnije ZNG izvršene su pripreme obadvije grupe A satnije i to za grupu „Šiljo“ Milenko Jelić a za grupu „Dalibor“ zapovjednik satnije Dane Rendulić jer je zapovjednik grupe grupu čekao na Rogotinskom mostu. Bez obzira na ostale snage iz Metkovića zapovjednik satnije odlučio je uputiti grupe na zadaću kako je planirano oko 17:30 sati. Grupe su krenule na zadaću s tri kamiona dodatno naoružane protuoklopnim sredstvima. Pristigavši na Rogotinski most snage su se zaustavile i čekale ostale snage i oklopni transporter. Kako se nitko nije pojavio  nakon nekoliko sati snage su se vratile u Metković.

Sutradan, 14. rujna, nakon sastanka u policijskoj postaji odlučeno je da se akcija mora provesti pod svaku cijenu s istim snagama, po istom planu i u isto vrijeme s spoznajom da neprijateljske snage znaju da dolazimo, što je bila otegotna okolnost za nas. Tako je i bilo, pokret iz vojarne izvršen je oko 17:30 sati.  Grupe su krenule prema planu s tim da se na Rogotinskom mostu u kamion grupe „Dalibor“ ukrcao zapovjednik grupe Goran Kovačević. Jedno vrijeme čekao se i oklopljeni transporter iz Opuzena koji nije stigao pa je grupa nastavila bez njega. Grupa „Dalibor“ u Baćini, na izlazu iz Ploča prema Splitu, na JTC kamionom skreće za „Male Bare“ dok grupa „Šiljo“ s dva kamiona od kojih je jedan ojačan čeličnim  limovima skreće prema vojarni Sidrište.

Skladišni kompleks u Malim Barama nalazio se na odvojku sa JTC od koje je bio udaljen pedesetak metara. Cijeli objekt, opasan bodljikavom žicom tada su čuvali vojnici exJNA, a prostor uz ogradu bio je miniran minama MRUD iako tada nismo znali da mine nisu bile naoružane tj. da u njima nisu bili upaljači. Kamion s gardistima stao je nekoliko metara od ulaza neposredno pred zaprekom od metalnog ježa sastavljenog od željezničkih tračnica i zavarenog u obliku slova X te opasan s bodljikavom žicom. Gardisti su iskočili iz kamiona i zauzeli borbene položaje prema ulazu u skladište. Tu je već bila skupina policajaca iz policijske postaje Metković koja je već zauzela borbene položaje. Nakon što su gardisti raspoređeni, Goran Kovačević zapovjednik grupe „Dalibor“ preko megafona pozvao je vojnike ex JNA na predaju. Kako nije bilo reakcije, Kovačević je pozvao „1.vod da postupi po naređenju“. Dali zbog zabune, kako sugerira izvješće tadašnjeg zapovjednika voda policajaca, a nakon što prvi vod (pripadnici policije) nije reagirao, Kovačević je pozvao 2. vod (gardiste) da postupe po naređenju. Najbliži ulaznim vratima skladišnog kompleksa bili su gardisti Ante Klobučić, Stanko Musulin, Marko Sušak i Niko Talajić koji su u hipu izišli iz zaklona i uklonili ježeve. Nakon uklanjanja zapreka Kovačević je zapovjedio vozaču kamiona da vozilom provali ulazna vrata. Vozač Berislav Jelinić  vratio se unatrag kako bi uhvatio zalet a potom je krenuo s vozilom prema ulaznim vratima s ciljem da ih probije. U tom trenutku iz vojarne je uzdignutih ruku dotrčao oficir ex JNA kojeg su gardisti razoružali i otvorili vrata. Nakon nekog vremena svi stražari unutar kompleksa su razoružani te se krenulo u pražnjenje skladišta. Zarobljeno je 16 ročnih vojnika koji su prevezeni u Metković a po tom na human način upućeni svojim kućama.  U isto vrijeme u ratnoj luci se zapucalo te se dio gardista i policajaca pojačan s protuoklopnim sredstvima iz osvojenih skladišta uputio u ispomoć.

Grupa „Šiljo“ koju je vodio Miljenko Jelić, pripadnik 4.gbr iz Sinja, imala je zadaću blokirati ratnu luku a ukoliko bi bilo otpora kod skladišta, spriječiti pomoć iz iste i po mogućnosti izvršiti zarobljavanje brodova. Na cestovnom prilazu ratnoj luci, čim su uočeni na kamione je otvorena paljba. Vozač prvog kamiona Ilija Volarević vozio je prema ulazu u vojarnu jer je zapovjednik grupe pokušao pozvati neprijateljske vojnike i oficire na predaju. Po njima je osuta paljba a Ilija je ranjen. Osim pancirke, koja mu je spasila život a koju mu je dao Ante Mandac (iz skupine gardista iz Sinja) Ilija nije imao nikakvu drugu zaštitu. Po zaustavljanju gardisti su u hipu iskočili iz kamiona koji su rešetali meci iz ratne luke što iz utvrđenja s kopna a kasnije i s topova 20 mm s brodova.  Od pogibelji ih je spasila debela metalna oplata ugrađena u bokove tovarnog sanduka. Nesretna okolnost je ta što su zbog brzine napuštanja pod paljbom u tom kamionu ostala protuoklopna sredstva pa se nije moglo značajno djelovati po brodovima u nastavku borbenih djelovanja. Iz smjera osvojenih skladišta nakon nekog vremena pristigao je dio gardista naoružan sa raketnim bacačima koje su netom izuzeli iz skladišta i s kojima su gađali brodove ex JRM s kojih se pucalo po gardistima. U toj borbi ranjena su dvojica gardista Ivica Marušić i Pero Čotić.

Već je bila pala i noć, skladišta u „Malim Barama“ su se polako praznila a izuzeto naoružanje odmah je dislocirano na planirane lokacije. Tijekom noći oko 23 sata pristigli su zrakoplovi ex JNA koji su najprije osvijetlili teren a zatim i raketirali skladišta i magistralu s kamionima koja su čekala na utovar i tijekom kojeg je teško ranjen i poslije preminuo Ante Vrdoljak vozač jednog od kamiona koji je čekao  na utovar naoružanja. U luci  su se stišale borbe jer su u Neretvanski kanal uplovli brodovi ex JRM i to raketne topovnjače, raketni čamci i torpedni čamci čime se stvorila mogućnost odmazde po gradu Ploče. Gardisti su u luci zarobili nekoliko oficira i crnogorskih rezervista , a svi zarobljenici su poslije oslobođeni. Tijekom više naleta, agresorski zrakoplovi pogodili su skladište br 4 u kome su se čuvala minsko-eksplozivna sredstva tako da je skladište od eksplozija bilo poravnato s zemljom kao i  dio vozila koja su čekala na utovar na magistrali. Prema svitanju prestala su borbena djelovanja a snage u akciji vratile su se u svoja sjedišta prema prosudbi njihovih zapovjednika, jer se sustav zapovijedanja u neka doba akcije raspao.

U narednim danima u pregovorima je riješeno da se neprijateljske snage (ljudstvo kao i njihove porodice po želji) povuku prema Boki Kotorskoj ili prema želji kao i minolovci sa sidrišta dok je sva ostala tehnika i naoružanje ostalo hrvatskoj vojsci.  Tako su se hrvatske snage dokopale velike količine naoružanja, opreme, vozila i druge tehnike kao i infrastrukture. Zarobljeno je između ostalog: 4374 automatske puške, 60 ručnih bacača, 8 MB 60 mm, 10 MB 82 mm, 10 topova 20/1 mm, 100 puško strojnica 7,9 mm, znatan broj raznih mina, bombi, tromblona, preko 2 miliona metaka te znatan broj streljiva 20, 40, 57 i 76 mm. Valja napomenuti da je u tehničkoj radionici koja je pala bez borbe zarobljeno 24 PZO topa 40 mm te 18 PZO topova 20/3 mm kao i značajan broj vozila. Svo to naoružanje je poslužilo za obranu cijele Dalmacije a i šire.

Tijekom Domovinskog rata u odori HV sudionici ove akcije iz sastava A satnije ZNG Metković na prvoj crti bojišta, poginuli su Renato Čović, Boro Brečić i Mario Nikolić-Kiš a nakon rata  preminuli su Željko Ćelić, Marko Sušak, Ilija Volarević i Denis Vučković.

Ovo je dio priče neposrednih sudionika ovog događaja. Svjedoci smo proteklih 30 godina izvrtanja činjenica i iskrivljavanja stvarnih događanja pojedinaca kroz razne knjige, video uratke, pisanjem u javnim glasilima i na raznim portalima. Poruka je i onima  koji su u ovom događaju imali minornu ili neznatnu ulogu a predstavljaju se da akcija bez njih ne bi bila provediva. Držimo da i najmanji doprinos akciji znači puno, da se prestane omalovažavanje tuđih zasluga i isticanje svojih, da se svake godine pred obljetnicu ne podižu tenzije te da se ona dostojanstveno obilježi i da se akciji da mjesto i uloga koju zaslužuje. Ako se kao sudionici nećemo međusobno uvažavati ako ćemo podcjenjivati značaj akcije, ostat ćemo na marginama povijesti Domovinskog rata a radi se o akciji koja je izvedena među prvima u „Ratu za vojarne“. Istina je samo jedna i nitko je ne može pobiti.

Članak je posvećen svim pripadnicima A satnije ZNG Metković povodom tridesete obljetnice akcije „Zelena tabla – Male bare“. Onima koji su bili na „Sidrištu“, onima koji su bili na „Malim Barama“ kao i onima koji su bili u „jendecima“ prema Čapljini osiguravajući provođenje akcije. Zapamtite  vojnička sreća je varljiva što će shvatiti svi sudionici ove akcije ako su razumni, u suprotnom njihovi stavovi su nebitni.

Udruga veterana 4.gardijske brigade DNŽ

OGLAS