Već 1697. umire opat Jure Sentić koji je pastorizirao i Metković, a na njegovo mjesto dolazi don Marko Andrijašević, koji se pak povlači već sljedeće 1698., odlazeći u istočnu Hercegovinu koju će malo iza toga ponovo napusti jer mu je život bio ugrožen pokrštavanjem nekih muslimana. Kasnije će, 1717., postati biskupom Nikopolja, a 1727. nadbiskupom Sofije u Bugarskoj.
Zaostroški franjevci preuzimaju pastorizaciju župe Čitluk
Kako je u rujnu 1698. don Marko napustio opatiju u Čitluku, službu pastorizacije preuzeo je fra Bartul Arbić, koji je bio veoma zaslužan za oslobađanje Čitluka. Njemu je 30. rujna 1698. povjerena osobna briga nad selima Metković, Dračevo i Doljani te okolna područja. Providur Alvise Mocenigo svojim pismom iz Splita 19. prosinca 1699. povjerava franjevcima samostana Zaostrog službu u selima Metković, Dračevo i Doljane, koji su odsad u sastavu franjevačke župe Čitluk (Gabela).
Don Petar Dragobratović piše 1700. iz Kleka makarskom biskupu Nikoli Bijankoviću kako on s don Andrijom Šumanovićem dovodi iz Zažablja mnogo obitelji, koje se naseljavaju u Kleku i Slivnu, a najveći dio u Metkoviću. Makarski biskup Nikola Bijanković potvrđuje 10. veljače 1701. brizi franjevaca Metković i spomenuta sela. Sami dokument potvrde vjerojatno naznačuje postojanje sporova oko dušobrižništva.
Najstariji metkovski rodovi u čitlučkim maticama
Fra Bartul Arbić je kao župnik vodio čitlučke matice i zahvaljujući njima imamo uvid u najstarije stanovništvo Metkovića koncem 17. i početkom 18. stoljeća. Tako se u lipnju 1695. prije uspostave opatije spominje krštenje Mande, kćeri Memeda (Mehmeda) Bogdana, a nakon odlaska don Marka Andrijaševića u rujnu 1698. spominju se Brečići 1698.; Ilići, Prćavci, Smoljanovići (Smoljan) i Nikolići 1699.; Bojbašići (Bojbaša – kao katolici), Bilanovići (Bilan) i Bošnjakovići (Bošnjak) 1700.; Grubišići, Bančići (Banžić) 1701.; Vukić 1703.; Varćnan??ović (Brnasović-Brnas?) 1704.; Repeša 1705. Time je prebivanje nekih najstarijih metkovskih rodova pomaknuto unazad četrdesetak godina.
Metkovci traže dozvolu za gradnju prve crkve
U jednom dragocjenom pismu u arhivu franjevačkog samostana u Zaostrogu navodi se zahtjev Metkovaca za gradnjom crkve i župnoga stana. Pismo je nedatirano, ali nažalost i nepotpisano kao i sve molbe toga tipa.
U tom pismu, napisanom najvjerojatnije između smrti don Jure Sentića 1697. i 1699./1700., kada se crkva sagradila, harambaša mjesta, kao i cijeli puk, mole providura da im dopusti zadržati župni stan. Naime, u pismu se navodi kako je narod koji je nastanjivao ovo selo dobrim dijelom izgubio živote i svoja dobra kako bi zadržali u svojim rukama ovo selo, te kako su se svi žrtvovali u služenju duždu. Narod je molio providura Dolfina da im odredi mjesto za izgradnju crkve i boravište za svećenika. I kaže: Nije im nedostajalo uslišanje. Udijeljen je teren i kuća. Mjesto za crkvu čuvaju i nitko nema pretenzija na to mjesto.
Spor sa Sentićima oko župne kuće (kule Kusić)
U udijeljenoj kući svećenik je živio s vremena na vrijeme, preuređena je to kula koja je pripadala Mustafi Kusiću, u stambenu kuću i to od strane don Jure Sentića s materijalom koji su dali seljaci i sa doprinosom samoga don Jure. Adaptacija nije koštala puno. Sada kada narod Metkovića želi sagraditi crkvu javljaju se braća Sentići, piše u pismu, s njihovom pohlepom, nezadovoljni što imaju samo dobra i kuće u Slivnu i gradu Čitluku nego hoće i kulu koja je blizu terena za novu crkvu u kojoj se sada slavi (u kuli se slavila sveta misa prije izgradnje nove crkve).
Naime, kulu je obnovio don Jure Sentić pa su njegova braća nakon njegove smrti držala da oni imaju pravo na spomenutu kulu. Uistinu, kula je bila dodijeljena braći Sentić i to na temelju odluke generalnoga providura Daniela Dolfina od 25. srpnja 1696. i izračunima mjernika zemlje Luke Grandija.
Sentićima je udijeljeno pod Metkovićem 18 kampa, 3 kvarta i 89 tavola zemlje u šest dijelova uključujući i kulu Mustafe Kusića. Dodjeljivanje je potvrđeno 25. svibnja 1700., nakon što je crkva već bila sagrađena. Sjedište župe bilo je u Čitluku u crkvi sv. Stjepana pod pastorizacijom franjevaca zaostroškoga samostana.
U nastavku o prvoj metkovskoj crkvi koja je nosila naziv Presvete Majke, o Magdaleni Maleš, ženi svetoga života koja je živjela u blizini Metkovića i obratila na katoličanstvo 60 osoba islamske vjere te o prvom popisu metkovskog stanovništva.