Sveti Kajetan (Gaetano) di Thiene (latinski Cajetanus Thienaeus), talijanski svećenik, utemeljitelj reda teatinaca, rođen je 1. listopada 1480. u Vicenzi (Veneto), kao najmlađi od trojice sinova plemića Gaspara iz Thienea (provincija Vicenza) i Marije da Porto. Ime Gaetano dobio je na spomen jednog rođaka, kanonika i sveučilišnog profesora u Padovi. Ostao je 1492. bez oca pa se vezao uz svoju pobožnu majku. Gaetano je studirao u Padovi, gdje je 17. srpnja 1504. doktorirao građansko i kanonsko pravo. Za vrijeme ljetovanja u Rampazzu, gdje je njegova obitelj imala posjed, dao je 1505. sagraditi crkvu svete Magdalene, koja i danas služi kao župna crkva. Uputio se 1506. u Rim i preuzeo službu apostolskog protonotara, pisara i pravnika na dvoru pape Julija II, kojem je pomogao u izmirenju s Venecijom. Postao je aktivan član rimskog Oratorija božanske ljubavi i uključio se u njihove molitve i dvorenje bolesnika. Dopisivao se s mističarkom iz Brescie, sestrom augustinkom Laurom Mignani, koja je znatno utjecala na njegov duhovni život i razvoj. Za svećenika je zaređen 30. rujna 1516, a mladu misu služio je 6. siječnja 1517. u rimskoj bazilici Santa Maria Maggiore. U božićnom razdoblju imao je u toj bazilici viđenje, za kojeg mu je Blažena Djevica Marija pružila dijete Isusa. Vratio se 1518. u rodnu Vicenzu, u kojoj je mnogo učinio za procvat istinske pobožnosti u raznim bratovštinama. Svoju djelatnost proširio je i na Veronu i Veneciju. U Vicenzi i Veneciji osnovao je bolnice za neizlječive bolesnike. Uskoro se počeo baviti naumom o osnivanju skupine svećenika koja bi bila spremna provoditi uzoran redovnički, molitveni život, a usput se baviti apostolatom bolesnika i siromaha. Kako bi ostvario tu zamisao, Gaetano se 1523. vratio u Rim, gdje su mu se pridružili i njegovi prvi suradnici, među njima i Gian Pietro Carafa, biskup u Chietiju (Abruzzo), budući papa Pavao IV. Novi red, Kongregaciju regularnih klerika, osnovali su 3. svibnja 1524, a odobrio ga je 24. lipnja 1524. papa Klement VII. Prvi članovi položili su svečane zavjete 14. rujna 1524. u bazilici svetog Petra. Prvi poglavar bio im je biskup Chietija Gian Pietro Carafa, a kako se Chieti na latinskom kaže Theate, pripadnici novog reda prozvali su se teatinci (teatini). Sveti Gaetano definirao je duhovni život kao radost, „pravu i neprocjenjivu radost, po kojoj se čovjek kršćanin u svemu dušom i tijelom suobličuje Isusu Kristu“. Od 14. rujna 1527. djelovao je kao generalni poglavar reda. Njegovi teatinci su svojim duhovnim programom nasljedovanja Krista raspetoga zahvaćali u ono bitno, bez čega nema i ne može biti obnove. On je naglašavao da jedino samozatajnost i nošenje križa, povezani žarom ljubavi, donose pravi život i obnovu.
Djelovao je od 1527. u Veneciji i Veroni, a od 1533. u Napulju. U tom je gradu sa svojim redovnicima nastojao odgajati kršćanski puk i postao jedan od prvih promicatelja čestog primanja svete pričesti. Mnogo je radio i na socijalnom zbrinjavanju bolesnika i nevoljnika, borio se protiv korupcije, a u Napulju je osnovao i banku za siromahe, po nekima i prvu kreditnu ustanovu, usmjerenu protiv lihvara i zelenaša. Bio je pravi „svetac Providnosti“ jer ga je resila izvanredna vjera i pouzdanje u Božju providnost. Preminuo je u Napulju na današnji dan, 7. kolovoza 1547, a njegove relikvije časte se u napuljskoj crkvi San Paolo Maggiore. Blaženim ga je 8. listopada 1629. proglasio papa Urban VIII, a svetim 12. travnja 1671. papa Klement X. Papa Pio XII. smatrao je svetog Gaetana „vatrenim apostolom božanske ljubavi te značajnim pobornikom kršćanskog milosrđa“. Zaštitnik je nezaposlenih osoba, radnika, kartaša, kockara, kontrolora te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta, njemu u čast podignuta je i prekrasna crkva u Münchenu (Theatinerkirche St. Kajetan), a prikazali su ga svojim slikama i kipovima mnogi značajni umjetnici. Redovnici teatinci djeluju uspješno i danas, u Europi, Južnoj i Sjevernoj Americi, u više od 30 kuća, s oko 190 članova, od toga više od 130 svećenika.
zupajastrebarsko.com
