Zakon o poljoprivrednom zemljištu sa desecima izmjena i dopuna posljednjih godina apsolutni je rekorder među propisima koji se svako malo mijenjaju. E savjetovanje o izmjenama i dopunama ovog Zakona je završilo no čini se da svaka nova promjena komplicira stanje na terenu, što nikako nije dobro za intenzivan razvoj poljoprivredne proizvodnje kakvu Hrvatska godinama priželjkuje.
Do sada je glavna odrednica bila maksimalna površina od 100 hektara koje se može zakupiti no sada je to delimitirano u izmjenama zakona pa hipotetski gledano jedan zakupac može dobiti nekoliko stotina hektara odnosno ako se nađe neki „veliki“ igrač sam može dobiti čitavu dolini Neretve. Gradovima i općinama ostavljeno je na volju da ako žele limitiraju maksimalne površine za zakup što ostavlja veliku mogućnost za manipulacije pa u konačnici i moguću korupciju, jer se jedinicama lokane uprave daju prevelike ovlasti po ovim pitanjima.
Prema dostupnim podacima, poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države je ukupno nešto više od 460 tisuća hektara ( od čega je u dolini Neretve oko 2200 hektara). Ministarstvo poljoprivrede do sada je primilo više primjedaba i sudjelovalo je na nekoliko konferencija koje su bile posvećene problemima u raspolaganju poljoprivrednim zemljištem, stoga je pristupilo izradi prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama-pojašnjeno je u Ministarstvu poljoprivrede.
Glavna intencija zakonodavca je skraćivanje rokova za davanje u zakup državnog poljoprivrednog zemljišta sa trenutačnih 90 na 60 dana.
Osim toga, želi se aktivirati zapušteno i neobrađeno poljoprivredno zemljište. Tako bi po novim pravilima Hrvatske šume izradile evidenciju zemljišta koje je u šumskogospodarskoj osnovi, a koje je u naravi zapušteno poljoprivredno zemljište, dostavilo evidenciju ministarstvu na čiji prijedlog Vlada RH donosi Odluku o popisu šuma i šumskih zemljišta u vlasništvu RH koji se mogu privesti poljoprivrednoj proizvodnji te bi se dlo poljoprivrednicima u zakup.
Prijedlogom Zakona predviđa se jasniji i veći angažman jedinica lokalne uprave i Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu uspostavljanjem procedura koje su slične uspostavljenim procedurama u natječajima za sredstva iz Programa ruralnog razvoja. Jedinice lokalne samouprave kontrolirat će financijski učinak gospodarskih programa u čije obrasce se dodaju podaci o vrijednosti proizvodnje, a HAPIH prema analizi rizika i uobičajenim metodama uzorkovanja provodi kontrole na terenu, pri čemu ostaje nadležnost inspekcija koja je i dosad bila predviđena. Također se briše odredba o maksimalnoj površini koja može negativno utjecati na funkcionalnost postojećih poljoprivrednih površina. Cilj je predlagatelja omogućiti rast i produktivnost te okrupnjavanje, pri čemu će potpuna kontrola izvršavanja gospodarskih programa omogućiti konkuriranje i uvođenje mnogih dodatnih poljoprivrednika u sustav raspolaganja.
Međutim, brisanje odredbe ne priječi jedinice lokalne samouprave da odredi maksimalne površine sukladno svojoj razvojnoj strategiji, karakteristikama proizvodnje i zemljišta na svom području uz obvezu poštivanja definicije proizvodno-tehničke cjeline, pojašnjeno je u Ministarstvu poljoprivrede.
Tako se prevelika ovlast u zakupu državnog poljoprivrednog zemljišta ostavlja gradovima i općinama, koji u najvećem broju slučajeva nisu kadri odraditi takav zahtjevan posao. U tom smjeru idu i komentari poljoprivrednika istaknuti na e savjetovanju o izmjenama i dopunama zakona o državnom poljoprivrednom zemljištu, koje je upravo završilo.
– Državne parcele će završiti u rukama veleposjednika i bogatih pojedinaca što je nikako nije dobro-ističu poljoprivrednici u komentarima novih odredbi zakona.
Dodaju da je u pogledu redoslijeda prvenstva na natječaju za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta, potrebno je izjednačiti pravne i fizičke osobe kojima je poljoprivreda druga djelatnost sa onima kojima je to primarna djelatnost pod uvjetom da su obveznici poreza na dodanu vrijednost ili obveznici poreza na dobit. Naime, pravne i fizičke osobe koje su obveznici PDV-a i poreza na dobit, neovisno o tome da li im je poljoprivreda primarna ili druga djelatnost, oni su ozbiljni poljoprivredni proizvođači, a k tome kao obveznici poreza na dohodak obveznici su i plaćanja doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje po godišnjoj prijavi, smatraju poljoprivrednici.
Osim toga, nisu zadovoljne ni male općine koje nemaju na svom području atraktivnog državnog poljoprivrednog zemljišta. Drže da bi trebalo uvesti porez na neobrađeno zemljište te da im obveza zapošljavanja poljoprivrednih redara donosi samo dodatne financijske troškove iz ionako osiromašenih proračuna.
Iz udruge “Hrvatski Krški Pašnjaci” poručuju da bi državnim poljoprivrednim zemljištem trebala gospodariti “Agencija za državno zemljište” (kao i u svim drugim državama) a ne jedinice lokalne samouprave. Na ovakav način daje se načelnicima neograničene ovlasti i mnogi poljoprivrednici će ovisiti o dobroj volji načelnika, zaključuju u ovoj udruzi sa čime se slažu i ostali poljoprivrednici i lokalne proizvođačke udruge sa kojima smo razgovarali.
Stanislav SOLDO/Dubrovački vjesnik
