Jedna od najdugovječnijih, da ne kažemo najstarijih stomatologinja u Splitu je – možemo slobodno reći – legendarna dr. Maša Perković, kod koje su pacijenti desetljećima dolazili najprije u Balkansku, a potom u ordinaciju u Vukovarskoj – je li, kad se ulica preimenovala.

Zanimljivo je, naime, da dr. Perković ima – damama dob nije lijepo isticati, no u ovom je kontekstu bitno, pa će nam oprostiti – osamdeset i jednu godinu, te još uvijek važeću licencu za stomatologiju, kojom se pak aktivno bavila sve do lanjskog udara korone!

– Nisam ja baš namjeravala tako dugo raditi, ali pacijenti su me tražili. Mnogi od njih skupa sa mnom su starjeli, postali smo s protokom vremena skoro kao obitelj – kao da se ispričava, osmjehuje se ova šarmantna liječnica iskričavog duha.

A taj protok vremena, čini se, njoj je pogodovao u svakom pogledu; ostvarila je jednu lijepu privatnu i poslovnu priču, iza sebe ostavila vrhunsku karijeru koja je u istoj profesiji utabala put i njezinu sinu, dr. Anti Perkoviću, također stomatologu te stručnjaku za implantologiju. Potonje je stečevina novog vremena, je li, dok je dr. Maša Perković bila u poslovnom zenitu takvo što bilo je tek na razini SF-filma…

Možda baš zahvaljujući toj općoj harmoniji: talentu za profesiju koju je s ljubavlju i krajnje požrtvovno prakticirala, te uspješnoj obiteljskoj priči – naime, u skladnu je braku sa dr. Vlatkom Perkovićem, doktorom teatrologije i kazališnim redateljem, iz kojega se rodilo dvoje djece – legendarna splitska zubarica i može zahvaliti svoj sretni osmjeh na licu, i karijeru dugu skoro šest desetljeća…

Vratimo li se malo više unatrag, pronalazimo još puno zanimljivosti iz života jedne od najuspješnijih splitskih stomatologinja svih vremena. Naime, Maša Perković rođena je s djevojačkim prezimenom Vrnoga u malom mjestu Vidonju kod Metkovića, a njezin “južnjački”, neretvanski naglasak dok priča čuje se i dandanas, nakon više od pedeset godina života u Splitu…

Kad kažemo da je njezin put do uspjeha – pa i samog Splita – bio trnovit, to nije puka fraza, štoviše, ima tu detalja zbog kojih smo se naježili.

– Moji su roditelji bili siromašni zemljoradnici, nitko nije bio visokoobrazovan, a pogotovo nekakav doktor stomatologije; otac je, konkretno, bio fizički radnik u Luci Ploče, majka je radila na zemlji i brinula za nas. Bilo nas je petero djece, i odlazili smo u školu (prva četiri razreda osnovne) svaki dan pet kilometara pješke preko brda. Nikad neću zaboraviti te dane; u proljeće sam se bojala zmija, a zimi vukova… Kad smo zbog nastavka školovanja preselili u Metković, bilo je lakše. Tamo sam zaključila osmoljetku, a onda se postavilo pitanje: što dalje? – prisjeća se dr. Perković.

Cijeli intervju s dr. Mašom Perković s kojom je razgovarala Lenka Gospodnetić možete pročitati na portalu Slobodna Dalmacija.

Foto: Vojko Bašić