Ženski nogomet igra se i u Metkoviću, a ŽNK Neretva pokazatelj je da inicijativa za ženski nogomet ne mora biti stara par desetljeća – nego da se klub može osnovati i nedavno. Klub je osnovan u prosincu 2014., a ŽNK Neretva koristi stadione NK Neretve i ONK Metkovića ovisno o raspoloživosti. Mi smo odlučili razgovarati s njihovim trenerom, Nevenom Majićem.
n+: Kako je sve krenulo u Metkoviću? Kada i kako je došlo do osnivanja kluba?
NM: Prije 3 godine, voditelj omladinske škole NK Neretva prof. Nino Šešelj, Ante Boras i ja smo počeli razmišljati o osnivanju ženske sekcije kluba. To smo i napravili početkom 2014., a već na prvoj prozivci smo se više nego ugodno iznenadili kad smo vidjeli 60-tak cura, koje su se pojavile sa željom da treniraju nogomet. Prvu sezonu smo igrali kao sekcija pri NK Neretva da bi se nakon godinu dana odvojili i osnovali udrugu ŽNK Neretva Metković, gdje smo postali samostalan klub, naravno uz suradnju sa NK Neretvom.
n+: Koliko je otprilike igračica prošlo kroz klub do sada? Koje sve dobne uzraste imate u klubu?
NM: U dvije godine kroz klub je prošlo stotinjak igračica, trenutno imamo 80 registriranih igračica, koje su aktivne u 3 sekcije . U početku smo imali seniorke i kadetkinje, da bi u samo godinu dana dobili i najmlađe – limačice. Na njih smo posebno ponosni. Najmlađe se pridružuju upisom u prve razrede osnovnih škola, mi u limačicama sada imamo 3 igračice koje su 2008.godište. Inače limačice dijelimo na 11 godina i mlađe, kadetkinje 16 godina i mlađe, sve preko 16 godina su seniorke.
n+: U rukometnom gradu, ima li skepse prema ženskom nogometu? Kakve su bile reakcije?
NM: U početku je bilo, ali vidim da su ljudi prihvatili da i žene mogu igrat nogomet, a i ne vidim razlog zašto ne, znamo da nogomet nije toliko brutalan sport u odnosu na druge sportove kojima se žene bave. Samim time što se na televiziji i medijima sve više prikazuje odnosno piše o ženskom nogometu sve je manje predrasuda, a sve više raste zanimanje kod ljudi.
Također i mi smo sami svojim radom i zalaganjem pridodali tome da se sve više i više ljudi zanima za ženski nogomet. Lani smo u seniorskoj konkurenciji završili na drugom mjestu, kadetkinje su nam bile prvakinje regije jug, te smo na završnici završili kao četvrti, to ima još veću draž jer nam je uspjelo nakon godinu dana postojanja biti u Hrvatskoj četvrti klub u toj kategoriji.Tim putem nastavljamo, seniorke su prve i nadamo se ulasku u prvu ligu, kadetkinje su uvjerljivo prve u svojoj konkurenciji i tu nas ponovo čeka završnica za prvaka Hrvatske. Jako smo ponosni na naše igračice Veroniku Terzić i Jelenu Kešinu koje već imaju službene nastupe na europskim natjecanjima u selekcijama hrvatske reprezentacije do 17 godina i do 19 godina.
n+: Obzirom ste trener i muških ekipa, koje su po vama ključne razlike u pristupu ovom sportu u odnosu na ženske?
NM: Kao trener koji je radio sa muškima i ženskima, vidim da u ženskom nogometu ima više ljubavi prema nogometu, ima više emocija, dok u muškom nogometu jedan period igramo zato što to volimo a vrlo brzo treniranje gledamo kao posao, gledamo to kao izlaz da sebi osiguramo neku egzistenciju, dok kod cura to nije tako. Znamo svi da se u muškom nogometu vrte ogromni novci dok u ženskom to nije ni približno, samim time cure igraju nogomet zato šta to vole, a ne da od toga žive. Dodušu, u svijetu postoji dosta nogometašica koje zarađuju velike novce igrajući nogomet. No, kod nas u Metkoviću većina igračica još ide u razne škole, bile osnovne, srednje ili fakulteti tako da mislim da su mali razlozi odustajanje od škole, ista stvar je i za posao, jer se to može sve uklopit. Osnivanje obitelji najveći je razlog od odustajanja jer samim time dolazi do puno većih obaveza tako da ne mogu sve to pratit.
n+: Već ste spomenuli da u Hrvatskoj novca u ženskom nogometu nema. Kako se ŽNK Neretva snalazi s financijama.
NM: Sve je na amaterskom nivou, ali naravno da ćemo curama osigurat prijevoz i opremu. Isto je i s trenerima, koji su volonteri. Znamo da je teška situacija i mi smo novi klub koji je trebao kupiti za sve cure dresove i ostalu opremu, i to sve ne bi mogli da nije bilo pomoći roditelja, tako da svaka kuna koja dođe troši se na troškove odigravanja utakmica. Ja sam ponosan na svoje pomoćnike trenera Josipa Radićakoja je izuzetno vrijedna i stručna osoba, na trenera vratara Duška Mijoča, na moju desnu ruku Antu Borasa koji je istinski zaljubljenik u ženski nogomet.
n+: Je li igračicama teško uskladiti sve obveze koje imaju, poput posla ili studija, s treninzima?
NM: Pa mislim da nije, mi treniramo ujutro i popodne, hvala Bogu da nas ima tri trenera tako da se gledamo uskladiti sa njihovim obavezama kao što su škola i ostale aktivnosti. Moram naglasit da pristupamo svakom treningu, svakoj utakmici profesionalno, limačice imaju tri treninga tjedno, dok kadetkinje i seniorke odrađuju četiri treninga tjedno i utakmicu. Jako sam ponosan na svoje igračice.
n+: Osjećate li podršku o lokalne zajednice, prate li vas javnost i mediji?
NM: Maloprije sam spomenuo medije, mi smo u Metkoviću jako dobro popraćeni od strane sportskih novinara i raznih portala, ali to u drugim gradovima nije baš tako, treba se više pisati i pričati o ženskom nogometu, trebamo veću podršku od svih počevši od Grada i Županije. Važan faktor su roditelji koji bi trebali dat podršku svom djetetu ako želi igrat nogomet, jer mišljenja sam kao većina da je bolje dijete vidjeti na igralištu nego na ulici. Mi u prvom redu želimo svako to dijete odgajati u sportskom duhu tako da mu sve to u životu može samo pomoći, a ne odmoći. Važna je i televizija, bez prijenosa ženskog nogometa, teško da će doći do porasta zanimanja javnosti. Naravno, potrebno nam je i više stručnih osoba koje bi se uhvatile treniranju u ženskom nogometu.
Ako gledamo na bogate zemlje na zapadu kod kojih je ženski nogomet na puno višoj razini, treba znati nekoliko stvari. U prvom redu mi se ne možemo nositi sa tim zemljama jer nemamo infrastrukturu. U tim zemljama se ogroman novac ulaže u ženski nogomet, kod njih je sve to posloženo, kod njih svako selo ima žensku ekipu, a kod nas postoje mjesta, gradovi koji nemaju klub u muškom nogometu. Najbolji je primjer nama blizu grad Vrgorac. Naravno pričamo o velikom nogometu.
n+: Kako se snalazite s terenima za odigravanje utakmica?
NM: Treniramo i igramo na terenu NK Neretve i ONK Metković. Tu stvarno imamo odličnu suradnju sa muškim klubovima, a teren održava Grad Metković, kako njima tako nama. Naravno da ćemo ulaskom u prvu ligu kojoj se mi stvarno nadamo i dat ćemo sve od sebe da to ostvarimo trebat imat još više prostora za terene i ostale sadržaje.
Najveći problem u održavanju ovakvog jednog pogona, odnosno klub su naravno financije. No, tako je i u svim ostalim klubovima i sportovima, Mi smo jako talentiran narod za sport i jedino nas to sve drži da imamo ovako velike uspjehe u svim sportovima, jer prave financijske podrške i strukture zapravo i nema. Puno toga ovisi o entuzijazmu.
n+: Kao ovako mladi klub, kakav je odnos s Hrvatskim nogometnim savezom. Jesu li vas prepoznali? I kako komentirate situaciju u ženskom nogometu u svijetu i Europi?
NM: Od HNS-a imamo početkom godine poticaje koje ovise o ligi u kojoj igrate, koliko imamo sekcija, koliko imamo aktivnih igračica… Nisu to neki veliki novci, ali dobro dođu za plaćanje raznih obaveza kao što su kotizacije, obaveze sudaca i ostalog.UEFA i FIFA ulažu dosta u ženski nogomet, brojke koje dobiva naš savez nisu mi poznate, ali imao sam priliku bit na njihova dva seminara za ženski nogomet u Zagrebu i Edinburghu. Uvjerio sam se da ih projekt ženski nogomet jako zanima. Radujem se projektu HNS-a osnivanja ženske selekcije u15, koja će nam bit odlična podloga za ostale starije dobne selekcije.
n+: Obzirom financijska situacija nije bajna, možete li nas pobliže upoznati s ljudima koji stoje iza ovog projekta, odnosno kluba ŽNK Neretva Metković?
NM: Imam veliku sreću što sam uspio okupiti mlade ljude koje vole sport koji vole zdrav život, koji vole ulagat u našu djecu koja se bave nogometom,svi moji ljudi iz uprave su mladi poduzetnici. Predsjednik Skupštine Ivica Mijoč, koji ima svoju firmu za prijevoz i usluge, tako da imamo od njega veliku pomoć što se tiče samih troškova prijevoza, a naš predsjednik je Vedran Vištica. Tu je i dopredsjednica Antea Kalebna koju smo jako ponosni. Ona nam vodi papire te nam je i donirala prve dresove. Tu je Tomislav Miletić, Igor Talajić, Mladen Jakić, tajnik kluba bez kojih bi bilo teško sve ovo napraviti,organizirat, ostvariti.
Nadam se da ćemo u budućnosti imat još ljudi koji su spremni pomoć ženskom nogometu u našem gradu.
Za kraj bi pozvao sve cure koje žele igrati nogomet da nam se priključe, roditelje da ih podrže, a mi ćemo dati sve od sebe da ih naučimo svemu onom lijepom što se događa u sportu.
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za pluralizam u sklopu projekta “Ilegalne potpore u sportu, „legalne potpore“ u diskriminaciji.”
