Prošlo je godinu dana otkad naša Zdenka Draženović, mag. pharm. nije s nama, ali i dalje živi u našim sjećanjima. Sjećamo se radnih jutara kad nas je prva znala dočekati. Sjećamo se njenog pogleda, osmijeha, glasa koji još uvijek odjekuje kroz ljekarnu: Cure moje!
Sjećamo se planiranja radnoga dana, kad je slušala i uvažavala naša mišljenja.
Sjećamo se dobrih djela koja je činila, samozatajna i topla srca, uvijek po onoj neka ti ne zna ljevica što ti čini desnica, da tvoja milostinja bude u tajnosti!
Ponosni smo! Ponosni na sve ono što je ona bila, činila, postizala i nas učila, uvijek sve različitosti uklapala, na dobro sviju!
Zahvalni smo! Zahvalni i njoj što je postojala, što nas je poticala, poštivala i okupljala.
Zahvalni smo dragom Bogu što nam je isprepleo životne puteve. Zahvalni smo što se možemo sjećati i ponositi njome!
Draga naša Zdenka, počivaj u miru.
Djelatnici Ljekarne Draženović
