Putujući propovjednik s darom ozdravljivanja i proročanstava, hodao je bos, postio, spavao na pokajničkoj kostrijeti, osnivao prihvatilišta za prognanike i skupljao novac za spas ratnih zarobljenika. Pripisuju mu mnoga čudesa, pored ostalog i odleđivanje Dunava, kako bi u Favianis mogle doploviti lađe s hranom. Njegov životopis („Vita sancti Severini“), važan i za povijest ondašnjeg Norika, napisao je 511. njegov pratilac Eugipije, kasnije gvardijan samostana Castrum Lucullanum kraj Napulja, kamo su Severinovo tijelo prenijeli Rimljani nakon smrti. Preminuo je na današnji dan, 8. siječnja 482, u Favianisu (danas Mautern an der Donau, Donja Austrija), pjevajući Psalam 150 („Nek’ sve što diše hvali Gospoda“). Zaštitnik je Austrije, tkalaca, kožara, krojača, kotlara, brusača, pletača slame i mnogih naselja, župa i crkava širom svijeta.
