Mjesec je dana od otvorenja Pelješkog mosta. U tih trideset dana mostom je prošlo gotovo pola milijuna vozila, točno 464 211 vozila. Most je puno toga promijenilo na jugu.
Pelješac je postao prometan, tamošnje plaže pune, posebno je velika gužva u Žuljani koju otkrivaju dnevni turisti što baš i nije dobro sjelo tamošnjim iznajmljivačima koji nikako nisu spremni za masovni turizam. Svakodnevne su gužve i oko Stona, a stonski ugostitelji nenavikli na ovakav iznenadni masovni turizam bilježe turistički boom, piše Slobodna Dalmacija.
Na stolicu u stonskim restoranima čeka se u redovima, premda su povećanje prometa pratile i veće cijene u tamošnjim restoranima. Ipak, najveći je problem gužva na uskoj i neprimjerenoj cesti koja ne može primiti toliko vozila.
Svi se nadaju da će Stonska obilaznica, koju gradi grčki Avax, biti gotova kako je i obećano – dakle, do kraja ove kalendarske godine te da će Ston postati turističko, a ne tranzitno odredište kako je to bilo u ovih mjesec dana od otvorenja mosta.
S druge strane Neum je, kako se i očekivalo, ostao slijepo crijevo. Promet na granicama je pao upola pa slijedom toga i promet u neumskim trgovinama uz magistralu, koje su živjele od putnika u tranzitu.
Realno gledano onima koji putuju prema Dubrovniku bliže je ići preko Neuma negoli obilazno mostom pa preko Pelješaca, ali gušti su gušti.
Svi se vole provozati mostom pa makar kružili i kojih desetak kilometara dalje.
Iako je prošao mjesec od otvorenja, interes za Pelješki most ne jenjava. Odmorišta u Komarni i Brijesti su puna. Ljudi snimaju most slikaju se za uspomenu. Marendaju na odmorištima, osvježe se i krenu dalje.
Sanitarni čvorovi na odmorištima su besprijekorno čisti i održavani za razliku od prvih dana nakon otvorenja kada su odmorišta bila puna plastičnih boca i smeća, a javni sanitarni čvorovi nečisti.
Hrvatske ceste su očito angažirali svakodnevnu čistačicu koja na veliko zadovoljstvo putnika brine o ovom prevažnom infrastrukturnom objektu.
Ipak, koji stotinjak metara dalje od raskoši i blještavila pelješkog mosta nailazimo i na jedan otužan prizor, koji se teško može uklopiti u priču o mostu. Uz pristupnu cestu desetak je mladih, ali već osušenih čempresa, koji su očito bili posađeni samo za potrebe otvaranja mosta. Čemprese nitko nije zalijevao, pa nisu mogli izdržati tropske vrućine u užeglom kamenjaru.
Da, sigurno je trebalo pričekati jesen pa saditi zelenilo oko novootvorene pristupne ceste pelješkom mostu, ali što je 10 tisuća kuna – koliko su maksimalno koštali osušeni čempresi – prema 420 milijuna eura, kolika je bila cijena Pelješkog mosta.
Piše: Stanislav Soldo / Slobodna Dalmacija
